Reportaža, Vijest

Na studijskom putovanju sudjelovali su stručnjaci partnera u projektu: AZRRI-Agencija za ruralni razvoj Istre, kao vodeći partner, Kmetijsko gozdarske zbornice Slovenije- Kmetijsko gozdarskog zavoda Nova Gorica, predstavnici Istarske županije, djelatnici Veterinarskog fakulteta u Ljubljani, te djelatnik Agronomskog fakulteta u Zagrebu, prof. Ante Ivanković, kao vanjski suradnik na projektu, prof. Vesna Pavić, te mr. Jasna Jeremić iz Državnog zavoda za zaštitu prirode, kao pridruženi partner u projektu, te Ivanka Bervida kao predstavnik Poljoprivredne savjetodavne službe.

Prvog dana studijskog putovanja, koji je većinom protekao u vožnji posjetili smo Antibes, nekadašnji grad obitelji Grimaldi, zatim smo posjetili stoljetnu tvornicu parfema, mirisnih sapuna i kozmetike na prirodnoj osnovi Fragonard, koja i danas zasniva proizvodnju na zanatskim umijećima u selu Grasse, divili smo se legendarnom gradu-tvrđavi Glanumu, razgledali ruševina rimskog naselja, te smo posjetili slikovito mjesto Baux de Provence, koje je dobilo ime po boksitu.

Sljedećeg dana posjetili smo upravu regionalnog parka prirode Camargue, što je i cilj našeg putovanja. Domaćini su nas upoznali sa organizacijom, upravljanjem, financiranjem parka prirode, te smo kasnije i razgledali znamenitosti parka.

Camargue je ogromno močvarno područje koje tvore ušća rijeka Velika Rona i Mala Rona, približavajući se Mediteranu. Sjeverne močvare bile su isušene prije šezdesetak godina i ponovno navodnjene slatkom vodom kako bi se na njima uzgajala riža. Do 1960-ih Camargue je proizvodio 75 posto riže konzumirane u Francuskoj. Tu se uzgaja i žito, vinova loza, voće, a na istoku, gdje se Velika Rona spaja s morem, postoji jedna od najvećih solana na svijetu.

Park prirode Camargue jedna je od najvećih močvara svjetske baštine. Obiluje brojnim močvarama, livadama, dinama, solanama. Riječ je o zaštićenom području prepunom divljih životinja. Smatra se da mu naziv potječe od rimskog generala zvanog Caius Marius koji je ovdje posjedovao velike komade zemlje.

Regionalni park prirode Camargue formalno je osnovan 1972. godine, s ciljem zaštite tog jedinstvenog močvarnog prostora, koji ima važnu ulogu u eko sustavu, te sprečavanje širenja industrije u tom ekološki osjetljivom prirodnom području.

Jedna od važnih zadaća i ciljeva parka prirode je zaštita prirode, upravljanje vodnim resursima, održavanje ravnoteže između prirodnog ekosustava s jedne strane i ljudske djelatnosti s druge strane (turizam, industrija, poljoprivreda).

Radi se o kvalitetnom vlažnom području koje predstavlja jedan od centara biološke raznovrsnosti i staništa specifične flore i faune, ali i osjetljivom području koje bi nepažnjom lako moglo biti devastirano.

Cijelo je područje bogato divljim životinjama: dabrovima, jazavcima, divljim svinjama, pticama. Park prirode Camargue stanište je 337 ptičjih vrsta, a najpoznatiji je plamenac, simbol regije. Etang Fangassier je jedino područje u Europi gdje se plamenci razmnožavaju, a pari se do 13.000 parova godišnje.

Travnata područja i lagune utočište su slavnih crnih bikova koji slobodno tumaraju, a za koje se brinu gardiansi, francuska inačica kauboja, jašući autohtone konje Camargue. Konji su po rođenju smeđi ili crni, ali postaju bijeli u četvrtoj godini života i poput bikova, također slobodno lutaju.

Iako su jedna od najstarijih pasmina konja, priznati su tek 1968 godine. Visine su od 1,35 do 1,45 m i teže od 300 do 400 kg, te se smatraju ponijima. I danas većinom žive u poludivljim stadima koja su u neprestanom pokretu. Brzi su i izdržljivi. Odabrani pastusi se pare i razmnožavaju bez uplitanja ljudi, te se ždrjebad koti od travnja do srpnja. Rađaju se kao crna ili smeđa ždrjebad, te u dobi od pet do sedam mjeseci postaju svijetlo sivi. Kad napune godinu dana uzgajivači ih love i označavaju vlastitim žigovima. U dobi od tri godine mladi pastusi se klasificiraju, tj. oni primjerci koji ne posjeduju potrebne kvalitete se kastriraju, a kvalitetniji se označavaju i vraćaju u matične grupe.. U dobi od tri do četiri godine se love i odvode u staje, te se počinje sa dresurom. Školovani konji postaju nezamjenjivi. Koriste se u turizmu, kao jahači konji domaćih stočara u svim poslovima vezanim uz uzgoj goveda. Konji se u pokrajini Camargue koriste za skupljanje crnih bikova. Čuvari koriste trozubi štap za tjeranje stoke.

U sklopu parka prirode posjetili smo gospodarstvo Manade cavallini Laurent, Mas de Pioch, gdje smo traktorskom prikolicom obišli dio parka i divili se njihovim Camargue bijelim konjima, crnim bikovima autohtone pasmine camargueških goveda.

Nakon razgleda imanja domaćini su nam omogućili degustaciju tradicionalnih jela. Prilikom razgleda parka prirode Camargue došla sam do zaključka da smisao očuvanja prirode leži u obrazovanju i edukaciji ljudi, istraživanju područja i upoznavanju šire populacije sa prirodnim znamenitostima. Važno je da zaštićena područja uredimo i prikažemo posjetiteljima na zanimljiv i edukativan način, s ciljem postizanja više razine svijesti o očuvanju prirode. Od francuskih kolega naučili smo kako se veliki, zaštićeni prostor može održavati ekstenzivnim uzgojem autohtonih pasmina, odnosno prirodi ugodnom poljoprivredom.

I naši zaštićeni prostori poput Parka prirode Učka, te područje Ćićarije, čije livade i travnjaci zbog bogate flore predstavljaju značajan spremnik bioraznolikosti, mogu se održavati korištenjem naših autohtonih pasmina, poput simbola Istre, istarskog goveda kojeg nalazimo i na zaštitnom znaku Parka prirode Učka, te istarske ovce.

Istog dana posjetili smo i St. Maries de la Mer, mjesto hodočašća Roma i štovanja Crne Sare, služavke Marije Magdalene koja se tu iskrcala u prvom stoljeću šireći kršćanstvo.

Zatim smo obišli Aigues Mortes, te St. Remy de Provence, Nostradamusov rodni grad, te Arles, gdje se u rimskom amfiteatru održavaju borbe bikova u kojima se bik ne ubija, već je cilj skinuti ukrasni konop s bikova roga. Svakog Uskrsa u Arlesu se održava i korida španjolskog stila gdje bik biva ubijen. Građani Arlesa su prepoznatljivi po narodnoj nošnji koju nose na javnim priredbama i festivalima. Arles je oduvijek privlačio umjetnike. Tu je Vincent Van Gogh boravio i naslikao svoje poznate Suncokrete.

Bitno je istaknuti da su svi ovi gradići unutar zaštićenog područja, te su životno uklopljeni u zaštićeni prostor. Najveća draž Provanse su upravo ti mali gradići sa uskim uličicama punih galerija, trgovina, restorana, te starom jezgrom, zidinama. Predivne zgrade i dvorci, opuštena atmosfera, stvaraju osjećaj nostalgije.

U povratku smo posjetili Avignon, grad koji je od 1309. do 1378. bio sjedište papinstva i sve do revolucije i vlasništvo papinske države. Povijesna jezgra grada dio je Unescove svjetske baštine.

Na kraju putovanja posjetili smo Aix en Provence, grad fontana i Paul Cezanna. Slobodno vrijeme smo iskoristili za obilazak i kupnju tipičnih provansalskih suvenira.

Prepuni utisaka vratili smo se kući sa spoznajom da je moguć spoj starog, tradicionalnog, da je moguć razvoj turizma i održiv razvoj na zaštićenim zonama, te smo dosta naučili o suživotu s prirodom i njenom očuvanju pogotovo u regiji Camargue, gdje se sve odvija bez stresa, sa prizvukom prošlih vremena, a na korist cijeloj zajednici.