Reportaža, Vijest

Hrvatska poljoprivredna agencija osnovala je Laboratorij za kontrolu kvalitete stočne hrane koji se nalazi u Poljani Križevačkoj pored Križevaca, a sve potrebne informacije mogu se dobiti na brojeve telefona; pozivni broj je 048 -279-073, 279-073, 279-063, 279-061 i 279-074 ili na E-mail; lksh@hpa.hr.Također sve informacije mogu se dobiti u svim ispostavama HPA na terenu i u svim ispostavama HZPSS.

Zašto su važne kemijske analize krme? Kada bi ovo pitanje postavio u Švicarskoj, Austriji, Italiji, Americi, farmeri bi me vrlo čudno gledali i pitali se, „odakle je ovaj došao“?

Svuda u svijetu je normalno da svaki farmer daje uzorke krme na kemijsku analizu, kako bi na osnovu utvrđene kvalitete krme uz pomoć stručnjaka mogao organizirati najbolju moguću hranidbu. Drugo na osnovu kemijske analize sjenaže, sijena i silaže moguće je uvidjeti pogreške i propuste u proizvodnji i spremanju voluminozne krme. Jučer sam u uredu razgovarao s jednim farmerom koji ima 40 krava i koji nikako da shvati da je on isključivo odgovoran za kvalitetu voluminozne krme, sjenaže, sijena i silaže. Na ovoj farmi bilo nas je od diplomiranih inženjera, magistara, doktora i profesora i nikako da proizvodnju mlijeka dovedemo na nivo suvremene tehnologije. Visoko mliječne krave – uvozna genetika iz Nizozemske i Njemačke, do sada je tražio pomoć svih mogućih stručnjaka i promijenio je 5 tvornica stočne hrane – koncentrata, i ne valja ni jedna smjesa. Đuro, a kada si proljetos kosio prvi otkos ljulja. Ma znam, vi to nama stalno govorite, ma kosili smo kasno već je ljulj bio oklasao i polegao. Sa strane pita moj mlađi kolega. Kakvu smjesu kupujete. Sa 19 do 21 % proteina, i nikako da se pomaknemo sa dnevnog prosjeka po kravi od 22 do 23 litre. A koliko dnevno dajete smjese po kravi, opet pita mlađi kolega. Od 6 do 10 kila. Nazdravlje, rekli bi kod mene u Lici. E moj Đuro, tebi nije kadar pomoći ni jedan profesor, niti će ti valjati bilo koja smjesa ako kasno kosiš travu ili djetelinu. Ma znamo to, ali mi ti to zanemarimo. Sa njegove farme smo do sada napravili čitavi niz kemijskih analiza krme i opet sve zajedno nije pomoglo, jer nikako da se shvati, ono što reče Dubravko Vajdić, novom farmeru – kozaru, Maronić Pavlu. Od svega, najvažnije ti je da ljuljeve, lucernu, crvenu djetelinu, DTS ili TDS, kosiš svakih 21 do 25 dana, do najkasnije 30 dana ovisno o vremenu. Da ovisno o vremenu. Znaš ja sam sada u listopadu skinuo 5 otkos, a bila su samo 3 dana lijepog vremena, kada je trebalo kositi. Znači pratio si prognozu vremena. Da, da, veli Dubravko, na internetu, kod nas, u Austriji i Njemačkoj, i kada ti pravovremeno spremiš sjenažu, odmah koze drugačije doje.

Drugo pitanje sa Savjetovanja u Zadru bilo je oko praktične edukacije i obuke farmera. Još jedno Dubravkovo zapažanje je vrlo važno. U Austriji ili Švicarskoj, na svim farmama ti je ista tehnologija. Kod nas 10 farmi, imaš 10 tehnologija. Svatko radi po svome i kako zna, a to nije dobro.

 Koju kvalitetu i ocjenu treba imati sjenaža, kao osnova hranidbe u proizvodnji mlijeka i mesa, te uzgoja podmlatka, održavanju dobre kondicije i zdravlja proizvodnih koza i ovaca? Vrhunsku, sa ocjenom 5 ili 4! Ova godina je bila jako nepovoljna za spremanje vrhunski kvalitetne krme. Ipak neki su farmeri skinuli 5 i 6 otkosa pravovremeno. Zahvaljujući; strepnji, pažnji i budnosti. U radu svakog farmera, pravovremena košnja je „najvažnija stvar u životu“ .

OPG Dubravka Vajdića (rođ. 1963.,SPŠ) i Mirjana (rođ. 1968., SPŠ), selo Majurec – Križevci.

Na OPG-u Vajdićevih na praktičnu edukaciju doveo sam novog budućeg farmera koji je ove godine počeo sa osnivanjem kozarske farme. Radi se o Pavlu Maroniću (rođ. 1980., Srednja poljoprivredna škola i VPŠ u Križevcima). Nedostaje mu još 3 ispita da bude inženjer poljoprivrede.

Ovom prilikom uz praktičnu edukaciju na farmi, uz sva pitanja o organizaciji i tehnologiji i svemu onome što ne piše u knjigama, već dogovaraju kupnju čistokrvnih jarica za sljedeću godinu koje će Dubravko osobno odabrati kao za sebe. Kod Dubravka se jarice mogu kupiti samo ako se dogovore godinu dana ranije. Pavao bi za sada kupio 10 alpina jarica i jednog jarca, ako ga bude. Naime Dubravko je u suradnji s Centrom za reprodukciju kupio 8 doza sperme uvezene iz Francuske. Umjetno je osjemenjeno 8 najboljih koza od kojih je bređe ostalo 5 sigurno, koje se nisu pretjeravale, za 1 kozu ne zna, ali sumnja da je bređa pošto još uvijek nije smanjila proizvodnju mlijeka, a 2 koze su se pretjeravale. Kontrola na bređost pomoću ultra zvuka odraditi će se ovaj mjesec. Dubravko za sada ima u planu za sebe ostaviti samo jednoga mladog jarca, a ako ih bude više, ti će biti za prodaju. Do sada je rezerviran jedan za OPG Žampera sa Dugog Otoka, a još jedan je za sada ako ga bude rezerviran za Pavla Maronića.

U Koprivničko-križevačkoj županiji na umjetnu oplodnju koza sa uvoznom spermom – genetikom, išao je još Stjepan Šatrak iz Cirkvene, koji ima sanske koze. Kod njega je osjemenjeno 10 koza. Ovaj program je rađen sa dr.sc. Mariom Matkovićem, dipl ing.biol. iz Centra za reprodukciju domaćih životinja,  telefoni 01-23-90-188 i 098-274-932. Cilj programa je unos vrhunske francuske genetike u naša stada, i ulaganje novca u ovaj program svakom farmeru će se sigurno višestruko isplatiti.

Danas Dubravko ima pripuštenih 98 koza za koje smatra da su gotovo sve bređe. Ove godine u priplodu je imao 4 jarca. Kompletno stado je čistokrvna alpina pasmina. Dubravko je mlade jarice kupio samo jednom 2001. godine, a ostalo je sve vlastiti uzgoj. Uz to kupuje stare koze koje su još u mužnji, pa ih može ocijeniti i „pročitati“. Te koze pripušta pod kvalitetne jarce i tako radi na vlastitom uzgoju i vlastitoj selekciji.

U laktaciji 2010. bilo je 64 koze. Dnevna proizvodnja mlijeka po kozi kod prvojarki kretala se oko 1,2 litre. Oko 40 koza dnevno je imalo proizvodnju po 4 litre, pet koza po 5 litara, te jedna po 6, a jedna je dnevno dojila do 8 litara mlijeka. Koze sa dnevnom proizvodnjom od 5, 6 i 8 litara su jerčevske majke. Koze sa 6 i 8 litara su gotovo za cijeli pedalj više od ostalih koza. Znači da mogu i više pojesti od drugih koza.

Porođajna težina jarića kreće se do 5 kg. Cijeli uzgoj najviše ovisi o kvaliteti voluminoznog obroka i količini koncentrata.

Koze Dubravko i Mirjana zasušuju na sljedeći način. Na prvi dan zasušivanja koza, koze ne dobivaju sjenaži i smjesu. Taj dan dobivaju samo zobenu slamu, sijeno i vodu, i tako 14 dana.

Za rasplod se ostavlja jarad koji se ojarili do kraja veljače. Sva kasnija jarad ide na klanje, a svibanjsku jarad poklanja.

Prije 4 godine Dubravko je izjavio da mora doći do 80 vrhunskih dojnih koza i dnevne proizvodnje od 500 litara. Ove godine sa 64 koze najveća dnevna proizvodnja bila je 220 litara. U stadu je bilo 18 prvojarki koje imaju znatno manju proizvodnju od odraslih koza.

Na farmi je do ove godine stalno bilo po 60 koza.

Cijelo vrijeme Dubravko radi na selekciji genetskog potencijala i kvaliteti voluminozne krme.

Od kada je HPA otvorila laboratorij u Križevcima – Poljana Križevačka, za svaki otkos radimo kontrolu kvalitete sjenaže. Kvaliteti sjenaže posvećena je najveća moguća pažnja. Samo vrhunska krma omogućava rad na selekciji, te traženju i otkrivanju najboljeg genetskog potencijala u pojedinih koza. Da je Dubravko hranio svoje koze sa lošom krmom, nikada ne bi znao da u stadu ima koza koje mogu dnevno proizvesti 5, 6, ili čak 8 litara mlijeka.

Koze u dobroj kondiciji na završetku proizvodne godine

Standardna kvaliteta sjenaže na OPG-u – farmi Vajdićevih je: u suhoj tvari (ST) sjenaže, sadržaj bjelančevina kreće se od 19 do 21 %, a vlakana od 23 do 26 %. Ovaj sadržaj vlakana – celuloze omogućava probavljivost hranjivih tvari od 75 do 80 %. Ovu kvalitetu sjenaže moguće je postići samo u okviru košnje, odnosno porasta trava, lucerne i crvene djeteline od 25 do 30 dana.

U stadu nemam problema sa šepavošću, bronhopneumonijom i sa mastitisom objašnjava Dubravko, Pavlu. U uzgoju i tehnologiji vrlo ti je važna preventiva, prozračnost staje sa dovoljno svjetla. Slama, sijeno i sjenaža već odavno nisu nikada pljesnivi, niti smije biti i malo nečega pljesnivog.

Stručni savjet po ovom pitanju; „STROGO ZABRANJENO“ unošenje u staju, pljesnive krme ili slame za nastor. Mnogi griješe sa pljesnivom slamom i krmom. Po pitanju „Načela dobre poljoprivredne prakse“ te „Zaštite i dobrobiti domaćih životinja“, ZAKONOM bi trebalo zabraniti ostavljanje rolo bala slame ili sijena po polju na otvorenom. Onaj tko je mudar umotati će i sijeno i slamu u rolo balama u foliju, ako nema odgovarajuću nadstrešnicu – skladište i to tako složeno da kiša sa strane ne može zamakati bale.

Od farme živimo supruga i ja, te dvoje djece.  Dominik (2005.) i Goran (1991.) (student strojarstva). Znači, budući farmeru, to možeš i ti i tvoja obitelj, veli Dubravko, Pavlu.

Dubravko i Mirjana imaju oboje završenu srednju poljoprivrednu školu u Križevcima.

Cijela ova priča je vrlo važna za Pavla koji se ove godine oženio sa Ana Marijom (1987., SSS-trgovac) i imaju sina Leona (2010.), te njihovom planiranju da ostanu na selu i stvore svoju farmu – svoje poduzeće sa 2 radna mjesta. Pavao Maronić naslijedio je imanje od svoje bake.

Dubravko Vajdić i Maronić Pavao na parceli 1 ha DTS-a crvene djeteline, engleskog ljulja i bijele djeteline

Ovo ide u prilog oporavku hrvatskog gospodarstva koje se može oporaviti samo sa proizvodnim pogonima i stvaranjem novostvorene vrijednosti.

Maronići su iznajmili staju i za početak nabavili 35 koza koje nisu čistokrvne. Ovo stado će dobro doći za praktična iskustva koje nije stekao kroz Centar za praktičnu obuku, (kojeg mi u Hrvatskoj na žalost nemamo). Već od slijedeće godine počinje sa formiranjem čistokrvnog stada i proizvodnjom kvalitetne voluminozne krme. Dok ovo zapisujem pored mene razgovaraju Pavao i Dubravko i Dubravko prenosi Pavlu svoja praktična iskustva. Pavao postavlja pitanja, a Dubravko mu odgovara, i naglašava, „ e to ti ne piše u nijednoj knjizi, a vrlo ti je važno u praksi“.

Inače Dubravko i Pavao imaju vrlo dobru suradnju sa HZPSS i stručnim savjetnicima za stočarstvo.

Mirjana se također uključuje u razgovor oko izmuzišta, te naglašava da izmuzište mora biti šire barem 25 cm iza koza koje su već u izmuzištu, tako da slijedeće koze mogu prolaziti jedna iza druge.

Dubravko je ove godine renovirao izmuzište sa mljekovodom, a u planu je i produženje staje za još 4 boksa, sa svake strane hranidbenog hodnika po dva. Ovo planiramo iz sredstava IPARD programa.

Vajdići sada imaju 10 ha vlastite zemlje i 20 jutara u najmu. Sjetvena struktura 2010. bila je sljedeća; 1 ha lucerne u 5 otkosa, 1 ha engleskog ljulja u 5 otkosa, 2,5 ha DTS sa crvenom djetelinom u 5 otkosa, prirodne livade u najmu u 2 otkosa, 1 ha ječma, 1 ha zobi, 2,5 ha kukuruza za zrno FAO grupe 400. Ove godine posijan je 1 ha DTS, sa smjesom; crvene djeteline 60 %, engleskog ljulja 30 % i bijele djeteline 10 %.

 Lucernu i engleski ljulj Dubravko sije posebno u čistoj kulturi. Ove dvije kulture mogu se sijati i zajedno u različitim odnosima kao DTS ili TDS.

 Još jedno upozorenje i savjet. Nije dobro kupovati gotove smjese, jer u njima često puta imate pomiješane kulture koje ne idu zajedno (stara tehnologija, dobra za kasnu košnju i kozu koja daje 1 litru mlijeka dnevno). Zajedno mogu ići samo rane vrste, srednje rane vrste ili samo kasne vrste. Zatim samo visoke, ili srednje visoke ili samo niske vrste. Zašto? Suvremena tehnologija zahtjeva košnju otkosa u porastu od 21 do 25 do najduže 30 dana.

Traži se visoki prinos krme u 5 do 6 otkosa, sa visokim sadržajem hranjivih tvari, te laka i brza probavljivost. Sve preko 30 dana porasta  daje lošu krmu „gorivo“ koje ne može biti pogon za genetiku „mlažnjaka“, kozu koja dnevno doji 6 do 8 litara mlijeka. 

Na povećanje proizvodnje odlučili smo se zbog porasta troškova života, kao i još nekih planiranih investicija.