Kontrola onečišćenja u poljoprivredi, Vijest

Naše Sunce ne zrači ravnomjerno, to je poznato već desetljećima. Najpoznatiji primjer oscilacija zračenja je jedanaestogodišnji ciklus Sunčevih pjega. No, kako te promjene utječu na Zemlju i njenu klimu? Dosada je za to postojalo samo djelomično objašnjenje. Premda nitko ne niječe utjecaj solarne aktivnosti na prirodnu varijabilnost klime, razmjer tog utjecaja predmetom je žestokih rasprava. Dosadašnji klimatski modeli nisu mogli na zadovoljavajući način razjasniti njezino djelovanje u cjelovitosti klime.

Simulacija međudjelovanja

Sada je po prvi puta istraživačima iz SAD-a i Njemačke uspjelo detaljno simulirati kompleksno međudjelovanje solarnog zračenja, atmosfere i oceana. Ekipa okupljena oko Gerald Meehla iz US-Nacionalnog centra za istraživanja atmosfere (NCAR) proračunavala je način na koji iznimno male varijacije zračenja uzrokuju ralativno velike promjene u sustavu atmosfera-ocean.

„Obzirom na ukupan spektar zračenja Sunca, intenzitet zračenja unutar jednog ciklusa Sunčevih pjega mjenja se samo za 0,1 posto“, pojašnjava koautorica studije, Katja Matthes iz Njemačkog geo-istraživačkog centra (GFZ). „Unatoč tome, kompleksni mehanizmi međudjelovanja u stratosferi i troposferi uzrokuju mjerljive promjene u temperaturi vode Pacifika te u oborinama.“

Više ozona i toplija stratosfera

Kako bi došlo do takvog pojačanja, potrebno je uzajamno djelovanje više čimbenika. Provi proces odvija se odozgo prema dolje: uslijed povećanog solarnog zračenja nastaje više ozona i povišene temperature u stratosferi. „Udio ultraljubičastog zračenja varira u većoj mjeri od ostalih udjela u spektru, odnosno za pet do osam posto, iz čega proizlazi povećana tvorba ozona,“ objašnjava Matthes. Posljedica toga je prvenstveno zagrijavanje tropske stratosfere, što opet dovodi do promijenjene atmosferske cirkulacije. Uslijed toga dolazi do preraspodjele tipičnih oborinskih obrazaca u tropima.

Jača evaporacija, više kiše

Drugi proces odvija se obratnim putem: povećana Sunčeva aktivnost dovodi do jače evaporacije u područjima bez oblaka. Putem pasatnih vjetrova povećane količine vlage dolaze do ekvatora, gdje uzrokuju jače oborine, niže temperature vode i umanjeno stvaranje oblaka na istočnom Pacifiku, što opet omogućuje veću evaporaciju. „Ta pozitivna povratna sprega pojačava navedeni proces“, pojašnjava Matthes. Na ovaj način mogu se obrazložiti i odgovarajuća mjerenja i promatranja na Zemlji.

„Ova studija važna je za razumijevanje prirodne varijabilnosti klime, koja je – na različitim vremenskim skalama – u odlučujućoj mjeri određena Suncem“, obrazlaže profesor Reinhard Hüttl, ravnatelj uprave GFZ-a. „Kako bi se što bolje mogao interpretirati antropogeni utjecaj na klimatske promjene i kako bi se načinili pouzdaniji scenariji budućeg razvoja klime, vrlo je važno razumjeti temeljni prirodni varijabilitet klime. Ovim istraživanjem iznova se pokazalo, da su nam za razumijevanje klimatskog sustava potrebna još mnoga istraživanja.“

(Deutsches GeoForschungszentrum GFZ – Helmholtz-Zentrum Potsdam, 28.08.2009 – NPO)

Izvor: http://www.g-o.de/

Prevela:
Katrin Gnjidić, dr. vet. med.
tehnički suradnik za nitrate na projektu Kontrole onečišćenja u poljoprivredi RH 
www.apcp.hr