Osvrt, Vijest

Sada je žetva praktički pri kraju, ali do prije nekoliko dana padale su prekomjerne i obilne kiše, koje su otežavale žetvu, a ponegdje je na prostorima Virovitičko-podravske županije proglašena i elementarna nepogoda uzrokovana prekomjernim oborinama i olujnim nevremenom. No, istina je, da na vremenske nepogode ne možemo utjecati, ali na pojedince, koji neodgovorno izazivaju moguće „elementarne“ nepogode trebamo i moramo utjecati što rigoroznije. Osobno bih predložio, da svi koji pale ostatke nakon skidanja usjeva budu kažnjeni, te da im se ukinu poticaji za iste površine koje su zapalili. Ako vjerujete piscu ovog članka, površina koja je zapaljena veličine je više desetaka ha, samo manja površina kukuruza i zarasli kanal korovom i drvećem dijeli je od još veće površine, koja je još pod pšenicom, odnosno na oko 50-tak metara udaljenosti otvorena vatra prijeti usjevu pšenice. Istina je, da danas nema toliko stoke za koju se uglavnom slama trošila, a sada samo «smeta».

Nema opravdanja za bilo koga da to čini jer danas postoje različiti strojevi i kombajni (sa sječkom) za usitnjavanje slame i biljnih ostataka, nakon čega se može strnište vrlo kvalitetno uzorati. Odnos slame i zrna (prinosa) je 1:1, stoga treba shvatiti koliko se gubi organske materije koja bi zaoravanjem vratila dio hranjiva za naredne kulture. Izričito je bitno vratiti tlu biljne ostatke jer je danas očita oskudica gnojidbe stajskim gnojem kao organskim gnojivom. Svakako se ne smije zaboraviti ni ekološki faktor paljenja strništa, kao ni ekonomski jer vraćajući tlu dio kroz biljne ostatke možemo uštedjeti na dijelu gnojidbe, što ćemo saznati samo ako napravimo analizu tla.

Na ovim srpanjskim temperaturama i do 40 stupnjeva C u hladu vatra je sigurno najveća opasnost i za ljude, a nerijetko neopreznim paljenjem dešavaju se i slučajevi da smrtno stradavaju ljudi. Zato, prije nego se odlučite na paljenje strništa i slame, dobro promislite kakve posljedice mogu biti.