Urbani jurišnici – gradovi u borbi protiv globalnog zatopljenja

Barcelona postaje vodeći grad po primjeni solarne energije, Malmö razvija ugljik-neutralnu rezidencijsku četvrt, a London postavlja ambiciozne ciljeve smanjenja emisije stakleničkih plinova. Gradovi se pridružuju borbi protiv klimatskih promjena.

Uslijed koncentracije ljudske aktivnosti, europski gradovi i gradići odgovorni su za korištenje 69% energije kontinenta, te stoga i za većinu emisije stakleničkih plinova. No, gledano s drugog aspekta, urbane postavke pružaju bitne mogućnosti za održivo življenje. Već i sada gustoća naseljenosti stanovništva u gradovima znači i kraća putovanja na posao i nabavku, češće korištenje sredstava javnog prijevoza, a manji stanovi zahtijevaju i manje svjetla i grijanja. Kao rezultat toga, urbani stanovi u prosjeku troše manje energije po stanovniku od ruralnog stanovništva. U nekim gradovima političari idu i korak dalje, implementirajući razne mjere za borbu protiv emisije stakleničkih plinova.

Ključ leži u planiranju gradova na način koji omogućuje manju potrošnju energije po stanovniku, koristeći pritom sredstva kao što su održivi gradski prijevoz i niskoenergetsko stanovanje. Nove tehnologije za povećanje učinkovitosti energije i obnovljivih resursa, kao što su solarna ili vjetroenergija, te alternativna goriva, također su važna jer pružaju mogućnosti promjene ponašanja pojedincima i organizacijama.

Pioniri promjena

Neki gradovi predvodnici već su počeli djelovati kao pioniri promjena i pružaju izvrstan primjer najbolje prakse.

  • U Španjolskoj, Plan za energetski napredak Barcelona 2002–2010  povećava primjenu obnovljive energije (osobito solarne energije), smanjujući korištenje ne-obnovljivih izvora energije i emisiju stakleničkih plinova koji potječu od potrošnje energije. Dotični plan obuhvaća promidžbene mjere, demonstracijske projekte, pravne i upravljačke mehanizme, kao i uključivanje energetskih mjera u urbani razvoj. Solarno-toplinski pravilnik tog plana predstavlja model za više od 50 španjolskih gradova i veliku stavku u novim španjolskim građevinskim propisima. Od njegovog stupanja na snagu krajem 2006. godine, ukupno je instalirano 40 095 m2 solarnih panela, što predstavlja godišnju uštedu od 32 076 megavat sati — dovoljno energije za godišnju opskrbu 58 000 stanovnika toplom vodom.
  • Västra Hamnen nova je rezidencijska četvrt u Malmöu (Švedska). Njenih 1 000 domova opskrbljeno je energijom iz obnovljivih resursa; solarne energije, energije vjetra i vode, pri čemu se potonja dobiva pomoću toplinske crpke koja ekstrahira toplinu iz morske vode i vodonosnika. Jednadžba koja predstavlja 100% obnovljive energije temelji se na godišnjem ciklusu, što znači da u određeno doba godine ta četvrt grada posuđuje energiju od gradskog sustava, a u drugo doba četvrt Västra Hamnen opskrbljuje energetski sustav svojim viškom. Važan dio ovog koncepta jest niska potrošnja energije u zgradama. Urbana gustoća naseljenosti i održivi prijevoz dopunjuju aktivnosti koje pridonose ublažavanju klimatskih promjena. I sedam godina nakon inauguracije, ova četvrt još uvijek privlači na tisuće inozemnih posjetitelja.

Mogućnosti postizanja niske razine ugljika u gradovima uključuju planiranje učinkovitih gradskih struktura, kontroliranje urbanog proširenja, razvijanje učinkovitog javnog prijevoza, te povećanje proizvodnje i primjene obnovljivih izvora energije. Nadalje, od presudne je važnosti da i lokalne i regionalne vlasti prihvate ambicioznije lokalne i regionalne ciljeve u smanjenju razine CO2.

Neki gradovi, kao npr. Rotterdam, Hague, London i Newcastle odlučili su postati ugljik-neutralni. Gradska administracija zajedno s organizacijama – partnerima za određena područja promiče smanjenje potrošnje energije, obnovljivu energiju bez emisije plinova, te energetsku učinkovitost za ublažavanje negativnog utjecaja klimatskih promjena.

Gradovi mogu ostvariti globalnu razliku

Londonski akcijski plan vezan uz klimatske promjene London Climate Change Action Plan pokazuje u kojoj mjeri lokalno integrirana akcija može biti vrlo značajna u europskim i globalnim razmjerima. London proizvodi 8% ukupne emisije CO2 Ujedinjenog Kraljevstva, koje je osmi na svijetu po količini emisije. Cilj Londona jest, do godine 2025. stablizirati emisiju CO2 na 60 % ispod razine utvrđene 1990. godine. Taj plan uključuje mnoge konkretne mjere i ciljeve kroz tematski raznolika djelovanja i programe, kao što su „zelene kuće“, poslovanje, energetska učinkovitost i transport.

Jedan grad sam po sebi ne može se boriti s izazovom klimatskih promjena. No, djelujući udruženo, gradovi razvijaju zajedničke akcije. Svojim ambicioznim pristupom London je inspirirao i druge, te među velikim gradovima preuzeo političko vodstvo vezano uz klimatske promjene; na primjer u C40 Large Citieinicijatis climate vodećoj skupini.

Sporazumna inicijativa gradonačelnika najambicioznija je inicijativa Europske Komisije koja okuplja gradove i građane u borbi protiv globalnog zatopljenja. Lokalne i regionalne vlasti koje učestvuju u tom programu formalno će se obvezati na smanjenje emisije CO2 za više od 20% do 2020. Kako bi uspjeli u tome, oni će razviti i implementirati akcijske planove za održivu energiju i komunicirati o mjerama i načinima djelovanja lokalnih nositelja interesa.

Izvor:
http://www.eea.europa.eu/articles/urban-frontrunners-2013-cities-and-the-fight-against-global-warming 
Objavljeno: 15. lipnja 2009.

Prevela: Katrin  Gnjidić, dipl. vet. med.

Pripremi za ispis