Reportaža, Vijest

Poljoprivreda proizvodi hranu, koristi prostor koji je trenutno jedino stanište ljudskih bića – planet Zemlju. Podrazumijeva se da je njeno djelovanje u službi života i zdravlja ljudi, dobrobiti životinja, očuvanja prirode i okoliša. Za svoju djecu, sebe i sav živi svijet činimo najbolje.

Kako je moguće da su ljudi iz dana u dan sve bolesniji i nezadovoljniji, tlo, zrak i voda sve zagađeniji?

Svjedoci smo raznih nelogičnosti: rastućih prinosa u poljoprivrednoj proizvodnji i istovremeno neriješenog pitanja ishrane stanovništva, potrošačkog mentaliteta koji guta sve i svašta, kao i povećanog pritisaka na okoliš; neprirodno postaje normalno i obrnuto. Ljudska vrsta je svjesna da nešto nije u redu, znanstvenici, tehnolozi, stručnjaci pokušavaju otkriti rješenje. Složili su se da je poljoprivreda, pored industrije i prometa, veliki zagađivač. Zagađuje vodu i zrak, degradira tlo, nepovoljno utječe na klimatske promjene, biljni i životinjski svijet.

Spoznaje se mijenjaju. EU je donijela određene mjere u poljoprivredi, Hrvatska je na putu da prilagodi zakonodavstvo u skladu s EU. Uvode se termini održivi razvoj – zadovoljiti potrebe i preživjeti, međusobna usklađenost (croos-compliance) – poljoprivreda, zaštita okoliša, energetika, graditeljstvo, kultura. Da li je to dovoljno?

Skup u Vukovaru je organiziran na Svjetski dan zaštite prirode i okoliša pod nazivom „Poljoprivreda u zaštiti prirode i okoliša“ i primjer je okupljanja znanstvenika i stručnjaka iz različitih područja djelovanja. Nakon pozdravnih i uvodnih riječi počela su izlaganja:

• Nataša Uranjek, Žito d.o.o.Osijek – Zakonski propisi na području zaštite prirode i okoliša u poljoprivredi,
• Roberta Sorić, Agroglas, Glas Slavonije d.d.– Uloga medija u zaštiti prirode i okoliša,
• Davor Šamota, Poljoprivredni fakultet Osijek – Proizvodi posebne kakvoće u zaštiti okoliša,
• Jug Danijel, Poljoprivredni fakultet Osijek – Konzervacijska obrada tla u funkciji očuvanja biogenosti tla,
• Birkas Marta – Environmentally-sound adaptable soil tillage – The Hungarian solutions,
• Tomislav Petrović, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja– Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj,
• Bojan Stipešević, Poljoprivredni fakultet Osijek – Ekološka biljna i životinjska proizvodnja u sjeveroistočnoj Hrvatskoj,
• Domagoj Šimić, Poljoprivredni fakultet Osijek – Klasično oplemenjivanje bilja kao održivi način borbe protiv štetnika i bolesti u poljoprivredi,
• Davor Foriš – Biomasa kao izvor energije,
• Kukić Srećko – Energetsko bilje za proizvodnju bioplina i Proizvodnja bioplina iz zbrinjavanja organskog otpada – ekonomski i ekološki aspekt,
• Davor Šamota, Poljoprivredni fakultet Osijek – Dobra poljoprivredna praksa u zaštiti voda,
• Ivo Jurić, Poljoprivredni fakultet Osijek – Gnojovka kao izvor kontaminacije okoliša u sustavu uzgoja stoke,
• Smolčić Ivan, Herbos d.d. – Termička obrada ambalaže onečišćene ostacima pesticida,
• Sanda Rašić Poljoprivredni fakultet Osijek – Prirodni pesticidi,
• Alka Turalija, Poljoprivredni fakultet Osijek – Pašnjak Čistine kao dio zaštićene prirode (metoda inventarizacije i prijedlog zaštite),
• Dijana Katica – Doprinos ruralnog turizma aktivaciji i održivom razvoju ruralnog područja.

Kratki osvrt na izlaganja, zaključci i komentari:

Poljoprivredna proizvodnja se u EU sve više uređuje odredbama, direktivama, zakonima i pravilnicima kako bi se ublažio njen nepovoljan utjecaj na prirodu i okoliš. U Hrvatskoj su određene mjere ugrađene u Zakon o zaštiti okoliša, Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš, Zakon o otpadu i Zakon o graditeljstvu. Do ulaska u EU predstoji još dugotrajan i složen proces uređivanja zakonodavstva i informiranja poljoprivrednika. Nedovoljno žestoko se ukazuje na promjene uvjeta proizvodnje koje očekuju poljoprivrednike. Kako će se oni u tome snaći? Tiskovni mediji, pogotovo specijalizirani časopisi namijenjeni ciljanom čitateljstvu, prepoznali su odgovornost promoviranja održivog razvoja, ekološke poljoprivrede, dobre poljoprivredne prakse, informiranja o prilagođavanju zakonodavstvu i predpristupnim fondovima. Ukoliko se poljoprivredni proizvođači bolje pripreme, potrošačima će biti dostupni prepoznatljivi proizvodi, poznatog podrijetla i kakvoće. Potrošač, kupovinom proizvoda s oznakom posebne kakvoće doprinosi zaštiti okoliša. U EU postoje: ekološki proizvodi, proizvodi zaštićenog podrijetla, proizvodi zaštićenog zemljopisnog podrijetla, tradicionalni proizvodi i proizvodi iz integrirane proizvodnje. U Hrvatskoj je za sada potpuno uređen i usklađen s EU propisima sustav ekološke proizvodnje. Djelomično  su usklađeni pravilnici o oznakama zemljopisnog podrijetla, zatim o priznavanju posebnih svojstava hrane i dodjeli oznake „tradicionalni ugled“. U planu je izrada propisa za sustav integrirane poljoprivrede.

Ekološka poljoprivreda po svojoj prirodi djelovanja je znatno umjerenija i humanija, a samim tim i prihvatljivija za prirodu i okoliš, zdravlje i život ljudi. Na području Slavonije i Baranje, „Biopa“ udruga za ekološko – biološku poljoprivrednu proizvodnju među prvima je pokrenula promoviranje ekološke poljoprivrede. Oko 4000 ha obradivih površina i 2500 uvjetnih grla stoke nalazi se na prostorima pet sjeveroistočnih županija Hrvatske, a prema podacima u Upisniku proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda zaključno s 31.12.2007. upisano je 477 proizvođača i 7577 ha površine. Takav sustav proizvodnje zahtjeva nadzor ovlaštene Nadzorne stanice, strože uvjete proizvodnje i veću odgovornost proizvođača i nudi kvalitetnije i nutritivno cjelovitije prehrambene proizvode.

Poljoprivredni proizvođač je dužan provoditi mjere koje manje opterećuju okoliš i kada nije u sustavu ekološke proizvodnje. Na skupu su predstavljena istraživanja u domeni obrade tla, gnojidbe, oplemenjivanja bilja, obnovljivih izvora energije.

Konzervacijska obrada tlapodrazumijeva sustav reducirane obrade. To je sustav pri kojem je tlo nakon sjetve slijedećeg usjeva pokriveno s 30 % žetvenih ostataka. Prednost je u povećanju biogenosti tla (povećanju brojnosti gujavica, smanjenju evaporacije i erozije tla). Nedostatak je razvoj bolesti i štetnika i teža obrada tla.

Oplemenjivanju bilja može se pristupiti na više načina. Pristup koji uvažava ekološku etičnost i održivost dat će prednost klasičnom oplemenjivanju bilja. Zasniva se na pronalaženju biljnih izvora otpornosti i/ili tolerantnosti u bliskim srodnicima priznatih sorti odnosno unošenju prirodne otpornosti. Sam proces dugotrajan je i složen, mogu proći deseci godina rada dok se dobiju odgovarajući rezultati, ali su rezultati stabilniji i trajniji. Koncept održivosti može se primijeniti i pri aplikaciji gnojovke na poljoprivredne površine. Gnojovka je polutekuće gnojivo, smjesa izmeta, urina i manje ili više vode, bez stelje. Inkorporacija gnojovke pri aplikaciji je u odnosu na unošenje tanjuranjem prihvatljiviji oblik jer je tada emisija amonijaka u atmosferu najmanja.

Najviše polemike izazvalo je izlaganje o biomasi kao izvoru energije. Elektrana na slamu u Vukovarsko-srijemskoj županiji koristit će slamu od pšenice, ječma, biljne ostatke od soje, uljane repice, kukuruza. Burno se reagiralo jer su tla siromašna organskom tvari i postupak odnošenja organskog materijala iz polja je neprihvatljiv. Nažalost, u praksi, poljoprivrednici u značajnoj mjeri i dalje pale žitne ostatke na poljima. Predstavljen je primjer uzgoja sudanske trave kao energetske biljke koja se u te svrhe sije kao postrni usjev. Može li uzgoj energetskog bilja za proizvodnju bioenergenata: biodizela, bioetanola, bioplina i biomase za spaljivanje pomoći u tako složenoj situaciji?

Proizvodnjom i primjenom raznih pesticida zaostaje pesticidno onečišćena ambalaža. Predstavljen je postupak i rad postrojenja za spaljivanje otpadne ambalaže u Herbosu d.d. koji se primjenjuje od prosinca 2007 godine uz poštivanje najstrožih propisa za zaštitu okoliša. Pesticidi imaju nepovoljan utjecaj kako na organizme protiv kojih se koriste, tako i na organizme koji ih koriste. Kako se razvijala industrija tako su se proizvodili sve učinkovitiji pesticidi, zatim su nakon nekog vremena zabranjeni, jer su jako štetni i perzistentni, ali su se istovremeno mogli koristili u zemljama trećeg svijeta. Takav trend se nastavlja u EU, jer su neki pesticidi izgubili dozvolu korištenja. Poljoprivreda je postala jako ovisna o industriji i pitanje je kako će se prilagoditi novim mjerama u zaštiti bilja? Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća počinje briga o okolišu i javlja se potreba za alternativnim pesticidima tzv. botaničkim pesticidima. Botanički pesticidi su prirodni ekstrakti iz biljaka. Uporaba piretrina dobivenog iz biljke buhača (Chrysanthemum cinerariifolium) je dopuštena u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji. Neki od botaničkih insekticida su isključeni iz uporabe (nikotin i rotenon) jer je dokazana njihova otrovnost.

Pored stalnog razmišljanja što izgraditi, što posaditi, s čim prskati postoji i način zaštite krajobraza gdje je upravo potrebno održati prirodno stanje staništa. Pašnjak Čistine kraj grada Otoka, prepoznat je kao dio prirode iznimne tradicijske vrijednosti. Sačinjen je prijedlog da se stavi pod zaštitu u kategoriju zaštićeni krajobraz. Prikazana je metoda inventarizacije flore i faune i prijedlog zaštite. S obzirom da je 90% površine u Hrvatskoj ruralni prostor, postojeće resurse moguće je objediniti, obnoviti i organizirati za razvoj ruralnog turizma koji se uklapa u načela održivog razvoja.

Imajući u vidu prednosti i nedostatke raznih mjera, ekološke i ekonomske kriterije, pitanje je što činiti? Proizvodnja hrane danas kao da nema veze s prehranom stanovništva. Prehrambeni proizvodi u sebi sadrže sve drugo, a najmanje sastojke koji doista trebaju prehraniti ljudsko biće. Toliko nelogičnosti u proizvodnji hrane i korištenju prirodnih resursa dovelo je do razvoja različitih smjerova poljoprivredne proizvodnje od konvencionalne preko integrirane, ekološke, biodinamičke poljoprivrede do miroljubive zemljoradnje. Svaki od pristupa u odnosu na prethodni povoljnije djeluje na prirodu, okoliš, zdravlje i život ljudi. Poljoprivreda se osim toga ne može promatrati izdvojeno, sama za sebe. Uvesti promijene u sve ljudske djelatnosti značilo bi uvažavati i primjenjivati održive, prirodi bliske stavove i materijale. Ukoliko nam je jasniji kriterij prirodno je održivo tada ćemo lakše pronalaziti načine za postizanje ravnoteže.

Odsjek HZPSS-a Požeško-slavonske županije
Snježana Pešut-Pilon, dipl. inž. agr., stručna savjetnica za održivu i ekološku poljoprivredu