Savjet, Stočarstvo

O mlijeku kojega su proizvele životinje oboljele od mastitisa.
Somatske stanice u mlijeku utječu na zdravlje i kakvoću mlijeka.

Izvorni materijal: Alfonso Zecconi, Odsjek životinjske patologije, higijene i javnog zdravstva, Sveučilišta u Milanu.
S talijanskog preveo: dr. sc. Milivoj Lozovina
Pripremio: mr. sc. Srećko Ladišić

Što sve naši proizvođači mlijeka znaju o nastajanju i ne nastajanju mastitisa ili upali vimena? Gotovo sve! Što se zapravo dešava u vimenu i kako uopće dolazi do pojave mastitisa ili upale vimena? Što sve unutar staje pogoduje pojavi mastitisa, te zašto obole samo neke krave ili zašto obole samo pojedine četvrti vimena kod nekih krava? E, tu već ima nekih nepoznanica i svakako je potrebno neke proizvođače mlijeka po tom pitanju još podučiti. Poznato je da je pojava mastitisa izraženija kod visoko mliječnih krava. Visoko mliječne krave su daleko osjetljivije i traže veću pažnju i bolje uvijete držanja.

Zašto propusti u ukupnom upravljanju stajom pogoduju porastu broja somatskih stanica u mlijeku? Zato što propusti u ukupnom upravljanju stajom pogoduju prisutnosti i razmnožavanju štetnih – patogenih mikroorganizama na području staje, a sa time i njihovo prodiranje kroz sisni kanal u vime. U vimenu obzirom na temperaturu i izobilje hrane patogeni mikroorganizmi mogu se vrlo brzo razmnožavati, uništavajući i kvareći ponajprije mlijeko, a zatim i tkivo vimena. Kadri su uništiti pojedinu četvrt, pa i cijelo vime. Sa njihovom pojavom u sisnom kanalu i mliječnoj cisterni vimena automatski se povećava i broj somatskih – obrambenih stanica, koje iz krvi u povećanom broju ulaze u mliječnu cisternu, kako bi uništile nezvane štetne goste. Propusti u upravljanju sa stajom i kravama ujedno imaju i utjecaja na otpornost odnosno na imuni sistem kod krava. Ako krave imaju jači imunitet, odnosno otpornost, te mogu stvarati više obrambenih stanica, koje su ujedno i životno jače, tada njihove obrambene stanice – leukociti, sami uspijevaju riješiti pojavu štetnih-patogenih mikroorganizama u mliječnoj cisterni. Možemo smatrati da je ova borba gotovo stalna.

Krave se u ispustu slobodno kreću i odmaraju na svježem zraku, suncu ili u hladovini. Imunitet – otpornost ovako držanih krava na pojavu mastitisa daleko je veći od krava stalno držanih u staji.

Imun, potječe od latinske riječi (immunis ) a znači, otporan protiv zaraznih bolesti i nekih otrova, a riječ imunitet, znači, sposobnost organizma da se odupre zaraznim bolestima ili nekim otrovima.       

Mastitis definiran kao upalni proces mliječne žlijezde, je bolest koju uzrokuje više čimbenika, a uzrok su joj patogene bakterije koje iz okoline uđu kroz sisni kanal u vime.

Mastitis, potječe od grčke riječi (mastós) = sisa, upala dojke, obično za vrijeme dojenja.

U patogene mikroorganizme (patogen = štetan – onaj koji izaziva bolest) spadaju, virusi, bakterije, gljivice i paraziti, koji uzrokuju različita oboljenja i bolesti. 

Kada bakterije prodru u vime i uspiju se razmnožiti u mlijeku, razvija se upalni proces, koji ima direktni učinak na stijenku vimena i na obrambene stanice prisutne u mlijeku. U tkivu vimena i u samom mlijeku stalno se nalaze obrambene (imunitetne) – SOMATSKE – stanice, koje pripadaju bijeloj fazi – leukocitima, od kojih su najbrojniji neutrofili, makrofagi, te B i T – limfociti.

Makrofagi su velike stanice koje prve napadaju patogene bakterije, i koje stvaraju citokine, kao obavijest i poziv glavnini obrambene vojske, neutrofilima, da dolaze iz krvi u vime u pomoć.

Neutrofili su stanice specijalizirane za fagocitiranje (uvlačenje u sebe), i razaranje kemijskim reakcijama patogenog mikroorganizma. Ove obrambene stanice vrše ključnu ulogu u reakciji protiv infekcije (prisutnosti štetnih mikroorganizama). Kada se štetne bakterije uspiju početi razmnožavati i ujedno uništavati mlijeko, velika količina obrambenih stanica neutrofila iz krvi ulazi u vime, u mlijeko, te započinje bespoštedna borba.

B i T – limfociti  stupaju u djelovanje nakon početnog djelovanja makrofaga i neutrofila.

SOMATSKE STANICE u mlijeku zdrave krave sačinjavaju; epitelne stanice (stanice zida mliječne žlijezde) nalaze se u malom postotku od 0 do 7 % , makrofaga ima do 60 % , limfociti se nalaze u količini do 30 %, od čega T – limfocita ima više od B-limfocita, dok neutrofila ima oko 10 %, od ukupnog broja obrambenih stanica.

Za održavanje što jačeg imuniteta krave i u zimskim mjesecima moraju imati slobodan pristup u ispust i dnevno po volji boraviti na svježem zraku i zimskom suncu.

Kada patogeni prodru kroz sisu u vime, sve obrambene stanice koje se nalaze u vimenu, u mlijeku, djeluju na organizirani način da se unište i odstrane uljeze. Makrofagi prvi napadaju štetne mikroorganizme te započinju stvarati i izlučivati citokine kojima se u krvi obavještavaju neutrofili da je potrebna njihova pomoć te oni iz krvi u velikim količinama ulaze u vime i mlijeko. Brzina priliva neutrofila u vime glavni je faktor u rješavanju pojave upale. U mlijeku životinje s mastitisom neutrofili su najbrojnije stanice do 90 % svih prisutnih stanica u prvim fazama infekcije i razvoja mastitisa.

Najvažniji faktor koji utječe na broj somatskih stanica u mlijeku je početak i nastanak upale vimena. U mlijeku zdravih životinja broj somatskih stanica je niži od 200 000 u 1 mililitru, dok su najnovija istraživanja pokazala da kod 95 % zdravih životinja broj somatskih stanica je ispod 100.000 u mililitru.

Sa povećanjem broja somatskih stanica iznad 200.000 nastupa upalni proces, što znači da obrambene stanice nisu u samom početku uspjele uništiti patogene bakterije.

Mjerenje broja somatskih stanica u mlijeku može se obavljati zasebno za svaku životinju ili se utvrđuje broj somatskih stanica u ukupnom mlijeku u laktofrizu od svih krava. Broj somatskih stanica u ukupnom mlijeku u laktofrizu jedne staje je pokazatelj vođenja i upravljanja stajom. Mlijeko proizvedeno u „čistim stajama“ ima manje od 100.000 somatskih stanica u mililitru u odnosu na „nečiste staje“ gdje se vodi manjeračuna o higijeni i gdje se broj somatskih stanica penje na 250.000 do 400.000 tisuća u jednom mililitru.

Mjeriti broj somatskih stanica u svakoj četvrti posebno znači kontrolirati pojedino grlo i utvrditi eventualni nastanak infekcije.

Međutim, mjeriti broj somatskih stanica u laktofrizu može poslužiti za procjenu kvalitete proizvodnje mlijeka na nivou jedne staje i određivanje potrebe za intervencijom kada se premašuje unaprijed određene granice broja somatskih stanica. Ukupan broj somatskih stanica u laktofrizu ukazuje na ukupnost problema prisutnog na nivou staje. Pošto se utvrdi povećani broj somatskih stanica u laktorfizu odmah treba pristupiti utvrđivanju stanja pojedinih životinja. Kretanje broja stanica u laktorfizu povezano je sa osnovnim normama upravljanja (managementom) u proizvodnji mlijeka u staji, odnosno na farmi, OPG-u.

Riječ, menedžer ( manager ) je engleskog porijekla = upravitelj, poslovođa.

Barkema je 1999.g. podijelio proizvođače mlijeka u dvije kategorije, „brzi i nečisti“ i „čisti i pažljivi“, te je pritom vrednovao kako različite mjere upravljanja  utječu na broj stanica u laktofrizu.

„Čisti i pažljivi“ proizvođači uspjevali su održavati broj somatskih stanica nižim od 150.000 tisuća u mililitru te su time prezentirali svoj managament = svoj način upravljanja i rada, kroz preciznost u uzimanju mlijeka za slanje u labaratorij radi mikrobioloških analiza, veću čistoću izmuzišta i staje te bolje tretiranje životinja. Kod proizvođača koji su u svome rade „brzi i nečisti“ broj somatskih stanica se kretao između 250.000 do 400.000 tisuća u mililitru. Dakle, količina somatskih stanica u laktofrizu je u stanju ukazati ne samo na kvalitetu mlijeka nego također na opće vođenje same staje.

Prisutnost povećanog broja somatskih stanica u mlijeku je faktor koji smanjuje kvalitetu mliječnih proizvoda i to preko tri glavna načina;

1. Kemijskim posrednicima (citokini i histamin) koje ispuštaju same stanice u prisutnosti upale, te koji mogu oštetiti stanice vimena koje izlučuju mlijeko, te dovesti do smanjenja sinteze izlučivanja sastojaka mlijeka, laktoze, kazeina i masti.

2. Bakterijski toksini oštećuju stjenke krvnih sudova povećavajući im propusnost i tako pospješujući izlazak sastojaka krvi koji se izlijevaju u mlijeko mijenjajući mu svojstva prikladna za daljnju preradu.

3. Stanice i bakterije otpuštaju hidrolitičke enzime koji cijepaju bjelančevine prisutne u mlijeku.

Kako mastitis utječe na sadržaj i kvalitetu mliječnih sastojaka?

Mliječna mast. Zbog mastitisa koncentracija masti u mlijeku se smanjuje. U mlijeku s povišenim brojem somatskih stanica radi djelovanja enzima javljaju se slobodne masne kiseline koje mogu prouzročiti promjene i organoleptičke mane mlijeka i mliječnih proizvoda. Posebno ovo dolazi do izražaja kada se broj somatskih stanica poveća na 1.000.000 po mililitru.

Bjelančevine. Povećanje broja somatskih stanica malo utječe na ukupnu koncentraciju bjelančevina jer se smanjenje proizvodnje bjelančevina mlijeka kompenzira sa povećanjem serumskih bjelančevina (bjelančevine iz krvi, albumina i imunoglobulina i drugih) koje u mlijeko dolaze iz krvi nakon oštećenja stjenke vimena.

Za proizvodnju kvalitetnog mlijeka, sigurnog s higijensko sanitarnog stajališta, proizvođači morajupostaviti proizvodnju prema ispravnim postupcima i da u samom početku mogu kontrolirati novonastale probleme.

Mlijeko životinja s mastitisom ima veću proteolitičku aktivnost u odnosu na normalno zbog hidrolitičkih enzima koji potječu od bakterija i obrambenih stanica pa to uzrokuje promjenu kompleksa kazeina bitnog za sirenje koje se pridružuje njegovoj manjoj koncentraciji što je važno za isplativost proizvodnje sira.

Laktoza. Ovaj se važan šećer sintetizira u unutrašnjosti stjenke vimena pa kada mastitis prouzroči oštećenje tkiva smanjuje se sinteza laktoze. Sa oštećenjem tkiva vimena laktoza se ponovno apsorbira u krv te se zbog toga nalazi u povećanoj koncentraciji u urinu i u krvi bolesnih životinja. Njeno smanjenje mijenja osmotsku ravnotežu mlijeka, uzrokujući manji dotok vode u sisne stanice, dakle samnjuje količinu proizvedenog mlijeka. Osim toga, laktoza je supstrat za mliječnu fermentaciju koja se mora odvijati za vrijeme sirenja da bi se osiguralo odstranjenje eventualnih patogena štetnih za ljudsko zdravlje, pa njen manjak u mlijeku uzrokuje povećani broj somatskih stanica što uzrokuje acidifikacije bitne osobito za sigurnost svježih sireva.

Minerali. U slučaju mastitisa u mlijeku dolazi do poremećaja minerala – iona natrija i kalija, a količina kalcijevih iona se smanjuje, što kasnije negativno utječe na koagulaciju mlijeka.

Sve ove promjene sastava mlijeka imaju, veliki utjecaj na njegovu kvalitetu, njegova svojstva i mogućnosti prerade, te na kvalitetu mliječnih proizvoda, posebno sira.  

Pravilno upravljanje i vođenje staje garancija je kvalitete mlijeka, a time i postignute veće cijene mlijeka i veće zarade.

Vodeći računa o činjenici da se ekonomski proizvodnja mlijeka s visokim brojem somatskih stanica negativno odražava na proizvođaču, na prerađivaču i na potrošaču, postaje od bitne važnosti za svakog proizvođača mlijeka koji namjerava proizvoditi kvalitetno i sigurno mlijeko sa higijensko-sanitarnog stajališta, svoju proizvodnju postaviti s ispravnim upravljanjem ( managamentom ) staje – farme = poduzeća za proizvodnju mlijeka, kako bi se problemi mastitisa i povećanja broja somatskih stanica u mlijeku mogli kontrolirati u samom početku.

Pojedini proizvođači mlijeka se znaju žaliti, „pa otkuda su povećane somatske stanice, a broj mikroorganizama je u dopuštenim granicama“.

„Opet netko nešto negdje mućka“.
Nitko ništa ne mućka.

„Mućkanje“ se je desilo nažalost u staji i u vimenu neke ili nekoliko krava. Što se je zapravo desilo ? Pa desilo se je to, da je krava sama riješila i spriječila pojavu mastitisa. Obrambene SOMATSKE STANICE su zaustavile napad patogenih mikroorganizama i uspjele su ih staviti pod kontrolu, ali nažalost morale su povećati svoj broj u vimenu i u mlijeku. Ovo je redovit i stalan proces reagiranja organizma krave, u svakom slučaju prodora patogenih mikroorganizama kroz sisu u vime. To je mehanizam samoodbrane. Kada on nije dovoljan i dovoljno jak, tada nastupa upala i potreba za dodatnom pomoći pomoću lijekova.

Istraživanja i podaci pokazuju da je primjena prikladnih normi opsluživanja životinja i mužnje u stanju u velikom postotku garantirati proizvodnju sa normalnim (I DOZVOLJENIM) brojem somatskih stanica.

Kontrola mastitisa se sastoji, zapravo, u određivanju kritičnih točaka i njihove kontrole sa strateškim intervencijama. Samo stalna i određena primjena ovih praktičnih zahvata može garantirati proizvodnju mlijeka koje je sigurno i visoke kakvoće.

Kada se uspije organizirati pravilan i potpun plan vođenja upravljanja stajom – poduzećem, ne preostaje nego paziti da se smanje variranja koja se događaju zbog rutine i tako garantirati kroz čitavo vrijeme proizvodnju odlične kakvoće s visokim higijensko-sanitarnim standardom i, uz to, ekonomski isplativu za proizvođača mlijeka.