Ekološka poljoprivreda, Savjet

VII Europska ljetna akademija o ekološkoj poljoprivredi u Lednicama (Češka)

Na VII Europskoj ljetnoj akademiji o ekološkoj poljoprivredi u Lednicama (Češka) u radu sekcije A gospodin Francis Blake, predsjednik IFOAM EU grupe je iznio da se očekuje stupanje na snagu potpuno nove zakonske legislative u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji. Važne izmjene očekuju se u proizvodnji vina, kvasaca i akvakulturi (uključujući morske alge), ali ne spominju se divlje životinje, tekstil i kozmetika iako se uzgajaju/proizvode na ekološkim gospodarstvima.

Jaroslav Jansky i Iva Živelova iznijeli su mogućnosti povećanja prodaje čeških ekoloških namirnica. Ekološki proizvođači svoje proizvode prodaju najčešće u direktnoj prodaji na imanju ili direktno na tržnici, a samo dio njih u prodavnicama zdrave hrane, trgovačkim lancima ili pak distributerima i otkupljivačima. Navedeni načini prodaje uobičajeni su za sljedeće proizvode: pšenica, dinkl, jari i ozimi ječam, raž, pir, lan, proso, tritikale, krumpir, grah, ljekovito bilje, vino, kravlje mlijeko, ovčje meso i kozje mlijeko.

Zabrinjavajuće je što se proizvodi životinjskog podrijetla iz ekološkog uzgoja prodaju kao konvencionalni. Razlog tome je nedostatak pogona za obradu ekološkog mlijeka i mesa.

Problem prodaje ekoloških proizvoda kao konvencionalnih usko je vezan i s cijenom koje proizvođači dobivaju za svoje proizvode.

Uspoređujući cijene ekoloških proizvoda s konvencionalnim, sve proizvode, pokazala su istraživanja, možemo podijeliti u dvije grupe:

• ekološke proizvode čija je cijena veća od konvencionalnih proizvoda, kao što su pir, raž, krumpir i tovna junad jer se takvi proizvodi prodaju kao ekološki proizvodi s certifikatom.
• ekološke proizvode čija je cijena jednaka cijeni konvencionalnih proizvoda ili pak niža, kao što su zob, pšenica, tritikale i mlijeko. Kod mlijeka je s druge strane problem u nedostatku pogona za preradu ekološkog mlijeka.

Da bi se povećala ponuda i potražnja ekoloških namirnica i ostvarili rezultati poput onih u visoko razvijenim članicama EU moguće je poslužiti se njihovim iskustvima, gdje se primjenjuju različite mjere poticanja ekološke poljoprivrede koje su s jedne strane usmjerene prema proizvođačima a s druge strane prema potrošačima ili su pak orijentirane na obje ove grupe.

U okviru ove sekcije predstavljena su i ekološka gospodarstva koja se bave ekološkom proizvodnjom: – Maria Krieger predstavila je obiteljsku pivovaru „Riedenburger Brauhaus“. Proizvodnja piva tradicija je obitelji još od 1866. i već četiri generacije oni proizvode svijetlo pivo, koje je od 1992. s znakom ekološkog proizvoda. Godišnje proizvedu 20.000 hl piva i dobitnici su brojnih nagrada za kvalitetu. Od 1994. 30 % svoje proizvodnje prodaju u regiji, 45 % na nacionalnoj razini, a 25 % izvoze u Italiju, Francusku, Španjolsku, Englesku i Švedsku. Sami ističu da je za to potreban i dobar marketing. Primaju organizirane posjetitelje, rade promotivne akcije, sudjeluju na sajmovima, osobno se savjetuju s potrošačima, a imaju i svoju internetsku stranicu.

• Gospođa Eva Hieret posjeduje nedaleko Beča 27 ha oranica, 5 ha livada i 23 ha šuma te godišnje proizvede 11 mcq žitarica. Upošljava 1 radnika s punim radnim vremenom i 3 s skraćenim radnim vremenom. U svojoj pekarnici proizvode 12 vrsta kruhova i 10 različitih vrsta peciva, a usavršili su i proizvodnju visokovrijednih peciva bez glutena za ljude koji boluju od alergija. Njihove proizvode prodaje regionalni mali veletrgovac. Potrošači ističu da u njihovim proizvodima osjećaju ljubav. Njihov cilj je kreativnost i bolja iskorištenost pogona kako bi zadovoljili potrebe potrošača za specijalnim proizvodima. Gospođa Hieret smatra da i pogoni s malom proizvodnjom mogu naći mjesto u sve više rastućoj trgovini ekološkom hranom jer mogu poslovati fleksibilnije i kreativnije nego je to slučaj u velikim pogonima.
• O ekološkoj proizvodnji ovaca i koza, prodaji na imanju u zemljama EU i Češkoj govorio je Pavel Mach predstavnik uzgajivača ovaca i koza. Istakao je da prepreke u proizvodnji ekoloških namirnica na farmi nastaju glede centralističkog pristupa, planiranja i načina rada naslijeđenog iz prošlosti (planska privreda), a kao argument se ističe zaštita javnog zdravlja ljudi.

Zdravstvena ispravnost proizvodnih prostorija nije zagarantirana ponašanjem proizvođača nego velikim zahtjevima veterinarske kontrole.

Ekološka proizvodnja često nije namijenjena širokom krugu potrošača već za prodaju direktno na farmi. Kupac u pravilu poznaje proizvođača jednako kao i okolicu u kojoj proizvod nastaje u slučaju da proizvod izgubi na kvaliteti, riskira se gubitak povjerenja potrošača odnosno kupca.

Proizvođače muči razlika propisa po istom pitanju u različitim zemljama. Tako je primjerice u Slovačkoj dozvoljeno klanje teladi i svinja na farmama, ali se meso ne smije dalje prodavati, dok se kod klanja divljači dopušta da meso kontrolira samo jedna osposobljena osoba i to na prisutnost parazita i bolesti.

U Austriji je odgovornost za besprijekorno stanje proizvodnih prostorija prepuštena poljoprivrednicima, a odgovarajući propisi u usporedbi s Češkim propisima su jednostavniji i fleksibilniji.

Zahtjevi u pogledu prostorija za proizvodnju formulirani su u obliku preporuka tako da je ostavljen prostor za dijalog (dogovor) između poljoprivrednika i nadležnog tijela.

Zdravstvena ispravnost proizvoda nije utemeljena na previsokim mjerama nego se temelji na higijenskom ponašanju svih koji dolaze u doticaj sa sirovinama i životnim namirnicama, poglavito na malim imanjima a prije svega obiteljskim koja nemaju druge radne snage. Smanjen je broj osoba i rizik od kontaminacije namirnica u usporedbi s preradom u velikim pogonima.

stručni suradnik u Odjelu ekološke i održive poljoprivrede, Uprava za održivi razvitak seoskog prostora – Upravna direkcija SAPARD programa MPŠVG