Reportaža, Vijest

Na poziv AZRRI (Agencije za ruralni razvoj Istre) kao organizatora, mr. Srećko Ladišić i Ivanka Bervida posjetili su regiju Toskana.

Agencija AZRRI je osnovana za povezivanje javnog i privatnog sektora, te za pripremu i provedu projekata u ruralnom prostoru. To je prva agencija te vrste u Hrvatskoj, sa specifičnim zadatkom koordiniranja proizvodnih aktivnosti i ciljem pokretanja gospodarskih i razvojnih programa u ruralnom području Istre. Osnivač agencije AZRRI je Istarska županija.

Bit samog studijskog putovanja u Italiju je da se istarski poljoprivrednici upoznaju sa strategijom ruralnog razvoja Toskane koja svojim podnebljem i tradicijom nalikuje Istri.

Toskana (tal. Toscana) je regija u središnjoj Italiji. Toskana graniči s regijama Lacij (na jugu), Umbrija (na istoku), Emilia-Romagna i Ligurija (na sjeveru), dok se zapadno od regije nalazi Tirensko more. Toskana slovi kao jedno od najljepših dijelova Italije, a ima i oko 120 zaštićenih područja prirode. Poznata turistička odredišta u Toskani su Firenca, Pisa, Lucca, Maremma (u pokrajini Grosseto), Crete Senesi, Lunigiana i Siena.

Studijsko putovanje je pohodilo 24 člana različitih poljoprivrednih djelatnosti (maslinari, vinogradari, pršutari, vlasnici agroturističkih objekata, direktor AZRRI Gracijano Prekalj dipl.ing.agr., te gradonačelnik Grada Pazina Neven Rimanić, dipl.ing.agr. Domaćin studijskog putovanja je Agencija za ruralni razvitak Toskane (A.R.S.I.A.) koja nam je prezentirala svoj projekt ruralnog razvoja svoga kraja.

Domaćini su nam u svom uvodnom govoru objasnili da je Toskana godinama razvijala poljoprivredu, vodeći računa o razvoju ruralnog prostora. To je jako bitno za nas iz Istre jer su naši prostori jako slični Toskani. Danas se u Europi teži da što veći broj stanovnika ostane na selu i da se doprinosi njegovom razvoju,te da se na ruralnom području otvori što više radnih mjesta. Domaćin je ukazao na bitnost razmjene s osobama koje već rade slične stvari. Domaćin (A.R.S.I.A.) nam je pokazao metodologiju rada koju imaju u Toskani, te koja je bazirana na galima (grupe za lokalne akcije).

Maremma je najruralniji prostor Toskane. U Toskani postoji osam gala i oni svi rade zajedno, jedni drugima pomažu i u stalnom su kontaktu.

Iz njihovog iskustva može se zaključiti koliko je bitno da su ljudi međusobno povezani kako bi mogli zajedno postaviti i ostvariti ciljeve.

Dana 19.06.2007. smo posjetili Parco San Rossore (Pisa). Park ima 24.000 ha, a samo državno gospodarstvo ima  5.000 ha. Nalazi se između dvije rijeke. Bave se različitom poljoprivrednom proizvodnjom (ratarstvom i stočarstvom). Područja uz rijeke imaju preko 500 ha, na kojima uzgajaju razne ratarske kulture, a na sjevernom području površina je podijeljena na pašnjake na kojima uzgajaju autohtone pasmine muco pisano i muco chianina. Imaju najveću šumu borova za proizvodnju pinjola. Proizvode oko 4.000 tona pinjola godišnje  i od toga ostvaruju najveći profit. Najveći su proizvođači pinjola u Italiji. Godišnje ih posjeti oko 20.000 ljudi. Planiraju izgradnju hotela u bivšoj konjušnici obitelji Savoya, te imaju rezidenciju koja je bila predsjednička, a sada je u vlasništvu parka i tu odsjedaju uglednici koji posjećuju Toskanu. Nekada je tu boravio i Tito.

Posjetili smo poljoprivredna domaćinstva i uzgajivače goveda na području Pise i okolice. Ljubazni vlasnik agroturizma „LAGO LE TAMERICI“, porijeklom Istranin, počastio nas je izvrsnim domaćim delicijama. Odveo nas je na Azienda Agricola Biologica, koja je također u sklopu Parco Regionale Migliarino San Rossore Massaciuccoli. Farma je površine 300 ha,te posjeduje 300 grla autohtone pasmine Mucca Pisana. Stoku hrane vlastitom hranom,dok samo 10% hrane kupuju. Budući su od grada udaljeni samo 15 km., to im je prednost, te vrše direktnu prodaju mesa na imanju. Meso pakiraju u pakete težine 5-6 kg po cijeni od 10 eura. Godišnje prodaju 24.000 kg mesa. Opskrbljuju mesom oko dvjestotinjak obitelji.

Dana 20. lipnja 2007. godine smo posjetili mesnicu u vlasništvu obitelji Gambassi (La Famiglia Gambassi).

Prije dvije godine napravili su novi pogon. Preselili su iz stare mesnice koja je bila tradicionalna u novi pogon koji je prilagođen pravilima Europske unije. Meso prerađuju na tradicionalan način, ne koriste konzervanse i druge dodatke.

U mesnicu stižu već zaklane svinje iz klaonice koja vrši uslugu klanja njihovih svinja. Imaju vlastiti uzgoj od sto svinja. Obitelj tjedno preradi 10 svinja autohtonih pasmina cinta sienese i 15 drugih. Uložili su 2,5 milijuna eura u mesnicu.

Godišnje proizvode 40 tisuća pršuta. Pršut se suši do dvije godine. Obitelj surađuje sa dva do tri kooperanta. Imaju običnu proizvodnju i ekskluzivnu koja ima posebnu cijenu, od autohtonih sorti gdje dolazi do izražaja tradicionalna prerada.

Kasnije smo posjetili vlasnika imanja, koji svoje svinje drži na otvorenom, među maslinama. Ovo je vrlo zanimljivo za vidjeti. To gospodarstvo ima dugu povijest. Bilo je veliko oko tisuću ha, a u bližoj prošlosti su se dvije obitelji podijelile u dva gospodarstva po 500 ha.

Ima nešto malo maslina, vlastitu proizvodnju žitarica za hranidbu svinja i ta je proizvodnja biološka. Proizvode nešto i durum pšenice za proizvodnju tjestenine jer je to tradicija u Toskani. Imaju 1000 grla svinja. Većina svinja se prodaje za klanje, jedan dio za reprodukciju, a jedan dio za daljnji uzgoj obiteljima koje se time bave, jedan dio prerađuju u gotov proizvod koji prodaju na svom gospodarstvu. 400 grla je pasmine cinta sieneze, a drugo su križanja plemenitih pasmina.

Cinta sienese je autohtona pasmina koja je pedesetih – šezdesetih godina zamijenjena drugim pasminama i skoro je nestala. U sedamdesetim godinama Toskana je pokrenula projekt zaštite te autohtone pasmine, jer su došli na minimum u povijesti (9 krmača i 2 nerasta). Danas ima 146 uzgajališta u Toskani koji imaju više od 5.000 grla registriranih autohtonih svinja. Cinta sienesa je povoljna pasmina za uzgoj na otvorenim pašnjacima jer za razliku od bijelih svinja ne ruje tlo, tako da oni svoje svinje drže na pašnjacima,slično ovom primjeru. U njihovom području imaju problema sa divljim svinjama koje probijaju na pašnjake. To sprečavaju električnim pastirima i lovom na divlje svinje koji je kod njih dozvoljen cijele godine.

Pohvalno je što su uspjeli spasiti svoje autohtone pasmine. Primjećuje se razlika na finalnom proizvodu, gdje je klasičan pršut po cijeni od 11 eura, a pršut načinjen od autohtone pasmine, proizveden na tradicionalni način po cijeni od 36 eura po kilogramu. Po tome se vidi koliko su uspjeli valorizirati proizvode od autohtone pasmine, a i samim time spasiti istu.

Posjetili smo i  poznatu obitelj Mazzei. Oni imaju 19 ha maslinika. To im je sekundarna proizvodnja, jer se baziraju na vinarstvu. Posjeduju malu uljaru, u kojoj prerađuju vlastite masline. Ulje prodaju 80% na gospodarstvu i lokalnim vinotekama, a ostatak u Americi. Ulje je visoke kvalitete i manje je aromatično nego istarska ulja. Za količinu od 0,25 l plaća se 8 eura, a 0.5 l se dobiva za 15 eura.

Imaju 600 ha vinograda, maslinika, šume i proizvodnju durum pšenice.

Posebnost te vinske kuće je što su dioničko društvo, a vlasništvo je cijela obitelj. Tako su spriječili diobu imovine. Imaju vinograde na tri područja: Sangiovese je u matičnom mjestu gdje smo bili, dio vinograda posjeduju u južnoj Toskani, te na Siciliji. Godišnje proizvedu milijun butelja, sa vinogradarskih položaja Toskane, 80% je sa područja Sangiovese, te nešto caberneta i merlota. Dvije osnovne linije proizvodnje je Chianti classico koji je 15 eura i Castello po 35 eura. Izvoz u Kanadu, Sjedinjene Države, te ostale zemlje je 60%, dok se ostatak proda u Italiji.

Kasnije smo posjetili vinariju Mafioso, koja je nastala je 1100. god. Gospodarstvo posjeduje 42 ha vlastitog vinograda, sortiment 80% Sangiovese, ostatak raspoređeno na merlot, cabernet souvignon i 2 ha bijelih sorti. Vinifikacija je u inoxu, odležavanje u bariku 12 mj. Sadašnji vlasnik je kupio hacijendu prije 24 godine, te je investirao u podrum koji je izgradio prije 8 godina. Izvozi za Japan i SAD 60% svoje proizvodnje, dok ostatak prodaje u Italiji.

Posjetili smo Chianti Classico koja ima 42 ha vinograda.

Dana 21.06.2007. godine smo posjetili uzgajalište riba u vlasništvu jedne toskanske tvrtke, gdje uzgajaju tri vrste ribe, oradu, brancina i lista. Imaju kompletan uzgoj od mlađi do ribe spremne za tržište. Cilj im je proizvoditi vrhunsku ribu. Ribe se uzgajaju u prirodnim uvjetima, jer pumpaju morsku vodu iz kanala. Nema nikakvih umjetnih intervencija, ne utječu na uvjete u bazenima, kakvi su u moru tako su i kod njih. To je najstarije uzgajalište riba staro preko 30 godina. Ove godine će krenuti u obnovu uzgajališta.

Poslije smo otišli vidjeti preradu ribe u „ORBETELLO“ PESCA LAGUNARE

To je malo gospodarstvo za preradu ribe. Prerađuju isključivo divlju ribu ulovljenu u moru, dok uzgojenu ne. Ovisno o vrsti ribe prilagođavaju način prerade, neke suše, neke konzerviraju u ulju, neke dime itd. Domaćini su nas počastili sa njihovim ribljim specijalitetima.

Kasnije su nas domaćini upoznali sa radom svojih lokalnih udruga proizvođača.

Maremma je lokalna udruga proizvođača, LAG lokalna akcijska grupa,a to će započeti i kod nas. Kod njih se zove GAL i oni kontroliraju rad konzorcija, te prvenstveno rade na europskim projektima i njihovoj implementaciji na ruralnom području.

Obišli smo i podrum Alingi.

To je moderni podrum napravljen po najsuvremenijem dizajnu, što je novi trend u Toskani, gdje najjači svjetski arhitekti pokušavaju stvoriti nove vizure podruma. To je jedan od desetak modernih podruma na području Maremme. Napravljen je u tri etaže, jedna površinska i dvije pod zemljom. Godišnje proizvode milijun boca vina. Rade od klasične fermentacije u inoxu do fermentacije u drvenim bačvama. Podrum je iskopan u kamenu, cijeli podrum je prirodno ventiliran i održava vlagu, zahvaljujući kamenim stijenama i drvenom stropu. Najveći je podrum u okolini. Radi za domaće tržište i izvoz, te služi kao uzor manjim proizvođačma sa tog područja. Kvalitetom  i marketinškom obradom tržišta potiču male proizvođače, kako proizvoditi dobro vino i plasirati ga na tržište. Posjeduju 170 ha, te rade vino iz vlastite proizvodnje i od kooperanata.

Cijelo područje Maremme do 1998. godine nije bilo pretjerano vinogradarsko područje, ali odonda do danas uz pomoć regije su napravljeni veliki pomaci, koja uz pomoć europskih fondova za poljoprivredu sufinancira i do 55% privatnih investicija, a ostatak gospodarstvenici mogu financirati uz zajam vrlo povoljnih sredstava po kamati 1%. Obišli smo dva agroturizma financirana na taj način. Ljubazni vlasnik jednog agroturizma nas je provozao u traktorskoj prikolici po okolici,što nas je sve vrlo dojmilo u svojoj jednostavnosti i domišljatosti.  

Osim stručnog dijela studijskog putovanja, posjetili smo Pisu, gdje smo se divili njezinom simbolu – kosom tornju, te smo posjetili Firencu.Čim uđeš u Firencu shvatiš da su u pravu svi pjesnici i pisci koji su opjevali njezinu ljepotu.

Ovo putovanje će nam ostati u dugom sjećanju po gostoljubivosti domaćina i ugodnom druženju.

Vratili smo se kući ispunjeni s bezbroj utisaka i bogatiji za još jedno prijateljstvo i pregršt novih iskustava iz bliske nam Toskane.

Odsjek HZPSS-a Koprivničko-križevačke županije,
mr. sc. Srećko Ladišić, načelnik Odjela za stočarstvo

Odsjek HZPSS-a Istarske županije,
Ivanka Bervida, dipl. ing. agr., stručni savjetnik za stočarstvo