Hortikultura, Povrćarstvo, Vijest

„Moji roditelji cijeli svoj život bavili su se poljoprivredom i ne kažu uzalud da jabuka ne pada daleko od stabla. Poljoprivreda mi je u krvi. Na fakultetu sam često razmišljao gdje ću nakon obrazovanja, ponekad se namjerno udaljavajući od poljoprivrede, ne bih li započeo nešto drugo. No, nisam uspio. Jače je to od mene.“ – kaže 32-godišnji Marijan.

Obitelj Balić bavi se poljoprivredom dugi niz godina. Proizvodnja im je naglo prekinuta u vrijeme Domovinskog rata kada su morali napustiti Ilaču. Nakon teških sedam i pol godina u izbjeglištvu, nastavili su s poljoprivrednom proizvodnjom u rodnoj Ilači. U početku su se bavili samo ratarstvom obrađujući 30 hektara vlastitog zemljišta. Mlad, perspektivan i pun ideja s tek navršenih 25 godina, Marijan je preuzeo vođenje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te započeo proizvodnju povrća za lokalno tržište uz pomoć Savjetodavne službe koja mu je bila glavni oslonac u početku.

„Započeo sam povrtlarskom proizvodnjom, podigao 320 četvornih plastenika u kojem sam uzgajao salatu i rajčicu. Na otvorenom je bilo mnogo pokušaja jer sam pokušavao proizvoditi papriku, kupus, cvjetaču, brokulu, batat, kiwano, lubenice, salatu… Bili su to hvalevrijedni propali pokušaji praćeni pehovima i neiskustvom koji su me očvrsnuli.“

No nisu svi Marijanovi pokušaji propali. Danas se bavi uzgojem pivarskog ječma, uljane repice, kukuruza, soje te češnjaka, po kojem je postao poznat prije nekoliko godina.

Potaknut nedostatkom domaćeg češnjaka, a željan novih izazova, zasadio je 200 kilograma sadnog materijala. Tržište je prepoznalo njegovu kvalitetu te se proizvodnja češnjaka pokazala i više nego uspješna. Godišnje u prosjeku proizvede 50-ak tona kvalitetnog, domaćeg češnjaka. Budući da je posao oko češnjaka izuzetno radno intenzivan i poslovi se moraju obaviti u određeno vrijeme, Marijan kroz godinu zapošljava sezonske radnike, uz 5 stalno zaposlenih. Želja mu je rasporediti poslove oko češnjaka kroz cijelu godinu kako bi sebi i zaposlenicima osigurao stalan izvor prihoda.

„Plan je zadržati kvalitetu proizvodnje. Ne želim biti rob kvantitete i velikih brojki. Zaokružiti proizvodnju kroz cijelu godinu i ostati prepoznat kao proizvođač najkvalitetnijeg češnjaka i jedan od pionira ove proizvodnje u Hrvatskoj.“ – rekao je Marijan.

Biti poljoprivrednik znači nešto konkretno stvoriti svojim radom, biti svoj gazda, svoj šef. To je proces u kojem ima puno rizika, ali ništa vas ne može ispuniti kao osjećaj da ste vi sami nešto napravili, proizveli, zaradili za život.

Zadovoljan što se poljoprivreda napokon počinje tretirati kao jedna od glavnih grana razvoja Hrvatske, Marijan je poručio svima koji vide budućnost u poljoprivredi, da dobri dani za poljoprivredu tek dolaze – da se ne boje napraviti prvi korak:

 „Ne odustajte od svojih vizija, budite uporni. Bit će padova za koje nećete vjerovati da vam se mogu dogoditi, ali upornost i na kraju ljubav prema poslu koji radite, pomoći će u svakoj situaciji. Za sve postoji rješenje i nema “ne mogu”. Ne ostavljajte polja koja su vas othranila. Nek vam je sretno! I da, nemojte sad svi u češnjak, ima i drugih kultura.“