Savjet, Voćarstvo

Zizyphus sativa, kod nas poznata kao žižula, čičmak, čičinka i sl. potječe iz Kine. Udomaćena je najviše na srednje i južnom dalmatinskom području. Nalazimo je i na sjevernom Jadranu, premda mnogo manje. Veći broj stabala – grmova možemo naći na Rabu.

Ta skromna voćka kvrgava debla i „bodljikavih“ grana je biljka sunčanih i toplih područja, prilično rasprostranjena na Mediteranu. Listopadni je grm ili niža stablašica, ovisno o formiranju. Najviše voli slobodni rast, bez prevelikog uplitanja ljudskih ruku u njezino formiranje.

Grm žižule kao „živa ograda“

Može kratkotrajno izdržati temperature čak do -25 °C, ali nažalost, ipak se nije baš udomaćila u našim krajevima.

Cvatnja joj započinje u svibnju te traje do srpnja. Sukladno tome, produženo joj je dozrijevanje pa plodovi dozrijevaju od rujna do studenog.

Tek zadnjih godina kod nas se nailazi na nešto velikoplodnih sorti. Uglavnom su kod nas udomaćene sitnoplodne sorte.

Plod joj je okrugao i dugoljast i, za neznance, sličan je plodu masline. Veličina ploda varira od 1,5 do 6 gr kod sitnoplodnih sorti. Sorte krupnih plodova su dužine oko 5 cm i debljine do 3,5 cm te dosegnu težinu od oko 25 gr.

Zreli plodovi žižule

U svijetu je poznato oko 300 vrsta žižula, različitog oblika i veličine ploda, koje imaju i različite sastojke. U njezinoj domovini postoje sorte koje nemaju košticu. Voćka je izuzetno plodna, odraslo stablo može dati i više od 50 kg ploda. Posebno je cijenjena na tržištu i postiže izuzetno visoku cijenu, u početku prodaje i do 50,00 kn po kilogramu. Kako se povećava zrelost plodova i njihova ponuda na tržnici, sukladno tome pada i njezina cijena. Premda, npr. na rapskoj tržnici, nikad nije postigla cijena manju od 30,00 kn/kilogram.

Biljka nema posebnih zahtjeva, raste na različitim tipovima tla. Traži sunčane položaje zaklonjene od jakih vjetrova.

Ipak, kod biljaka koje se uzgajaju na dubokim, vlažnim i tlima bogatim humusom daje plodove s više vode te su takvi plodovi manje aromatični i ukusni. U ljetnim sušnim razdobljima ponekad traži i zalijevanje. Odlično uspijeva na skeletnim poluvlažnim tlima.

Biljka je vrlo dekorativna i najčešće se kod nas koristi kao u oblikovanju vrtova. Zbog toga je i ne nalazimo kao zasebni nasadi, izuzev na Skradinskom i Dubrovačkom području.

Plodovi se najčešće koriste za konzumiranje svježi ili kao sušeno voće, premda se od plodova mogu raditi i razni namazi i rakije.

Velika je šteta što tako otporna i malo zahtjevna voćka nema veću primjenu kod nas, poglavito kad znademo da ima dobre hranidbene i ljekovite vrijednosti.