Osvrt, Vijest

Foto:Z. Tomljanović: radna atmosfera na „Coloss 10“ konferenciji

Osim, „Coloss 10“ konferencije održala se i 6. konferencija iz Apidologije „Eurbee 6“ u kojoj je sudjelovalo više od 300 znanstvenika i stručnjaka iz biologije pčela, kvalitete pčelinjih proizvoda, genetike pčela, bolesti pčela te ekologije. Poseban naglasak bio je na štetnom utjecaju pesticida na pčelinje zajednice. Tako je prof. Dave Goulson iz Velike Britanije, u svom plenarnom izlaganju, zaključio da pesticide, posebice neonikotinoide, kao okidače za stres pčelinjih zajednice ne smijemo promatrati izolirano već u sinergiji s drugim mikroorganizmima, pogreškama u tehnologiji i hranidbi pčela te sve većim uništavanjem prirodnih staništa za kukce. Izrazio je zabrinutost zbog trenutnog načina provođenja zaštite poljoprivrednih kultura koja prilično odstupa od neke idealne integrirane zaštite.

Foto: Z.Tomljanović: Eurbee 6 konferencija

Na prof. Goulsona odlično se nadovezala dr. Vera Imperatriz – Fonseca sa Sveučilišta iz Sao Paula, Brazil koja nas je izvijestila o nestanku više od 30 % šume u Amazoniji što je posljedično dovelo do nestanka nekih prirodnih oprašivača.  Zabrinjava spoznaja da gubitkom prirodnih staništa odnosno njegovom fragmentacijom nastaju promjene čija se brzina nastanka i posljedice koje slijede odigravaju znatno većom brzinom nego što se ugrožene vrste mogu prilagoditi na nove klimatsko-okolišne uvjete. Razumljivo da dr. Fonseca nije zaboravila upozoriti na sve veće klimatske promjene koje će sigurno ugroziti odnos biljaka i oprašivača odnosno utjecati na fiziologiju i fenologiju kukaca i biljaka. Tako se putem posebnih distribucijskih modela već prikazalo da klimatske promjene uzrokuju promjene u raspodjeli pojedinih vrsta za koje se očekuje da će, primjerice tražiti hladnije i/ili više predjele, što bi u konačnosti moglo dovesti do smanjenog učinka oprašivanja i posljedičnog učinka na proizvodnju hrane u određenim regijama.

O zdravstvenim problemima pčelinjih zajednica u SAD-u izvijestio nas je dr. Dennis vanEngelsdorp. Denis ne promatra situaciju plošno već navodi činjenicu da uzroke velikih uginuća pčelinjih zajednica u SAD-u treba tražiti između varooze, pesticida i slabe hranidbe pčelinjih zajednica. Naime, gubici na godišnjem nivou u SAD-a se već osam godina kreću iznad 30 % . No, zanimljivo je da se istovremeno svake godine bilježi porast broja pčelinjih zajednica. Zasigurno je tome uzrok sve veća potreba za pčelinjim zajednicama tijekom siječnja, veljače i ožujka u Kaliforniji koja treba više od 1,5 milijuna pčelinjih zajednica za oprašivanje badema. Treba podsjetiti da Kalifornija proizvodi više od 80 % svjetske proizvodnje badema. Primjena pesticida u uzgoju badema tijekom cvatnje te duža ishrana samo s jednom vrstom peluda, velika gustoća košnica na kalifornijskim plantažama badema te „zaboravnost“ u tretiranju protiv varooze kao i odlična cijena koji pčelari dobivaju po jednoj pčelinjoj zajednici od plantažera (cca 900 kuna /zajednici) sigurno ne predstavlja najsretniju kombinaciju za preživljavanje pčelinjih zajednica.

Dr. Peter Rosenkranz iz Njemačke je u svom plenarnom predavanju naglasio važnost proučavanja razmnožavanja varoe kao i broj potomaka koji su spremni za daljnji život. Poznato je da se varoa razmnožava pod velikim „stresom“ unutar poklopljenog legla u izrazito kratkom vremenskom razmaku od 10-11 dana. Stoga je s gledišta opstanaka varoe veoma bitno da makar jedan mužjak i ženka dostignu puni razvoj i zatim se spare. Međutim, istraživanja govore da ženka varoe može uskladiti svoj reprodukcijski ciklus sa specifičnim signalom koji emitira ličinka pčele. Točnije, taj signal (hlapljiva sastavnica posebno s kutikule ličinke) može aktivirati ili inhibirati oogenezu (proces nastanka jajnih stanica) u varoe. Razumljivo da istraživanje tih sastavnica može doprinijeti u biološkoj kontroli varooze ili/i selekcijskom radu.

Kolege iz Danske pod vodstvom dr. Per Kryger-a izvijestile su nas o mogućnostima primjene GIS tehnologije (geografsko – informacijski sustav odnosno sustav za upravljanje prostornim podacima)u pronalaženju odgovarajućih područja za ekološko pčelarstvo. Naime, poznato je da pčelinje zajednice u ekološkoj proizvodnji smiju skupljati pelud i nektar s biljaka iz ekološke proizvodnje te s biljaka koje spontano rastu u tom okruženju uz minimalnu zaštitu koja neće predstavljati opasnost za okoliš. Razumljivo da su nas danske kolege podsjetile da u ekološkom pčelarstvu moramo imati „sigurnu zonu“ u radijusu od 3 km od ekološkog pčelinjaka ili sveukupno oko 2800 ha površine bez konvencionalnih agro-tehničkih mjera. Primjerice, u Danskoj je oko 60 % ukupne površine obradivo, a pod ekološkom proizvodnjom se nalazi oko 7 % obradive površine ili 180000 ha. Iako se čini da ekološki pčelari ne bi trebali imati problema u pronalaženju „ekoloških niša“, to i nije baš lagani zadatak i često predstavlja problem. Stoga su Per i kolege, primjenjujući GIS tehnologiju, pokušali označiti područja pogodna za ekološko pčelarstvo u Danskoj. Napravili su detaljne mape za ekološke pčelare i zaključili da je ekološka proizvodnja moguća samo u obalnom području na kojem raste prirodna vegetacija.

Rumunjske kolege predvođene s dr. Bogdanom Ghermanom izvijestili su nas o načinu ishrane pčelinjih zajednica u kojima je prisutna parazitarna invazija s Nosemom ceranae. Naime, istraživanja na području ponašanja ili ishrane pčelinjih zajednica u slučaju zdravstvenih problema su nedostatna, iako nam je poznato da pčele koriste različite biljke u borbi protiv bolesti kako bi ojačale svoj imunološki sustav. Bogdan i suradnici su utvrdili da pčele u trenucima jake invazije s nozemozom najradije uzimaju suncokretov med. Bilo bi zanimljivo usporediti prisutnost nozemoze u hrvatskim pčelinjacima koji se nalaze na ispaši suncokreta tijekom ljeta kao i utvrditi moguće sastavnice unutar suncokretovog meda i njihovu ulogu u podizanju imunološkog sustava pčelinje zajednice i/ili mogućem neposrednom djelovanju na uzročnika nozemoze. Treba naglasiti da bi moguća primjena suncokretovog meda u borbi protiv određenih uzročnika zaraznih ili parazitarnih bolesti bila nerazborita ako prije toga ne bi detaljno ispitali taj med na prisutnost spora uzročnika američke gnjiloće ili vapnenastog legla.

Zanimljivo istraživanje proveo je i tim stručnjaka s dr. Helmuth Kovacom iz Austrije. Uspoređivali su izdržljivost pčela kranjske i talijanske pasmine na visoke temperature. Poznato je da temperatura i relativna vlažnost zraka imaju važan učinak na pčele. Također, znamo da će temperatura zraka od 42 ^oC usmrtiti sve pčele kroz 1-3 dana. No, zanimljiv je rezultat usporedbe dviju pasmina koji govori da će polovica testiranih pčela kranjske pasmine uginuti kroz osam sati na temperaturi od 50,3 ^oC ,a kod talijanskih pčela će to biti na 51,7 ^oC. Na to se možemo nadovezati s istraživanjima koje je proveo dr.Hossam Shaara sa suradnicima iz Saudijske Arabije (objavljen rad 2012.) uspoređujući temperaturnu izdržljivost pasmina kranjske pčele (A.m.carnica) i jemenske (A.m.jemenitica). Naime,u umjerenim temperaturno-vlažnim uvjetima nema razlike u proizvodnosti i preživljavanju. Štoviše, možemo očekivati veću proizvodnost kranjske pasmine. Međutim u izrazito nepovoljnim uvjetima povišene temperature i niske relativne vlažnosti zraka jemenska pčela pokazala je veću toleranciju nego kranjska pčela. U zaključku bi mogli kazati da je kranjska pasmina ipak pčela centralne i jugoistočne Europe ,a talijanska i jemenska pasmina pripadaju područjima prosječno više temperature zraka (južna Europa i Bliski istok) te su stoga očekivane razlike na temperaturnu izdržljivost razumljive.

O mogućem djelovanju elektromagnetskog zračenja na pčelinje zajednice izvijestio nas je dr. Tjeerd Blacquiere sa Sveučilišta u Wageningenu, Nizozemska. Istražio je da u 20 pčelinjih zajednica koje su bile izložene djelovanju elektromagnetskog zračenja nisu utvrđene promjene u razvoju od jaja preko ličinke do odrasle pčele niti su utvrđene morfološke i/ili fiziološke razlike pri leženju pčela. Također, nisu utvrđene razlike u letačkim sposobnostima radilica, dugovječnosti te prezimljavanju.

Kolege iz Norveškog pčelarskog saveza, predvođene Bjorn Dahleom održale su prezentaciju o učestalosti, raspodjeli i kontroli američke (AG) i europske gnjiloće (EG) medonosne pčele unutar država Europske unije (EU). Tako smo doznali da neke države suzbijaju AG radikalno, spaljivanjem pčelinjih zajednica, a neke uz spaljivanje primjenjuju i pretresanje pčela. Razumljivo da neke države poput Austrije i Njemačke imaju uveden sustav rane dijagnostike američke gnjiloće. U svezi EG treba kazati da neke države uopće ne suzbijaju EG, a neke imaju znatno veće probleme s EG nego s AG. Poglavito se to odnosi na Englesku, Švicarsku i južni dio Njemačke (Bavarska). Također, većina država pregledava pčelinje zajednice u krugu od 3km zračne udaljenosti od izvora zaraze s AG. No, ima nekih država koje to rade na udaljenosti od 1 km ili pak 5 km od zaraženih pčelinjaka. Pojedine države isplaćuju naknadu pčelarima za bolesne zajednice koje su uredno prijavljene veterinarskoj službi i potom spaljene, a neke uopće ne plaćaju naknadu pčelaru. Razlika je i u visini naknade. Primjerice, Švedska isplaćuje svega 12 eura, a Norveška oko 170 eura po spaljenoj pčelinjoj zajednici. Valja naglasiti da Republika Hrvatska isplaćuje 675 kuna po pčelinjoj zajednici koja je neškodljivo uklonjena spaljivanjem uz rješenje nadležnog veterinarskog inspektora. To sve govori da unutar EU postoje razlike u epizootiologiji spomenutih bolesti kao i u kontroli i preventivi istih. Logično je stoga očekivati i razlike u obrazovanju i osviještenosti pčelara u provođenju potrebnih mjera u borbi protiv AG i EG unutar država EU.

U konačnici treba kazati da su obje konferencije polučile velik uspjeh. Posebno treba zahvaliti domaćinu na izvrsnoj organizaciji. Slijedeća Eurbee 7 konferencija iz Apidologije održat će se u Cluju, Rumunjska u rujnu 2016.godine.

Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
viši stručni savjetnik za pčelarstvo