Ratarstvo, Savjet

Ove godine u nedostatku dovoljnih količina voluminozne krme dio gospodarstava koja se bave stočarskom proizvodnjom spremaju kukuruzovinu kao dio voluminozne krme koja će se potrošiti za hranidbu do iduće godine. Mnoga strništa koja su se zazelenila nakon kiša u rujnu su pokošena i masa s njih je uvijena u bale ili čak i osušena u „sijeno“. Iako tu ima svega od korova do kvalitetnih trava i to će poslužiti da se ne mora kupovati krma. Ovako barem znamo što smo spremili i kojoj kategoriji životinja možemo „ubaciti“ nešto lošiju voluminozu u obrok. Ovaj puta želim se osvrnuti na lošu praksu naših poljoprivrednika da sve češće  spaljuju biljne ostatke nakon skidanja uroda.

Obilazeći teren svjedoci smo da ne mali broj poljoprivrednika nakon žetve ili berbe jesenskih usjeva spaljuju biljne ostatke, slamu ili kukuruzovinu. Spaljivanjem potpuno gubimo organsku tvar koja bi, da je unesemo u tlo, djelovanjem mikroorganizama postupno prešla u humus, kojeg nema viška ni dovoljno u našim tlima. To nam pokazuju analize većine uzoraka tala sjeverozapadne Hrvatske pa paleći masu koju bi mogli zaorati i popraviti stanje tla, u stvari, radimo više štete nego li koristi jer smanjujemo plodnost tla. Da ne spominjem činjenicu da često puta vatrogasci moraju izaći na teren, da se obuzda plamen s takvih paljevina koje zaprijete susjedovim kukuruzima ili gospodarskim zgradama. Vatra  ne smije biti bez nadzora i toga bi se trebalo pridržavati kao i da treba uzorati brazdu oko parcele prije paljenja korova ili žetvenih ostataka.

Stabljke, lišće, korijenje i slama koji nam ostaju nakon skidanja uroda kada ih zaoremo u zemlju razgrađuju se pomoću mikroorganizama stvarajući humus.Tako da je to jedna korisna mjera kojom možemo popraviti plodnost i strukturu tla te potaknuti mikrobiološku aktivnost u tlu.

Količina unesenih nadzemnih ostataka je promjenjiva i ovisi o svakoj pojedinoj kulturi. U prosjeku se radi o 4-5 t/ha slame, 6-7 t/ha kukuruzovine, 2,5-3 t/ha slame soje. Intenzitet razgradnje te organske tvari ovisi u najvećoj mjeri o sadržaju dušika i lignina koji je u biljkama. Pri unošenju velikih količina slame ili kukuruzovine može nastati dušična depresija, odnosno nedostatak dušika za naredne kulture. Da bi se to izbjeglo poželjno je dodati određene količine dušika u mineralnom obliku, obično koristeći ureu.  Količina dušika koju je potrebno dati je 20 kg po jednoj toni slame.   Prilikom zaoravanja žetvenih ostataka treba primijeniti dušično gnojivo kako bi se ubrzala razgradnja ostataka u tlu. Ispitivanja, a i praksa su pokazale da imamo veće prinose ako prilikom unošenja žetvenih ostataka istodobno u tlo dajemo dušik (obično urea). Dubina na koju je potrebno unijeti nadzemne ostatke na težim tlima je 10-20 cm, a na lakšim ukoliko imamo veću masu treba je unijeti u dublje slojeve tla.

Moram podsjetiti poljoprivrednike da ako kukuruzovinu ostave do proljeća na polju pomažu širenju kukuruznog moljca, a to se isto događa ukoliko kukuruzovinu ne unesu potpuno u tlo. Da bi kvalitetnije zaorali veću količinu biljne mase dobro ju je ukoliko se može prije oranja usitniti.

Unošenjem ostataka nakon žetve u tlo vraćamo dio organske mase i zatvaramo kruženje organske tvari u prirodi te ne narušavamo prirodnu ravnotežu.