Ribarstvo, Savjet

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2006. u šaranskim ribnjacima proizvedeno je 3202 tone konzumne ribe na 6229 ha. U strukturi proizvedene ribe učešće šarana je 72%, som i smuđ 1,05%, bijeli amur sa 12,08%, te ostale vrste riba sa 14,8%.

Konzumna riba proizvodi se u ribnjacima za uzgoj konzumne ribe ili u tovilištima. To je najjednostavnija proizvodnja. Veličina ribnjaka varira od 1 do 160 ha sa prosječnom dubinom 1,2 do 1,5 m. Površine pod konzumnim ribom zauzimaju najviše površina na pojedinom ribnjačarstvu (70 do 80 % ). Obiteljska gospodarstva na malim površinama najčešće uzgajaju konzumnu ribu. Proizvodnja konzumne ribe može biti od 500 do 2300 kg ha‾¹, što ovisi od boniteta ribnjaka, gustoće nasada, vrsta i težinskih kategorija nasađene mlađi, te ekonomičnosti proizvodnje i potražnje ribe na tržištu.

Konzumna ribe proizvodi se u:

1. Dvogodišnjem ili 
2. Trogodišnjem pogonu.

Dvogodišnji sustav uzgoja traje dvije kalendarske godine, dakle od mrijesta do proizvedene konzumne ribe prođu dvije godine. Gustoća nasada je 1000 do 1500 kom ha‾ ¹ jednogodišnje mlađi, koja na kraju druge uzgojne godine postiže prosječnu težinu 1,0 do 1,5 kg.

Trogodišnji sustav uzgoja traje tri kalendarske godine. Jednogodišnji mlađ se uzgaja kao dvogodišnji mlađ, koji tek na kraju treće kalendarske godine postiže završnu težinu veću od 2 kg.

Prema intenzitetu uzgoja uzgoj ribe može biti :

1. ekstenzivan
2. poluintenzivan
3. intenzivan

Ekstenzivan sustav uzgoja bazira se isključivo na produkciji prirodne hrane.U poluintenzivnom sustavu riba se nasađuje gušće i uz prirodnu hranu, koja se stimulira gnojidbom prema analizi vode, dodaju se ugljikohidratna krmiva ( kukuruz, pšenica, ječam, raž ).Intenzivan uzgoj se provodi sa gustim nasadom a prirodna hrana je zanemariva, te je hranidba bazirana na izbalansiranim kompletnim smjesama.

Proizvodnja konzumne ribe na našim ribnjačarstvima najčešće je poluintenzivnog tipa.

Ribe za proizvodnju konzumne ribe nasađujemo u:

1. monokulturi
2. polikulturi.

Radi boljeg iskorištenja proizvodnog potencijala ribnjaka ribe se nasađuju u polikulturi. Kombinacijom raznih vrsta i težinskih kategorija iste vrste riba prema raspoloživoj količini i vrsti prirodne hrane, treba paziti da nema međusobne konkurencije i negativnog utjecaja na prirast glavne ribe tj.šarana. Uzgojem riba u monokulturi ne koriste se svi potencijali ribnjaka i rijetko se koristi.

Šaran (Cyprinus carpio, Linnaeus 1758 ) je glavna konzumna riba u našim ribnjacima i hrani se sa zooplanktonom, bentosom i dodatnom hranom- žitaricama.

Biljojedne ribe, kao dopunske vrste ribe, uspješno su aklimatizirane u našim klimatskim uvjetima, ali ne mogu se razmnožavati prirodnim putem, već umjetnim mrijestom. Omogućavaju iskorištenje prirodne hrane ribnjaka, koja samo uzgojem šarana u monokulturi ostaje  neiskoristiva, tako da povećavaju ukupnu proizvodnju ribe po hektaru.

Bijeli amur ( Ctenopharyngodon idella,Valenciennes ) hrani se višim vodenim biljem, korijenjem trske i dijelovima trulih panjeva. U nedostatku biljne hrane amur konzumira zrno žitarica, pojavljuje se masna degeneracija jetre i dolazi do uginuća. Ako je biljna masa u ribnjaku nedostatna, preporuča se dodavanje nakošene biljne mase pomoću plivajućih hranilica.

Bijeli glavaš (Hypophthalmichthys molitrix, Valenciennes) smanjuje količinu fitoplanktona, te se smatra čistačem, jer poboljšava higijenske uvjete u vodi ribnjaka i povećava sadržaj otopljenog kisika u vodi. Ne utječe negativno na prirast šarana.

Sivi glavaš ( Aristichthys nobilis, Richardson ) pomoću škržnog aparata filtrira vodu, i nasađuje se zbog negativnog utjecaja na prirast šarana najviše do 30%.Koristi također i dodatnu hranu ( žitarice) i podiže hranidbeni koeficijent.

Linjak ( Tinca tinca, L.) nasađuje se u ribnjacima sa manjom gustoćom šarana i gdje je intenzitet proizvodnje manji. Hrani se sa zooplanktonom i  bentosom, tako da je konkurent šaranu. Dobro uspijeva u ribnjacima zaraslim sa barskim i močvarnim biljkama, među kojima žive razne vodene životinje kojima se linjak hrani.

Grabežljive  ribe nasađuju se u ograničenim količinama, jer uz korovske vrste riba hrane se i plemenitim vrstama , te mogu nastati veliki komadni gubici kod plemenitih vrsta riba. Najčešće se uzgajaju: som, smuđ, štuka. U nedostatku drugih vrsta riba česta je i pojava kanibalizma, tj. veći primjerci jedu manje unutar iste vrste.

« Divlja riba» ( karas, babuška, deverika, crvenperka, karašić, balavac, sunčanica i dr.)  je nepoželjna u prozvodnji konzumne ribe, jer prenosi bolesti, male je ekonomske vrijednosti, povećava hranidbeni koeficijent, slabog je prirasta i negativno utječe na ukupnu proizvodnju ribe.

Prije nasađivanja ribnjaka treba:

1.      pripremiti ribnjak za proizvodnju ( isušivanje dna ribnjaka, mehanička obrada tla kad je to moguće, premrzavanje, vapnjenje, prema potrebi izmuljivanje dna ribnjaka, uništiti zaostalu divlju ribu, pripremiti rešetke odgovarajućih profila, koje sprečavaju ulazak divlje ribe na napustu ribnjaka)

2.      nasaditi ribnjak ( utvrđivanje broja komada temeljem prosječne težine i ukupne količine ribe, obaviti eventualne ljekovite kupke prema preporuci veterinara)

3.      izvršiti kontrolu nasađivanja( iza nasađivanja obilazimo ribnjak radi utvrđivanja uginulih riba o čemu tijekom cijele godine  treba voditi evidenciju. Nasađivanje je obavljeno uspješno, ako nema uginuća i ribe se  kreću prirodnim pokretima. Ako riba pliva uz obalu neprirodnim pokretima i zijeva znači da smo ribu oštetili prilikom nepravilnog transporta i istovara.

Proizvodnja ribe se kontrolira tijekom cijelog vegetativnog razdoblja pokusnim ribolovima svakih 15 dana od početka svibnja  do konca rujna. Riba se lovi sačmaricom na hranidbenim mjestima, vaganjem se utvrđuje prosječna težina i prirast, kondicija,  količina utrošene dodatne hrane, te zdravstveno stanje ribe i stanje planktona u ribnjaku. Riba se počinje hraniti kada se temperatura vode trajno poveća iznad 12ºC, tako da se riba tijekom kalendarske godine u našim klimatskim uvjetima  uzgaja od travnja do konca listopada.

Utrošak hrane za kg prirasta je od 2,0 do 3,5 i jedina je stočarska  proizvodnja, koja bjelančevine, vitamine i minerale koristi iz produktivnog sloja mulja ribnjaka preko planktona, bentosa i vodenog bilja.

Ribnjak se lovi ispuštanjem vode do kraja u jesenskim mjesecima od listopada do konca studenog i u proljeće od veljače do konca ožujka ili travnja ovisno od vremenskih prilika. Radi snabdijevanja tržišta ribom tijekom ljetnih mjeseci na visokoj vodi « ljetnim odlovom» riba se lovi mrežama mamljenjem na hranu. Prakticira se također i ljetni izlov ribe ispuštanjem vode do kraja.

Nakon izlova riba se skladišti u zimnjacima sa stalnim dotokom svježe vode, gdje se riba odmori i očisti probavni trakt od hrane, kako bi se moglo lakše s njom manipulirati na tržište. Izlovljeni ribnjak se ponovo nasađuje mlađem veličine 3 do 5 cm, koji do kraja uzgojne sezone postaje jednogodišnji mlađ, tako da u jednom ribnjaku ostvarujemo « dvije žetve « godišnje.