Uređaji za navodnjavanje (natapanje)

Sustavi i načini natapanja:

1. Površinsko natapanje:

  • Natapanje kapanjem
  • Natapanje kišenjem

2. Podzemno natapanje

Kod metode površinskog natapanja voda preplavljuje (potapa) proizvodnu površinu ili se nalazi u brazdama i vlaži tlo, tj. voda u tankom sloju otječe po površini ili stagnira upijajući se u tlo.

1. Natapanje kapanjem

Poznato i pod imenom "drip system", a potječe iz Izraela. Ovim sustavom štedi se voda koja iz sustava gusto postavljenih plastičnih cijevi izlazi kroz posebno napravljene kapaljke i kap po kap vlaži tlo uz svaku uzgojnu biljku.

Voda se dovodi do svake biljke i vlaži manji dio površine, pa su gubici vode minimalni.

Dodavanje vode može biti kontinuirano (24 sata) ili povremeno (u određenim vremenskim intervalima).

Uređaji se sastoje od crpke s motorom, regulatora i mjerača protoka vode, regulatora i mjerača tlaka vode, pročistača za vodu i fertilizatora (služi za miješanje vodotopivih mineralnih gnojiva s filtriranom vodom).

Radni tlak vode pri kapanju je 0.8 – 1.5 bara.

Kapaljke se izrađuju iz plastičnih materijala i raznih su konstrukcija, a sve imaju rupice u kojima voda pri prolasku gubi tlak i uslijed sile gravitacije kapa na tlo pored biljke.

Prednosti su što se štedi voda, a uz dodavanje vode mogu se dodavati i otopljene hranjive tvari. Vlaži se samo dio površine uz biljke, dok međuredni prostor ostaje suh i pogodan za kretanje ljudi i strojeva. Moguće je ostvariti visoke prinose u voćarskim, povrtnim i cvjetnim kulturama.

Nedostaci se javljaju usljed začepljenja otvora na kapaljkama i što je potreban veliki trud kod postavljanja cijevi (uključujući i skupljanje nakon vegetacije). Česta su oštećenja sustava od strane nepažljivog radnog osoblja.

2. Natapanje kišenjem   

To je metoda natapanja kojom se voda raspoređuje po površini tla u obliku prirodne kiše. Koristi se u mnogim zemljama – u Italiji 24 % površine, Danska 15 %, Finska 2,5 %, a u Hrvatskoj se koristi samo na 0,5 % površina.

Prednosti su u tome što je moguća fertilizacija (prihrana gnojivom) zajedno sa kišenjem; može se istovremeno vršiti zaštita od mraza i primjena fungicida i insekticida.

Nedostaci su usljed velikog gubitka vode isparavanjem kapljica u zraku i mogućnosti  ubrzavanja razvoja nekih bolesti.

Uzimajući u obzir površine kulture koja se želi natapati, udaljenost od vode i vrstu kulture uređaji za kišenje mogu biti izvedeni kao:

  • Pokretni

  • Polupokretni

  • Stabilni

Svi navedeni uređaji se sastoje od slijedećih dijelova: usisna cijev, crpni agregat, glavni cjevovod, kišna krila, manometar, ventil i rasprskivač.

Crpka – na uređajima za navodnjavanje kišenjem najviše se upotrebljavaju centrifugalne pumpe pogonjene elektromotorom, stacionarnim diesel motorom ili preko priključnog vratila traktora.

Cjevovodi i kišne cijevi – voda se odvodi od izvora do rasprskivača. Sastoje se od usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kišnih krila.

Rasprskivači – služe za dezintegraciju mlaza vode u kapljice umjetne kiše kao i za njihovu ravnomjernu raspodjelu po površini. Moraju jednolično rasprskivati mlaz uz što veći domet, da se jednolično hidrodinamički okreću, da po mogućnosti mogu kišiti i kružno i selektorski, te da su jednostavne konstrukcije i eksplatacijski pouzdani.

Rasprskivače razlikujemo prema:

  1. Radnom tlaku

  2. Dometu kišenja

  3. Količini izbacivanja vode

  4. Intenzitetu kišenja.

2.1. Ravnomjernost kišenja i raspored rasprskivača

Ravnomjernost predstavlja što jednoličniju raspodjelu vode po cijelom krugu dometa rasprskivača. To znači da rasprskivači moraju imati uređaj koji vrši razbijanje mlaza, kako bi i unutarnji i vanjski dio kruga kišenja dobio podjednaku količinu vode.

U pravilu pri kišenju najviše vode padne oko rasprskivača, a prema rubu dometa sve manje, pa je potrebno rasprskivače prikladno razmjestiti po površini koja se navodnjava.

Postava i razmještaj rasprskivača najčešće se izvodi u kvadrat ili u trokut. Kod razmještaja u kvadrat rasprskivači se,  zavisno od dometa, postavljaju na određenim udaljenostima po kvadratnom rasporedu, tako da na kutove kvadrata dolaze rasprskivači. Kod razmještaja u trokut rasprskivači su postavljeni na vrhove istostraničnog trokuta.

3. Natapanje samokretnim uređajima  

U posljednjih nekoliko godina razvijeni su samokretni strojevi koji imaju veći utjecaj u navodnjavanju. S obzirom na tehničku konstrukciju postoji veći broj samokretnih sustava za navodnjavanje. U praksi su najbolji i najviše se primjenjuju samokretno bočno kišno krilo, samokretna kružna prskalica i samokretna sektorska prskalica.

Literatura:

  • Bašić F., Mihalić V.: Temelji bilinogojstva, udžbenik za srednje poljoprivredne škole, Zagreb, 2007.

  • Brčić, J.: Mehanizacija u biljnoj proizvodnji, Školska knjiga, Zagreb, 1987.

  • Brčić, J. i sur.: Mehanizacija u voćarstvu i vinogradarstvu, Agronomski fakultet Zagreb, Zagreb, 1995.

  • Filipović, D., Jagar, N.: Traktor na obiteljskom gospodarstvu, Hrvatski poljoprivredni zadružni savez

  • Filipović, D.: Predavanja, Agronomski fakultet Zagreb

  • Piria, I.: Traktor – poznavanje, održavanje, kvarovi i njihovo otklanjanje, NOLIT, Beograd, 1983.

  • Zimmer, R., Košutić, S.; Zimmer, D.: Poljoprivredna tehnika u ratarstvu, Osijek, 2009.

  • Uputa za siguran rad traktorom; ZIRS, 2001.

  • Agroklub.com, Internet

Dario Padro, mag. ing. poljoprivredne tehnike
rukovoditelj Podružnice
 

Pripremi za ispis