Drenaža u Podravini

Kada spomenemo drenažu, kao prva asocijacija koja nam se javlja su veliki strojevi tzv. „drenmasteri“ koji se koriste za polaganje drenažnih cijevi i velike površine na kojima su se provodili ovi kompleksni zahvati.  Prema Marušiću (2003.) procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 121.484 ha poljoprivrednih površina drenirano podzemnom cijevnom drenažom a djelomično dreniranih je oko 27 000 ha. Skoro 99 % tih površina odnosi se na bivše PIK-ove. Najviše površina se dreniralo u periodu od 1980. do 1989. godine. Od 2000. do 2015. procjenjuje se da je drenirano oko 3000 ha i to uglavnom površine koje su u sustavu Agrokora ( Petošić, Drenaža – 2015.).

Odluči li se poljoprivrednik drenirati svoje poljoprivredne površine suočava se s nizom pitanja na koja nije jednostavno dati odgovor: kako izvesti drenažu, koji je razmak drenova, s kojim strojevima to izvesti, na koju dubinu postaviti cijevi, koliko to košta itd.

Da bi se mogao dati odgovor na ova postavljena pitanja ali i brojna pitanja koja nisu postavljena a vrlo su bitna te ponudilo konkretno rješenje, potrebne su brojne informacije, stručne podloge, izmjere i istraživanja. Najkvalitetniji odgovor može se dobiti kada se napravi projektna dokumentacija koja obuhvaća svu ranije spomenutu tematiku. No imajući u vidu da se radi o relativno malim površinama, investitor (poljoprivrednik) nije u mogućnosti financirati izradu cjelovitog i kompleksnog projekta već se traže jednostavna, praktična i funkcionalna rješenja koja trebaju biti cjenovno pristupačna. Da bi se mogla ponuditi takva praktična, kvalitetna i funkcionalna rješenja potrebno je veliko praktično iskustvo i znanje a sve pobrojano je teško pronaći budući da se kod nas na ovom području zadnjih 30 godina nije radilo skoro ništa ili vrlo malo.

Važno je napomenuti da se poljoprivrednici u praksi susreću s problemom neizgrađene ili neodržavane kanalske mreže a samim tim sustav drenažnih cijevi gubi svoj smisao ako ne postoji izgrađena kvalitetna kanalska mreža.

Jedan od rijetkih poljoprivrednika koji se odlučio na ovaj zahtjev je poljoprivrednik iz Subotice Podravske. U terenskom obilasku nastojali smo snimiti stanje terena, sondiranjem utvrditi razloge prekomjernog vlaženja oraničnog sloja, postojanje teško propusnih slojeva, njihovu dubinu i položaj, također je trebalo utvrditi dominantan način vlaženja tla budući da se radilo o parceli na koju se bočno podzemnim tokovima slijevaju oborinske vode koje onda u najnižem dijelu zamočvaruju tlo i onemogućuju bilo kakvu poljoprivrednu proizvodnju. Izazov je predstavljalo pitanje glavnog odvodnog kanala na kojeg bi se spojile drenažne cijevi budući da je odvodni kanal bio plitak oko 50 – 60 cm. U opisanom slučaju poljoprivrednik je sam iskopao odnosno produbio kanal po sredini velike parcele čime je ona i razdvojena na dvije cjeline. Olakotna okolnost je ta što je ovaj kanal imao daljnji spoj na drugi odvodni kanal i time je riješeno pitanje odvođenja suvišne vode s parcele.

Nakon sagledavanja cjelokupne problematike, poljoprivredniku je predloženo da na najnižim kotama parcele izvede cijevnu drenažu budući da nije bilo potrebe postavljati drenažu na cijeloj površini koja iznosi malo manje od 9 ha, jedna parcela i 7,75 ha, druga parcela. Drenaža je postavljena na površini od cca 2,5 ha u dijelu gdje je bila najizraženija stagnacija vode i gdje se nije mogla odvijati nesmetana poljoprivredna proizvodnja.

Dubina polaganja drenažnih cijevi varira i ovisi o nekoliko čimbenika. U praksi je najvažnije naglasiti da najmanja dubina na koju se polažu cijevi je minimalno 60 cm za ratarske kulture koje imaju plitak korijen. Uobičajena dubina se kreće od 80 cm do 120 cm za ratarske i povrtne kulture dok za višegodišnje nasade i kulture s dubokim korijenjem iznosi 120 do 150 cm. Cijevna drenaža u ovom primjeru je postavljena na cca 90 cm dubine, međusobne udaljenosti 25 m. Dimenzije drenažnih cijevi- sisala obično se kreću od 50 od 80 mm budući da kroz sisala protječu male količine vode (oko 1 – 5 l/sek). U ovom konkretnom primjeru koristile su se cijevi promjera 63 mm. Isto tako važno je naglasiti da je vrlo bitna ugradnja filter materijala kod izvođenja cijevne drenaže, budući da filtri omogućavaju dugotrajnost funkcioniranja izvedene drenaže tj. sprječavaju zamuljenje cijevi. Filteri koji se koriste mogu biti mehanički (kokosovo vlakno, razne vrste filtarskih plastica od platna) ili hidraulični – od prirodnog separiranog šljunka. U ovom slučaju korišten je prirodni šljunak granulacije 5 – 25 mm. Minimalni pad sisala trebao bi iznositi oko 0,3 % ili 3 promila. Duljina drenažnih cijevi ne bi trebala biti veća od 200 m, no mogu postojati i iznimke.

Fotografija 1. ugradnja filter materijala

Problem je bio pronaći stroj koji može zadovoljiti zahtjeve kod polaganja cijevi: konstantna dubina, uski drenažni jarak, kontinuirani i ravnomjeran pad prema kanalu bez mikrodepresija budući da u Hrvatskoj trenutno ima samo jedan ispravan i opremljen laserskim uređajem koji služi za jednomjerno i pravilno izvođenje drenažnog jarka. Za ovu namjenu poslužio je mali komunalni stroj koji se koristi za postavljanje telekomunikacijskih instalacija u tlo.

Fotografija 2. komunalni stroj i drenažni jarak

Na kraju mogu zaključiti da je postignut zadovoljavajući učinak. Parcele su obradive u cijelosti i mogu se uzgajati sve kulture bez ograničenja u plodoredu. O financiranju namjerno nisam govorio jer kada bi se gledalo samo na kratke staze, onda ovaj zahvat teško zadovoljava matematičku računicu. No budući da se radi o poljoprivredniku koji stvari promatra na dulje staze, radi na okrupnjavanju posjeda i stvaranju što boljih uvjeta za poljoprivrednu proizvodnju, tada se može reći  da se radi o isplativom zahvatu koji će donijeti i željene financijske učinke. Na kraju zahvala na pomoći i praktičnim savjetima koji su dobiveni od prof. dr. sc. Dragutina Petošić i doc. dr. sc. Ivana Mustać s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su obilaskom terena dali smjernice za izradu ovog zahvata drenaže.

Slavko Kopilović, dipl. ing. agr.

 

image_printPripremi za ispis