Vijest

Nezadovoljstvo seljaka otkupnom cijenom pšenice uskoro će kulminirati svađama i oko kukuruza, dok nam s druge strane uvoznu bilancu i dalje "popravljaju" grašak iz Moldavije, tikvice iz Albanije, paprike i rajčice iz Jordana, mrkva i limun iz Turske, jagode, maline i kupine iz Tanzanije i Urugvaja, bademi iz Salvadora, lješnjaci iz Gruzije… Apsurdu do apsurda očito nema kraja, što stručnjaci pripisuju vječnom nepostojanju hrvatske poljoprivredne strategije, što ćemo i koliko toga svake godine zasaditi i zasijati, ali i needuciranosti, siromaštvu, pa i lijenosti hrvatskog agrara. Vanjskotrgovinski deficit u razmjeni poljoprivredno-prehrambenih proizvoda lani smo povećali 6,4%, na 982 milijuna eura. No treba li samo kukati kako se u Hrvatskoj doista ništa ne isplati proizvoditi i oko milijun hektara neobrađenih površina jednog dana prepustiti strancima? Primjeri iz prakse, pogotovo kad su u pitanju proizvođači jagodičastog i bobičastog te egzotičnog voća, drvenastih kultura, ali i orašastih plodova, ljekovitoga bilja, čak i mrkve, graška ili rajčice, srećom, govore drukčije, iako je većina poljoprivrednika i dalje prepuštena vlastitom snalaženju na tržištu.

U ratarstvu zbog potpora

Udruženi bi, slaže se s time i naš poznati voćar Frane Ivković, poljoprivrednici postigli puno više i lakše konkurirali uvoznoj robi koja ih baca u očaj. A sudeći po najnovijim kalkulacijama isplativosti proizvodnje u Hrvatskoj, koje smo na temelju lanjskih otkupnih cijena ekskluzivno dobili od Savjetodavne službe za djelatnosti u poljoprivredi, ruralnom razvoju i ribarstvu, u voćarskim i povrtnim kulturama puno je više potencijala od pšenice ili kukuruza oko kojih se svake godine lome koplja. Ali i puno više posla! Ne računajući poticaje, seljak je lani na pšenici, kad se odbiju svi varijabilni troškovi i troškovi vlastite mehanizacije, s prosječnom cijenom od 1,20 kuna za kilogram, ostvario samo 342,50 kuna bruto dohotka, a onaj kojemu je aronija, koju je posadio prije nekoliko godina, lani dala puni rod od 16 tona po hektaru i prodao ga je za 20 kuna za kilogram, ostvario je čak 191,9 tisuća kuna. Tome, naravno, ide u prilog činjenica što u nas još mnogi ne znaju za dobrobiti te voćke pa "pojedinačni strijelci" na njoj zarađuju velike novce. Dokad će, ovisi o tržištu i udruživanju, kako bi svom proizvodu dali dodanu vrijednost brendirajući od nje sokove, džemove i slično, inače bi ih mogla zadesiti sudbina Poljaka gdje je kilogram aronije danas daleko ispod eura.

Siniša Hrgović iz Savjetodavne službe, koji je i sam ratar, kaže kako bi poljoprivrednicima puno više otvorila oči petogodišnja analiza jer cijene i otkupa i repromaterijala variraju iz godine u godinu. U tvornici pod vedrim nebom puno toga ovisi i o vremenskim prilikama, dok seljaci obično siju stihijski – ako se nešto lani dobro prodavalo, sjetva u sljedećoj godini skoči i 30%, poput soje u ovoj godini, za koju su vezana i "zelena" plaćanja. No treba znati kako ratarstvo OPG-u s četiri zaposlena člana nije rentabilno obrađuje li manje od 50 hektara, pogotovo u vrijeme kad imputi višestruko rastu.

– Ići u ratarski biznis samo zbog potpora, kako rade neki seljaci, nije ni dobro ni pametno. Dohodak im mora osiguravati proizvodnja, a potpore su samo šlag na tortu – objašnjava Hrgović, ističući kako bogomdana zemlja, kvaliteta i znanje, nekima ipak osiguravaju dobru zaradu i u ratarstvu. Kao jedna od zanimljivijih kultura nameće se i kamilica, ali za nju trebaju i sušare. Povrće i voće pak svakako su dohodovniji, ali je puno teže organizirati proizvodnju i dočekati da neke voćke dođu u rod. Jagodičaste voćne vrste zato su, prema riječima voćara Ivkovića, najisplativije. Maline, koje susjednoj Srbiji podebljavaju izvoznu bilancu za više od 100 mil. dolara godišnje, u nas su tražena roba koja se trži i za 40 kuna za kilogram, a i uz prosječnu cijenu od 12 kuna lako se dođe do bruto dohotka od 99,7 tisuća kuna po hektaru.

Na kupini se po prosječnoj cijeni od 10 kuna za kilogram i prinos od 15 tona po hektaru, kad se odbiju svi troškovi, može dobiti i 72 tisuće kuna, a kao kraljice među bobičastim voćem, prema Savjetodavnoj službi, slove borovnica i jagoda. Uz prosječnu cijenu od 35 kuna za kilogram, na hektaru borovnice ubere se i 525.000 kuna slatkih plodova, a jagoda 480.000 koji proizvođaču u konačnici donesu 373 tisuće, odnosno 236 tisuća kuna bruto dohotka. Isplati se i kruška, s kojom Hrvatska ne pokriva ni 40% vlastitih potreba, a donosi oko 28.000 kuna po hektaru, a breskva u priobalju i 57 tisuća. Oko oraha i lješnjaka nema puno posla, lani je kilogram oljuštenih u trgovini dosezao i 200 kuna, a otkup u ljusci 30 kuna, što je poljoprivredniku značilo bruto dohodak od 35 tisuća u orahu i 20 tisuća kuna za lješnjak. Ivković kaže kako još nije kasno da se uz dobru i pametnu poljoprivrednu politiku s novcem EU za ruralni razvoj u dizanje voćarske proizvodnje uloži oko milijarda eura, koja bi RH brzo dovela do izvoznice nekoliko sorti voća za oko 350 mil. eura, čime bi se zaposlilo najmanje 20.000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Zagrebački povrćar Stjepan Horvat nedavno je za Večernji kazao da Hrvatska bez problema može izvoziti i salatu i kupusnjače. U Savjetodavnoj službi su izračunali da rani kupus donosi i 31 tisuća kuna bruto dohotka, salata 47 tisuća, a rajčica i celer na otvorenom više od 53 tisuće kuna.