Vijest

Bila je to, između ostaloga, prigoda za razgovor s Hrvojem Horvatom, ravnateljem Savjetodavne službe.

U idućih sedam godina trebali bismo izvući više od 21 milijun kuna za savjetovanje OPG-a iz sredstava namijenjih ruralnom razvoju?

– Mjera 2 odnosi se na usluge savjetovanja pri čemu će Savjetodavna služba savjetodavne poslove, koje i do sada uobičajeno radi, voditi na nešto drugačiji način, a satnicu utrošenu u tom procesu naplatiti – ne proizvođaču, već iz Programa ruralnog razvoja. Na taj način Služba paraktično ulazi u proces naplate usluga i djelomičnog rasterećenja pororačunskih sredstava. Iznos koji spominjete maksimalni je za cijelo višegodišnje razdoblje i u određenoj, manjoj mjeri, umanjit će proračunski izdatak. Ipak stvarno povlačenje ovisit će o odazivu samih proizvođača, kao i o ukupno ostvarenoj satnici savjetovanja. Podsjetimo da je savjetovanje trenutačno samo jedan od široke palete poslova kojima se bavimo.

Jesu li sredstva koja će biti na raspolaganju biti dovoljna? Je li već razrađena strategija kako će se utrošiti, a kako pravdati ta sredstva?

– Prema dostupnim informacijama to ne bi bila dodatna sredstva na raspolaganju, već bi se za taj iznos, ovisno o ostvarenom uspjehu na razini godine, umanjila sredstva koja Služba treba povući iz proračuna.

Je li već određena norma za savjetodavce?

– Proces obuhvaća nekoliko koraka od kojih je prvi procjena kapaciteta pojedinih kolega. Postoji lista od dvadesetak stručnih područja koja će biti predmet savjetovanja i prvo moramo ustanoviti koliko ljudi pokriva koje područje, odnosno, kod koliko kolega je potrebno dodatno osnaživanje znanja. Prvi put imat ćemo izdašna sredstva namijenjena samo za tu svrhu i to smatramo odličnom novošću koju Program donosi. Nakon toga pokrećemo poseban sustav vođenja rada na gospodarstvima, pri čemu će se za svako gospodarstvo voditi razvoj stanja i povijest savjetodavnog rada. To će ujedno biti i podloga za naplatu prema Agenciji za plaćanje. U organizaciji s toliko raznorodnih tema i različitih aktivnosti teško je nametnuti svima jednaku normu. O toj temi bit će još razgovora i konzultacija sa stručnjacima i kolegama iz Ministarstva poljoprivrede koji nam pomažu u postavljanju sustava. Također će biti važna i prva iskustva nakon kojih će se mnogo toga dodatnog saznati.

Znači li to da će se rad Savjetodavne službe financirati iz EU-a, a ne više novcem poreznih obveznika?

– Treba imati na umu da je proračun Službe u poljoprivrednom dijelu, dakle bez nedavno dodanog područja šumarstva, oko 40 milijuna kuna. Dakle, ovdje govorimo o najviše pet do deset posto prihoda koji bi se mogli ostvariti ovim putem. Postoje i dodatna područja kao što su prognozni poslovi, naplata nekih administrativnih usluga, projekti i različita partnerstva, međutim, taj dio aktivnosti traži razvoj i vrijeme.

Hoće li biti novih radnih mjesta u Savjetodavnoj službi i koliko će OPG-a po savjetodavcu biti određeno? Kako je to u EU?

– Nezahvalno je govoriti o povećanju radnih mjesta u javnim ustanovama, međutim, imamo sreću da svojim radom konkretno i mjerljivo pridonosimo gospodarstvu. Dok god Služba na jednu kunu donosi tri ili pet kuna kroz osnaživanje poljoprivrednika, te potrošnju iz EU fondova, smatram da trebamo govoriti o daljnjem jačanju Službe. Ako uzmete u obzir činjenicu da je oko 90.000 ozbiljnijih proizvođača nasuprot 200 savjetnika na terenu, sama logika nalaže da taj broj savjetodavaca nije dostatan. Osobno smatram da bi Služba trebala poseban tim ekonomista koji bi se bavio samo projektima te dodatnih 20-30 mladih poljoprivrednih stručnjaka da bismo idealno pokrili čitav teren i odgovorili na sve zahtjeve korisnika.