Maslinarstvo, Savjet

Vjerojatno više ne postoji maslinar, koji se nije susretao s proljetnim opadanjem lišća u svom masliniku, kojeg uzrokuje gljivična bolest paunovo oko, tim više što je ovogodišnja defolijacija stabala na pojedinim lokalitetima i maslinicima imala skoro katastrofalne razmjere.
Ako je netko gajio sumnju da ta bolest nije tako „strašna“ kako struka priča, ove se godine mogao uvjeriti u njezinu štetnost.

Iako je na tu temu napisano bezbroj tekstova, očito je potrebno, sad pred početak kampanje zaštite maslina od paunova oka, opet ukazati na pojedine ključne čimbenike razvoja te bolesti u našim maslinicima.

Uz važnost vremenskih uvjeta (topla i vlažna jesen), ključni čimbenik je izostanak bilo kakve ili često puta provođenje nepravilne, odnosno neadekvatne zaštite u maslinicima. Izostanak zaštite je najčešće rezultat straha maslinara od „barka“ na plodovima, što je naravno neopravdano, poštuje li se karenca fungicida.

Kad se pak govori o neadekvatnom provođenju zaštite, to se prvenstveno odnosi na termine tretiranja maslina, gdje mnogi maslinari čine grešku provodeći zaštitu u prosincu i siječnju. Tada zaštita ne samo da je beskorisna, već je i štetna.

Da bi se objasnilo zašto je beskorisna, valja se u kratkim crtama podsjetiti na biološki ciklus razvoja gljivice, uzročnika bolesti.

Dakle, za razvoj bolesti potrebni su određeni uvjeti temperature i vlažnosti zraka. Temperaturni raspon se kreće od 8 – 28° C, a idealan je od 16 -21° C. Potrebna vlažnost zraka je barem 93 %, a najbolja pri punom zasićenju vlagom. Vrijeme potrebno za prodiranje gljive u list je najmanje 16 sati. Ti podaci govore da su proljeće i jesen godišnja doba idealni za razvoj bolesti.

Međutim, u našim prosječnim klimatskim prilikama jesenska zaraza je kudikamo značajnija i opasnija. Razlog tome je što se ona proteže kroz tri mjeseca, od početka rujna do kraja studenoga, dok su u proljeće ti idealni uvjeti dosta kraći. Izuzetak mogu biti blage zime, kao što je bila ovogodišnja, jer gljivica ranije fruktificira (stvaranje spora za sekundarne infekcije), a što se podudara s pojavom vidljivih simptoma na listu u obliku tamnih uljastih pjega tj. krugova, po čemu je i bolest dobila ime.
Tako je ove godine zabilježena pojava da je na izrazito toplim položajima dolazilo do defolijacije grana čak u siječnju, u odnosu na ožujak i travanj, kad se to u prosječnim godinama događa.

Bez obzira na to, jesenski termini zaštite su bezuvjetni, kad se govori o kvalitetnoj kontroli bolesti. Prvi termin je kraj kolovoza, početak rujana, prije prve dugotrajne ciklone (2 i više dana trajanja), a drugi takoreći sutradan po berbi maslina. Ako se radi o stablima bez plodova, onda je drugi termin mjesec do mjesec i pol poslije prvog, a ako su izuzetno povoljni uvjeti za razvoj bolesti, tada se može napraviti i treće tretiranje.

Ako je izostala zaštita u navedenim rokovima, onda je, ponovit ćemo, beskorisno i štetno raditi kasniju, zimsku zaštitu. Štetno je jer bakar uzrokuje opadanje zaraženog lišća. Zapravo, to lišće bi svakako otpalo, ali kroz proljeće, a do tada bi, iako zaraženo, i dalje obavljalo svoju funkciju u diferencijaciji cvjetnih pupova. Ovako, maslina ostaje bez lišća, doživljava šok na početku vegetacije te se dodatno iscrpljuje za obnovu izgubljene lisne mase.

Postoji još nekoliko momenata, koji borbu protiv te bolesti čine mukotrpnom. Jedan od njih je izbor fungicida za kontrolu bolesti. Do nedavno su maslinari na raspolaganju imali samo bakrena sredstva, s mogućnošću isključivo preventivne zaštite. Mana im je velika karenca (56 dana), izuzev pripravka Neoram (15 dana) te izazivanje defolijacije zaraženih grana. Danas su, pak, za ovu namjenu pored pripravaka na osnovi bakra, dozvoljena još 3 fungicida, čije su djelatne tvari iz skupina triazola i strobilurina (organski fungicidi) s trgovačkim nazivima pripravaka Stroby WG, Nativo 75 WG i Difcor. Sva tri nabrojena imaju izvjesno sistemično djelovanje te su poznati od prije kod kontrole raznih bolesti na drugim kulturama (vinova loza, voćne vrste). S obzirom da im je dozvola primjene na maslini novijeg datuma, postavlja se niz pitanja o njihovom korištenju. Ako je vjerovati reklamnim podacima, koji se mogu pronaći za te pripravke, Stroby i Difcor se mogu upotrijebiti na maslini do 30 dana prije berbe, s tim da potonji ima i kurativno djelovanje (mogućnost liječenja zaraze) na bolest. Nativo također ima tu mogućnost, ali se smije koristiti samo nakon berbe i u proljetnoj zaštiti.

Međutim, ostaje i dalje nepoznato koliko su nabrojena sredstva stvarno učinkovita u našim uvjetima i na našim sortama te koji su im optimalni rokovi uporabe. Te odgovore može dati samo provođenje kvalitetnih pokusa u maslinicima. Do tada, maslinari se moraju zadovoljiti činjenicom da ti fungicidi ipak daju veće mogućnosti ponašanja u zaštiti te uz pomoć struke moraju tražiti najbolja rješenja kvalitetne zaštite.

Tako npr., kod standarda od dva jesenska tretiranja, jedna od mogućnosti je prvo tretiranje s „bakrom“, a drugo s Nativom poslije berbe (kurativno liječenje eventualnog zaraženog lista) te zavisno od situacije (jak jesenski pritisak bolesti) tretirati na proljeće s nekim od tri nabrojana organska fungicida. Ako se zakasni s prvim tretiranjem, tada se može ići sa Stroby-em ili Difcorom prije te „bakrom“ poslije berbe (ujedno i dezinfekcija rana nastalih kroz berbu maslina). Ako se pak radi o zaštiti maslina bez plodova, a opasnost od bolesti je velika, tada se mogu preporučiti i tri jesenska tretiranja kombinirajući „bakar“ i neki organski fungicid ili obratno. Kakvu će mogućnost kontrole bolesti pojedini maslinar izabrati zavisi prvenstveno od situacije u masliniku, ali i o dostupnosti nabrojanih pripravaka na tržištu u vrijeme zaštite.

Još jednu činjenicu maslinari moraju imati na umu u borbi protiv paunova oka. Glivica, uzročnik bolesti, ima veliku sposobnost preživljavanja u nepovoljnim klimatskim prilikama (studen, vrućina, suša), bilo na stablu masline ili u otpalom lišću.

Stoga, ako je bolest „ušla“ u maslinik, maslinari moraju biti svjesni da ih čeka dugotrajna i ustrajna borba, jer se bolest takoreći ne može iskorijeniti. U slučaju kvalitetne zaštite i povoljnih klimatskih uvjeta može se steći takav dojam, međutim, sigurno je ona „tu negdje“ prisutna i samo čeka „trenutak slabosti“ ili „pad imuniteta“ pa da opet bukne.
Iz sve navedenoga vidljivo je kako je problem paunova oka kompleksnog karaktera te mu se tako treba i pristupiti.