Savjet, Stočarstvo

Deset sudionika PSS, Odsjeka za male životinje 13. studenog 2013. uspješno je završilo radionicu u Svetoj Nedjelji. Nismo dobili ni odličja ni diplome, dobili smo puno više, spoznaju o toj stočarskoj grani koja živi 50 milijuna godina, koja je prisutna tu negdje, u blizini, a ipak na margini. Baš, kao što je i pčelica, jedini kukac na planeti koji proizvodi hranu za ljude kontra glamuroznog goveda. Pitamo se zašto, kada je poznato da je tako malo rada, ljudskog, najskupljeg potrebno u pčelarenju i da je to izazov kojemu je teško odoljeti. Ali, uz malo rada treba dodati, puno znanja i zalaganja i obilje ljubavi, uz uvjet da nismo alergični na pčelinji otrov i da nemamo strah od pčela. Potrebno je puno ljubavi, ne samo prema pčelama, već prije svega prema biosferi, koja će se u konačnici manifestirati kroz bioraznolikosti i održive ekosustave.

Svi mi ponešto znamo o pčelinjim zajednicama, o njihovoj vrhunskoj organizaciji, o podjeli rada, a ponajviše o vrhunskim produktima njihove aktivnosti, ali rijetko ju promatramo u sferi biocenoze i bitnog čimbenika opstanka tisuća i tisuća biljnih vrsta jer više od 80 % oprašivanja obavljaju pčele. Ponajviše se zanimamo za med, ocjenjujemo njegova organoleptička svojstva radi konzumacije, a niti to ne radimo kontinuirano nego kada zaprijeti opasnost od gripe ili neke druge bolesti, kada je „netko„ sugerirao nekakav pripravak s medom. Da je to doista tako pokazuje statistika o potrošnji meda u Hrvatskoj, koja je u protekloj godini iznosila samo 400 gr po stanovniku (u EU 3-8 kg), unatoč kontinuiranom porastu broja košnica i pčela. Europski trend razvoja pčelarstva prisutan je dakle i kod nas, te je za očekivati da će se paralelno s povećanjem pčelarskih zajednica, danas već 550.000 košnica, prosjek 50 košnica/pčelar, povećavati i svijest potrošača o značenju pčelinjih proizvoda. Jer, kako su savršeno organizirane pčelarske zajednice tako su, možda ne toliko savršeno organizirani i pčelari. Na vrhu piramide je Hrvatski pčelarski savez (HPS), unutar kojeg se nalazi 145 pčelarskih udruga. Postoji još i 12 Županijskih pčelarskih saveza.

Pčelarske udruge su promotori u organiziranju edukacije svojih članova koji stečena znanja kroz marketing proizvoda prenose i na potrošače.

Osam satna edukacija na kojoj zahvaljujemo moderatoru, ravnateljici PSS i voditelju radionice, na sve nas sudionike ostavila je impresivan dojam, pomogla nam je da obnovimo gradivo i oplemenimo ga novim tehnologijama. Snaga radionice se najbolje ilustrira činjenicom da se  nekolicina sudionika odlučila krenuti u hobi pčelarstvo s naznakom „unosni hobi“.

Meni, osobno je osim svega navedenog jasan jedan odgovor na  pitanje koje nisam nikada glasno postavila, zašto dr. Tomljanović toliko puno putuje, ali determiniran odgovor sistemom automatike otvorio je novo pitanje.  Zašto ovčari i kozari barem malo ne liče na pčelare? Možda zato što nema hobi ovčara i kozara, ili …