Osvrt, Vijest

Iako je službeno, projekt „Coloss FA 0803“ pri svom završetku (2008-2012) treba kazati da je polučio mnogo dobrih rezultata. To se prije svega odnosi na skorašnju publikaciju knjige „BEE BOOK“ u kojoj su opisani standardi i metode u laboratorijsko – istraživačkom radu s pčelama te uspostava mreže znanstvenika i stručnjaka u cijelom svijetu koja ima oko 320 članova iz 61 zemlje.

Na 8. Coloss konferenciji u svezi prevencije pčelinjih gubitaka bilo je nekoliko zanimljivih izlaganja. Svakako valja izdvojiti prof. Jeff Pettisa iz SAD-a koji je u prezentaciji „Premostimo Atlantik – pčele, politika i znanost“ iznio niz korisnih pojedinosti o mogućoj suradnji američkih i europskih kolega te kako skrenuti pažnju političarima na pčelarske probleme i na koji način pokušati pronaći financijska sredstva za znanstvenike i pčelare. Kazao je da bi se možda trebala promijeniti strategija objašnjavanja problema pčelinjih gubitaka široj društvenoj zajednici . Naime, danas veću pažnju političara i svjetskog stanovništva privlače problemi sigurnosti hrane i okoliša te generalno smanjivanje prirodnih oprašivača, a tek zatim pčelinji gubici. Pojednostavljeno, ako pčelari i znanstvenici žele i dalje biti u središtu medija i političara moraju svoje zahtjeve artikulirati unutar spomenutih problema.

Dr. sc. Denis van Engelsdorp je u svojoj prezentaciji „ Pčelinji gubici u SAD-u i poboljšanje pčelarske prakse“ obavijestio nazočne da se godišnji gubici u SAD-u unatrag nekoliko godina kreću između 30- 35 %. Vjerojatno uzrok tako visokoj stopi uginuća treba tražiti u činjenici da 61% od anketiranih pčelara ne koristi niti jedan veterinarsko – medicinski proizvod protiv varooze. Tako veliki gubici mogli bi narušiti proizvodnju badema u Kaliforniji za čije oprašivanje od siječnja do ožujka treba više od 2 miliona pčelinjih zajednica. Naime, plantaže badema u Kaliforniji se protežu na 300 tisuća hektara ( ta proizvodnja pokriva 80% svjetske proizvodnje) i godišnja vrijednost izvoza iznosi oko 1,9 milijardi dolara. Ako usporedimo da su američki pčelari prethodnih godina dobivali 140 $ po košnici za oprašivanje badema, a danas 170 $, može se zaključiti da je problem gubitka pčelinjih zajednica u SAD-u i dalje aktualan. Dr. van Englesdorp je također izvijestio o važnosti uvođenja različitih epidemioloških odnosno epizootioloških čimbenika putem kojih bi mogli ustanoviti uzroke uginuća pčelinjih zajednica. To je na tragu onoga o čemu smo doc.dr.sc.Tlak Gajger i ja govorili, prije 4-5 godina, kada je hrvatsko pčelarstvo bilježilo prosječno veće zimske gubitke nego prethodnih godina. Treba podsjetiti da se epizootiologija definira kao znanost koja proučava pojavu, razvoj, kretanje i suzbijanje različitih bolesti, odnosno svako odstupanje od fiziološkog stanja životinje.
Međutim, ona ne mora samo proučavati čimbenike koji uzrokuju bolest nego se treba baviti i razlozima koji uvjetuju zdravlje odnosno otpornosti na bolesti i što duži produktivan život životinje. Pojednostavljeno, glavna svrha epizootiologije je pribaviti što više podataka (dijagnostički zadatak) na kojima se može zasnivati razborita odluka o prevenciji i/ili suzbijanju određene bolesti ( preventivni zadatak). Danas postoji nekoliko istraživačkih metoda: opisna, analitička, eksperimentalna i teoretska. Opisna metoda predstavlja primarnu fazu istraživanja na terenu. Sastoji se u prikupljanju činjenica o prirodi bolesti ili pak o zbivanjima vezanim za određenu bolest. Pri tome treba odrediti opseg pojave, njezinu prostornu raširenost i vremenske odnose. Opisna metoda treba dati odgovore kakav je to događaj (fenomen), da li su zahvaćene samo odrasle pčele ili leglo ili oboje. Zatim, kakav je odnos bolesti prema drugim životinjama, pticama i drugim insektima te kada i gdje je događaj počeo te kako i zašto se dogodio. Primjerice, uginuće pčelinjih zajednica može se utvrditi u jednom ili više pčelinjaka. Ona se događaju tijekom cijele godine, ali najčešće tijekom kasne jeseni ili zime, a pčelar ih najčešće utvrdi tek u proljeće sljedeće godine. Također, uginuća mogu biti prisutna u neposrednom okruženju ili na širem području (općina, županija) pčelinjaka u kojem je utvrđeno primarno uginuće.
Pri tome treba znati što trebaju pčelar i stručna osoba (veterinar) učiniti u slučaju uginuća? Stručna osoba (veterinar) treba otići na mjesto uginuća pčela; uzeti anamnezu (skup podataka što ih pčelar daje stručnjaku o zdravstvenom stanju pčelinjih zajednica prije oboljenja, odnosno povijest bolesti); razgovarati sa pčelarima koji su imali gubitke; razgovarati sa pčelarima koji nisu imali gubitke, a posjeduju pčelinje zajednice u blizini pčelinjaka (do 5 km) u kojem su utvrđena uginuća; pokušati utvrditi je li riječ o pojedinačnom slučaju ili povezanim slučajevima; provesti uzorkovanje i na temelju svih dostupnih podataka postaviti sumnju o razlozima uginuća, a nakon obavljenih nužnih laboratorijskih pretraga utvrditi uzrok uginuća. Pčelari trebaju obavijestiti nadležne stručne osobe na vrijeme i pri tome davati istinite podatke ( nažalost, često je to s nekoliko tjedana ili mjeseca zakašnjenja što otežava točno utvrđivanje uzroka uginuća).
To je bio i razlog zašto su nedavno američke kolege pokrenule web stranicu http://beeinformed.org/ koja je važna u dijagnostici i monitoringu pčelinjih zajednica. „Budi uključen – budi informiran“, koristeći pri tome pčelarska iskustva iz cijelog svijeta za rješavanje stvarnih svjetskih pčelarskih problema je osnovni moto web stranice. Njihova želja je razviti interaktivnu bazu podataka o zdravstvenom stanju pčelinjih zajednica, prikupljenih putem anketa kao iz drugih projekata. Pčelari će moći upisivati svoja opažanja koja će se koristiti u usporednim analizama u svezi pojavnosti pčelinjih gubitaka kao i za planiranje najboljih metoda pčelarske prakse za svakog pojedinog pčelara. Valja kazati da se i hrvatski pčelari mogu uključiti u spomenuti projekt.

Dr. Nanetti iz Italije je u prezentaciji „ Oksalna kiselina smanjuje pojavnost nozemoze“ utvrdio da su pčelinje zajednice koje su bile tretirane s oksalnom kiselinom protiv varooze pokazivale znatno manju pojavnost nozemoze nego one koje nisu bile tretirane. Nužna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo učinkovitost nekih drugih organskih kiselina na nozemozu kao i povezanost između ostalih epizootioloških čimbenika i upotrebe navedenih proizvoda u pojavnosti nozemoze.

Dr. Dainat iz Švicarske je u svojoj prezentaciji „ Može li Crithidia mellificae (tripanosoma) biti uzrok uginuća pčelinjih zajednica“ naglasio da je spomenuta tripanosoma pronađena u pčelama na pčelinjacima u Švicarskoj i Francuskoj te da se mogu pronaći određene poveznice između uginuća tijekom siječnja i pojavnosti tripanosoma u pčelinjacima, posebice kod onih pčelinjih zajednica s narušenim imunološkim sustavom zbog djelovanja varooze. 

O pčelinjoj mijazi kao uzročniku značajnih uginuća pčelinjih zajednica u Italiji izvijestio nas je još dr. A. Felicioli 2008g. u Belfastu. Valja podsjetiti da „mijaza“ u veterinarsko-medicinskom rječniku predstavlja infestaciju crvima. Sarkofagidna muha Senotainia tricuspis (Meigen) je utvrđena u talijanski pčelinjacima 1993.g i od tada je pojedini znanstvenici označavaju kao uzročnika mnogih neobjašnjivih uginuća pčelinjih zajednica tijekom ljeta i jeseni. Ovisno o geografskom području infestacija s muhom S. tricuspis može zahvatiti od 70-90 % odraslih pčela što će sigurno dovesti do slabljenja i uginuća pčelinje zajednice. Također, dr. Felicioli i M.Giusti , dipl.ing.agr. iz Bologne su nam pomogli u identifikaciji jednog nametnika (ličinke tringulina) koji je nedavno utvrđen na pčelama u Gorskom kotaru i Slavoniji. O biologiji muheSenotainii i njenom štetnom djelovanju na pčele; načinima suzbijanja muhe; o odnosima muhe i ostalih patogena u košnici (varoe, noseme ili pesticida poput neonikotinoida) te moguću povezanost između muhe i kolapsa pčelinjih zajednica kao i o tringulinu ćemo imati priliku slušati od talijanskog kolege, M. Giusti na ovogodišnjoj „Dalmatini3“, 11.studenog u Splitu.

Dr. O. Boecking je u svojoj prezentaciji ponovio prednosti modificiranog tzv. rotacijskog sustava pčelarenja gdje istovremeno možemo suzbijati rojenje, proizvoditi med, matice, nukleuse i uspješno se boriti protiv varooze.

Također, i dalje su aktualne virusne bolesti u pčela te američka gnjiloća. Posebna pozornost se posvetila i sve prisutnim pesticidima i poremećajima koji isti izazivaju u pčelinjoj zajednici.

U konačnici možemo reći da su obje konferencije bile korisne i zanimljive sa znanstveno – stručnog stajališta. Slijedeća, 6. konferencije iz Apidologije „EurBee“ održati će se krajem ljeta 2014.godini u Murciji u Španjolskoj.

Zlatko Tomljanović, dr. vet. med.
viši stručni savjetnik