Osvrt, Vijest

Glavni grad Amsterdam je također obilježan vodom. Stariji dijelovi grada ispresjecani su kanalima (nizozemski: gracht), na kojima su brojne stare građanske kuće. U gradu je oko 160 kanala koji ga dijele na oko 90 otočića. Po tome se uz njega često veže naziv "Venecija sjeverne Europe". Amsterdamski kanali iz 17. stoljeća su upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Neke ulice uz kanale ukrašene su dvoredima, a zelenih površina u gradu također ima dovoljno kako bi posjetitelji uživali.

Amsterdam je glavni grad i važno gospodarsko i kulturno središte Nizozemske.Iako metropola, u Amsterdamu se mogu posjetiti i mjesta koja su veza s ruralnom Nizozemskom tako da smo imali priliku obići eko tržnicu na kojoj posebno mjesto zauzima sir iz domaće proizvodnje te dio grada sa suvenirima koje najvećim dijelom čine lukovice cvijeća, sadnice i različito sjeme. 

U stručnom djelu putovanja posjetili smo:

Flora Holland u Aalsmeru, najveću svjetsku burzu cvijeća i sadnica u svijetu.

Od 01. siječnja 2008. udružio se nekadašnji FloraHolland i Bloemenveilling Aalsmeer i od tada nastupaju pod zajedničkim imenom FloraHolland. Burza cvijeća i sadnica organizirana je na šest mjesta: Aalsmeer, Naaldwijk, Rijnsburg, Bleiswijk, Eelde i Veiling Rhein-Maas. FloraHolland je vodeća tržna tvrtka i središte internacionalnog tržišta ukrasnih biljaka. Na 6 mjesta u 14 aukcijskih dvorana nalazi se 50 aukcijski satova. Dnevno se realizira 115.981 transakcijskih sati. Poslovni prostor svih zgrada iznosi 2,2 milijuna m². Zaposleno je 4.600 djelatnika. Broj dobavljača je 9.500 a broj trgovaca 5.600. Godišnji promet je 4 bilijarde €. U 2007. godini realizirano je 8.163.819 prikolica sa cvijećem i sadnicama.

Floraholland funkcionira na principu kooperacije. Oko 6.000 članova, koji imaju vlastiti  uzgoj cvijeća i sadnica odabire upravu i donose zajednički poslovnu politiku. Oni prodaju svoju kompletnu proizvodnju cvijeća i sadnica putem FloraHolland-a. Ovakva organizacija rada traje više od 100 godina i kao takva pokazala se kao najbolja garancija za stabilnu, raznovrsnu  i internacionalnu ponudu uz postizanje  optimalne cijene.

Burza je organizirana tako da u roku 24 sata cvijeće i sadnice dolaze do potrošača. Vrijedne ruke proizvođača, špeditera, djelatnika burze, brokera i exportera daju maksimalno sve od sebe.

Dnevni raspored rada na burzi obavlja se prema točno utvrđenoj satnici:

17.00 h popodne
Oko 10000 proizvođača u Nizozemskoj i ostali europski uzgajivači, iz Afrike i južne Amerike i srednjeg istoka vrlo brižno uzgajaju proizvode, a oni se za tržište pakiraju u odgovarajuću ambalažu sa otopinom koja osigurava sigurnost transporta. Sve pristiglo cvijeće i sadnice  se stavljaju u pokretne prikolice sa policama. Nakon ispunjavanja podataka u elektroničkom obliku burza preuzima proizvode. Na taj način djelatnici burze znaju s čime raspolažu za slijedeći dan. 

20.00 h
Dnevno se transportira na tisuće prikolica cvijeća i sadnica iz prijevoznih sredstava. Uzgajivači imaju specijalizirane špeditere, a proizvodi s ostalih kontinenata dolaze avionom u Nizozemsku i stavljaju se na pokretne prikolice u mrtvom dijelu burze. 

22.00 h
U elektroničkom obliku snimaju se podaci za burzovni sat. Prazne prikolice vraćaju se nazad za prijem cvijeća za sljedeći dan. 

22.30 h navečer
Proizvodi se odvoze u rashladne komore gdje se grupiraju prema tipu proizvoda i temperaturi hlađenja. 

4.00 h ujutro
U tijeku noći inspektori ocjenjuju kvalitetu proizvoda u elektroničkom obliku unose u aukcijski sat. Nakon zadnje kontrole kupci mogu vidjeti sve podatke na aukcijskom satu.

7.00 ujutro
Cvijeće i sadnice prevoze se na burzu u područje distribucije. FloraHolland prodaje preko 12 bilijuna cvijeća i sadnica svake godine.U dvije opremljene aukcijske dvorane brokeri kupuju cvijeće i sadnice putem računala.

11.00 h ujutro
Završava kupnja proizvoda i još isti dan proizvodi se transportiraju cestom ili avionom npr. u supermarket u Dusseldorf, vrtni centar u Pragu, u butik cvijeća u Moskvu ili cvjećarnicu u Londonu. Zahvaljujući efikasnom sustavu distribucije, proizvodi odlaze na destinacije svakog dana na vrijeme.

16.00 poslijepodne
Cvijeće i sadnice su na policama prodavača i kupci ih mogu kupiti. Uzgajivači mogu započeti branje i pripremu cvijeća za prodaju za sljedeći dan.

Prodaju cvijeća i sadnica mogu turisti vidjeti u aukcijskoj dvorani u Aalsmeeru. Turisti mogu promatrati burzu cvijeća, prodaju i transport, ali tako da ne ometaju posao u donjem dijelu zgrade. Za razgledavanje plaća se ulaznica, a na hodniku na svim jezicima napisani su natpisi „Cvijeće iz Aalsmera“, pronašli smo i jedan na hrvatskom jeziku. Ulazak u prostor aukcijske dvorane turistima je zabranjen. Šarenilo boja cvijeća i sadnica te živost i brzina transporta cvijeća je fascinirajuća. 

Tomato World je najveći izvoznik paradajza u ovom dijelu Europe. Ujedno je i istraživački centar za uzgoj paradajza.

U Centar dolaze učenici, studenti, a poneki ostaju i raditi u Centru. Ovdje se održavaju sastanci i okrugli stolovi, te dolaze i profesori sa Sveučilišta iz Wageningena. Posjećuju ih djelatnici ministarstva i ministarstava iz drugih zemalja. Kuhari i ugostitelji također dolaze u Centar, a osobito su važni mediji i strani novinari.

Veliki broj partnera omogućava bolje napredovanje i informiranje. Centar posjeduje 5000 m² staklenika, a rajčicu uzgajaju na 1.500 m². Preostali dio staklenika služi za uzgoj testnih biljaka paradajza. Paradajz je dosta teško prodati, te ga u Nizozemskoj plasiraju preko burze povrća koja je manja nego burza cvijeća.Nemaju direktnu prodaju paradajza u Centru. Vlasnik centra je Grinko grupa i na njihovu inicijativu je Centar osnovan.

Proizvodnja paradajza organizirana je po principu kooperacije u južnom dijelu Nizozemske na ukupno 23 ha i 100 ha u Winingoveru. U Centru je odjel za pakiranje paradajza i cijela kooperacija je na udaljenosti transporta na oko 2 h od Centra. Centar je blizu aerodroma i blizu Engleske. Westland na sjeveru je krajnja točka na kojoj se uzgaja paradajz. Paradajz se najviše prodaje u Nizozemskoj, a izvozi osim u Englesku i u ostale europske države.

U Centru uzgajaju 83 vrste paradajza, a mi smo mogli kušati 65 vrsta. Okus paradajza je različit i prihvatljivost ovisi od navika potrošača. Uzgajaju najmanje paradajze pojedinačne težine 2 g, sličan onome u Peruu, ali nije otrovan kao u zemlji porijekla. Bave se i uzgojem talijanskog paradajza i japanskog paradajza za koji su morali kupiti licencu. Boja varira od crvene, roza, žute, smeđe, crvene i različitih veličina. Vrijednost jednog kg sjemena paradajza na tržištu je veća od vrijednosti zlata! Jedan kilogram sjemena ima 250.000 sjemenki. Proces stvaranja sjemena paradajza je dugotrajan i mukotrpan proces i traje do 10 godina putem pokusa iz čega proizlazi visoka cijena.Od 100 pokusnih sorti na kraju ostane samo jedna kao prihvatljiva za tržište. Od jedne biljke dobije se 50 do 60 tisuća sadnica. Prinos paradajza je 40 do 70 kg/m².

Tehnologija proizvodnje je kompjuterizirana.Vodi se briga o okolišu, zaštiti voda i uštedi energije. Paradajz se uzgaja hidroponski. Proces proizvodnje paradajza započinje sa sadnicama visine 30 cm. Hranjiva se dodaju u tekućem obliku. Temperatura u stakleniku je 20 do 23º C. Optimalni CO² daje razliku u prinosu do 30% i optimalna koncentracija je 314 ppm. Grijanjem vode u  kotlu za grijanje sagorijevanjem plina dobiva se CO², koji se pročišćava i ide u staklenik. U procesu grijanja proizvodi se i struja te višak prodaju. Neke firme kupuju CO² direktno od Shell-a. Zimi ima premalo svijetla pa se stavljaju u staklenik umjetne lampe zbog čega se temperatura podiže za 8º C. Oprašivanje cvjetova paradajza obavljaju bumbari. Štetnici se uništavaju na biološki način. Svaki zahvat koji zaposlenici rade na paradajzu bilježi se elektroničkim putem, te ukoliko nešto nije u redu dobiva se uputa za daljnji rad. 

U centar dolaze studenti na stručnu praksu te profesori sa fakulteta u Wageningenu. Trećinu istraživanja obavljaju za privatne korporacije, trećinu za farmere i trećinu za druge. Ako profesori ili farmeri imaju ideju, ona se istražuje i utvrđuje se da li ideja funkcionira ili ne i farmeri to mogu vidjeti.

U Centru posjeduju 320 krmača i godišnje proizvedu 2.400 kom tovljenika. U Nizozemskoj se godišnje proizvodi 10 do 12 milijuna svinja. Njihova istraživanja potvrđuju da su ekonomski opravdane farme od 300 do 5000 kom svinja u tovu. Plaća radnika u Centru iznosi godišnje od 30 do 40 tisuća €.

U Nizozemskoj poštuju sve EU regulative o dobrobiti životinja. Svinje se moraju držati u grupama. Svinje se tove od 23 do 115 kg. Svinje su prije bile na rešetkama pa se pojavljivao puno amonijak. Sada smanjuju površine pod gnojem i svinje se manje intenzivno hrane radi manje količine ekskremenata (gnoja) i emisije amonijaka. U prasilištu ispod svake krmače nalazi se plastična kadica povezana s kanalizacijom i tu krmača boravi 4 do 5 tjedana. Krmača izlazi iz prasilišta  zajedno sa krmačom. Temperatura u prasilištu je 16 do 19 ºC, a praščići se griju u gnijezdu na 35ºC. Za hlađenje krmače upotrebljava se hladna voda temperature od 23 do 24ºC. Voda ne smije biti prehladna radi propadanja zglobova. Ako je prevruće krmača slabije jede. Krmača ulazi u prasilište sa 250 kg i do odbića prasadi izgubi 50 kg.

Prasad se odbija s 28 dana u težini 7,5 kg. Prasad se dalje uzgaja do težine 23 kg i nakon toga stavlja u tov do završne težine 100 do 105 kg.U tovu prasad do 60 kg težine jede po volji, a nakon toga se hrana ograničava.Uzgoj do 23 kg traje 5,5 tjedana.

Sustavi s 50 do 100 krmača su u Nizozemskoj neisplativi, a optimum bi bio sustav s 300 krmača.Vijek trajanja krmače je osam prašenja. Krmača dobiva dnevno 3 kg smjese, a na dan prašenja do 1 kg hrane ili ništa. Praščićima se bruse samo očnjaci. Treći dan iza prašenja režu se repovi. Vlada će uskoro donositi odluku da se repovi više ne kupiraju. Kod izlaska iz prasilišta legla se ne razdvajaju već ostaju u uzgajalištu zajedno. Preventive nema i ne smiju se dodavati antibiotici. Muška prasad se ne kastrira već se uzgajaju do završne težine kao tovljenici. U slučaju kastriranja prasad se prije kastriranja mora uspavati. Miris mesa se provjerava pomoću kautera i otpada samo 1 do 3 % jedinki. Meso se koristi za preradu u salame i kobasice.

Krmačama se u boksove dodaje prije prašenja slama ili jutena vreća kao bi mogla napraviti gnijezdo da se smanje problemi kod prašenja. Na prednjoj strani boksa u prasilištu, uzgajalištu i tovilištu stavlja se konopac kako se ne bi pojavljivao kanibalizam. Oplodnja krmača je umjetna, a koristi se nerast probač kako bi otkrio koja se krmača tjera. Za tov koriste trolinijske križance. Sustavi uzgoja se sve više vraćaju prirodnom načinu uzgoja svinja, dakle maksimalna briga o dobrobiti životinja što rezultira kvalitetom mesa.

Trenutno na zahtjev proizvođača opreme i prijedlog farmera, istražuju novi sustav držanja PRO DROMI. Uloga Centra je da pruži podršku farmerima. Sustav omogućava da se dobije što više praščića i da praščići trče okolo kako bi dobili veću mišićnu masu. Naprijed u boksu nalaze se gnijezda gdje se praščići griju i po potrebi se mogu zatvarati. Krmača je slobodna. 

Na putovanju kroz Nizozemsku nismo vidjeli neobrađenu zemlju, svega na dva mjesta sa oznakom da je to prirodno stanište za rode. Nema ni napuštenih kuća.

Tulipani se uzgajaju u sjevernom dijelu Nizozemske na polderima na 25 tisuća hektara i godišnji prihod iznosi 5 bilijuna €.

Nizozemska ima 16 milijuna stanovnika, a površinu zauzima prostorno kao Hrvatska. Nizozemska nije samo zemlja cvijeća i tulipana, već i  zemlja vode. Međa između imanja su kanali puni vode za navodnjavanje pašnjaka na kojima pasu po cijeli dan krave, ovce, koze i konji. Uz cestu nalaze se farme za proizvodnju mlijeka razbacane u krajoliku. Ključ uspjeha je udruživanje na svim razinama od proizvodnje do prodaje poljoprivrednih proizvoda, što čini poljoprivrednu proizvodnju konkurentnom na svjetskom tržištu i pojeftinjuje proizvodnju.

Vidljiva je briga o okolišu, okoliš je uredan i čist, otpadni materijali iz poljoprivredne proizvodnje i drugih proizvodnji se skupljaju i recikliraju, lagune za gnojovku su natkrivene i zatvorene radi proizvodnje bioplina. Farmeri izvoze gnojovku cisternom s ulagačima u zemlju. Koristi se energija vjetra i sunca, a bezbroj biciklista u gradovima i ruralnim prostorima ne zagađuje okoliš plinovima iz automobila. U ruralnim krajevima kuće su prizemnice skromnih veličina s tradicionalnom tamno smeđom opekom radi skupljanja topline od sunca. Ispred kuća nalaze se uređeni ukrasni zeleni vrtovi. Kuće pokraj kojih prolazi voda prodaju se za veću cijenu.

Studenti i farmeri imaju mogućnost sustavne edukacije kroz istraživačke centre, gdje se povezuje struka, znanost, praksa i sve prateće institucije, što rezultira dobrim proizvodnim rezultatima.

Zaključili smo da je to uređena i vrlo organizirana zemlja od koje bismo mogli puno toga naučiti.