Reportaža, Vijest

Nizozemski Odbor za proizvode od ribarstva je nacionalna posebnost koju nizozemski sektor ribarstva koristi od 1956. godine, pokriva cijeli sektor i ima regulatorna ovlaštenja. Objedinjuje podsektore ribolova, akvakulture, prerađivača, trgovaca na veliko i trgovaca na malo. U radu Odbora sudjeluju: organizirani ribari, Vlada, političke stranke, potrošači i zainteresirane nevladine udruge. Uloga Odbora je savjetovanje i utjecaj na propise u ribarstvu, socijalna odgovornost, obavještavanje potrošača i pružanje inspekcijskih usluga za Vladu u dijelu za koji su ovlašteni. Odbor financiraju djelomično sami sudionici u ribarstvu (2.5 % prometa), a djelomično nizozemska Vlada (za poslove iz njihove nadležnosti). O zajedničkoj organizaciji tržišta ribe u EU koja obuhvaća: tržišne standarde, obavješćivanje potrošača, organizacije proizvođača, cijene i intervencije na tržištu govorio je gospodin Paul de Niet te je ukazao na elemente i instrumente za preuzimanje dijelova u upravljanju u ribarstvu od organizacija proizvođača.

 

U srijedu 19. siječnja za sudionike studijskog putovanja organiziran je posjet organizaciji proizvođača Emmeloord u Urku. Nakon izgradnje brane prema Waddenovom moru, radi povećanja kopna u Nizozemskoj, dio mora u kojem je bio otok Urk, je s vremenom zaslađen i nastalo je veliko slatkovodno jezero. S obzirom da su otočani bili tradicionalni ribari zadržali su dio flote za morski ribolov na Sjevernom moru, a dio manjih brodica je ostao u jezeru s namjenom slatkovodnog ribolova. Glavna komercijalna vrsta je dugo vremena bila jegulja, ali sada zbog sve slabijeg novačenja ove vrste, pada i njen ulov. Uvođenjem alohtone vrste smuđa u ove vode dobili su jednu komercijalno visoko vrijednu vrstu koja uz grgeča značajno stabilizira ekonomiju ribolova na jezeru IJsselmeer.

 

U luci i Urku zajedno su smješteni ribarski brodovi i privatne jahte za odmor
 

Prilikom posjete sudionici su prisustvovali aukciji slatkovodne ribe. Aukcija se održala u veletržnici ribe koja je u vlasništvu lokalne samouprave.       

Nakon prikaza rada aukcije tajnik organizacije proizvođača gospodin Berends prezentirao je dio poslova koje obavlja organizacija proizvođača. Prema pravilima organizacije proizvođača svi članovi su dužni ostvariti prvu prodaju ribe isključivo na aukcijskim veletržnicama kako bi ostvarili jedan od ciljeva udruživanja, a to je postizanje najbolje cijene za svoj ulov. U Nizozemskoj, kao i u svim zemljama koje obavljaju ribolov na Sjevernom moru, upravljanje resursima se provodi kroz ribolovne kvote. Organizacija proizvođača kroz sudjelovanje u upravljanju resursima preuzima kvote (odgovornost) za svoje članove i vodi računa o njihovom korištenju. Organizacija proizvođača (OP) također ima ovlasti trgovati s kvotama, odnosno kupuje kvote od drugih OP za svoje ribare kada procjene isplativost i suprotno, prodaje neke neiskorištene kvote drugim OP. S obzirom da je ribolov svim flotama na Sjevernom moru uređen kvotama za pojedine vrste riba (bakalar, list, kozice…) dozvoljeno je i trgovanje s kvotama između OP iz raznih zemalja.

 

Veletržnica u Urku osim komercijalnog sadržaja za potrebe prve prodaje ribe putem aukcije ima i dodatnu ponudu ugostiteljskih usluga za goste u luci.

 

Osima trženja i upravljanja kvotama OP sudjeluje i u inovativnim programima, a posebno programima marketinške pripreme proizvoda kao što su standardizacija kvalitete i stvaranje robne marke. Gospodina D. W. van Tuinen, iz nizozemske asocijacije ribara predstavio je ulogu asocijacije koja se odnosi na promociju proizvoda, otvaranje novih tržišta, inovacije i razvoj kao u ribolovu tako i u trženju ribom. Predstavio je također i projekt kreiranja robne marke za smuđa koju je stavio u kontekst održivog ribolova.

 

Istog dana sudionici studijskog putovanja su posjetili ribarsku zadrugu Urk.  Zadruga ribara iz Urka je odvojena institucija od organizacija proizvođača kojima pripadaju ribari članovi zadruge u Urku. Zadruga u Urku je osnovana zbog zajedničke nabave repromaterijala i goriva, a narasla je i u proizvodni pogon ribarske i brodske opreme. Na taj način su okrupnili potražnju za gorivo, repromaterijal i opremu te su tako stekli uvjete za postizanje niže cijene nabave. To je bilo izuzetno važno jer njihovi brodovi na moru love na cijelom Sjevernom moru te je jednaku kvalitetu opskrbe potrebno osigurati kroz pristup brodovima u svim zemljama u okruženju. Izuzetnu pažnju u zadruzi polažu na sigurnost, a time na kvalitetu opreme jer je značajan broj ribara iz Urka u prethodnom razdoblju ostavio živote na moru.

 

Hrvatski ribari ispred koće na popravku u pogonu ribarske zadruge. Zadruga ribara u Urku ima vlastite radionice za izradu i popravak mreža za ribolov.

 

U srijedu je organiziran posjet institutu za primijenjena istraživanja IMARES u Wageningenu gdje je sudionike studijskog putovanja uvodno pozdravio direktor dr. Martin Sholten.. Aktivnosti instituta su nakon toga prikazali načelnik Odjela za ribarstvo dr. Tammo Bult, načelnik Odjela za ekologiju dr. Jacob Asjes te gospođa dr. Fora Quirijns. Institut se bavi primijenjenim istraživanjima na području ekologije, zaštite okoliša, akvakulture i ribarstva, kako za potrebe Vladinih programa tako i za potrebe privatnog sektora. Institut radi temeljem potpisanih ugovora i ima godišnji promet od 31 milijun eura, od čega 50% financira Vlada, 30% međunarodni fondovi i 20% privatne institucije. Nizozemska ribolovna flota za demerzalni ribolov ima 308 brodova i ostvaruje ulov u vrijednosti od 115 milijuna eura, a flota za pelagički ribolov ima 14 brodova koja također ostvaruje ulov u vrijednosti od 115 milijuna eura. Uloga instituta u ribarstvu je prikupiti podatke o registru plovila, o kretanju brodova (VMS), o karakteristikama stokova, o opažanjima ribara, statističke podatke o ulovu temeljem očevidnika i podatke o odbačenom prilovu. Temeljem prikupljenih podataka i računalnih modela kreiraju savjete za upravljanje ribolovom. Savjeti instituta su jedan od ulaznih podataka za donošenja konačnih odluka koje donosi Uprava ribarstva. Upoznali su nas s Nizozemskim forumom za ribarstvo i predstavljanjem nizozemskih ribara u Regionalnom savjetodavnom vijeću (RAC) sukladno Uredbi Vijeća 2004/585/EC, te s ulogom RAC-a u donošenju propisa na razini Europske unije. Najznačajniji zaključak ovog dijela posjeta je ekološki pristup iskorištavanja resursa koji uzima u obzir ekonomiju ribarstva, ostvaruje se kroz otvoreni dijalog s pojedinačnim i organiziranim ribarima.

  

Nakon obilaska instituta je organiziran posjet tvornici za dimljenje ribe. Osnovna sirovina za preradu su haringa i lokarda koje se ovisno o zahtjevima tržišta prerađuju suvremenim tehnološkim postupcima do gotovog proizvoda: očišćena dimljena haringa ili skuša, dimljeni fileti haringe ili skuše sa ili bez začina itd. Tvornica zapošljava pedesetak radnika, a povremeno i dvostruko više. Interesantno je da su osamdeset posto radnika Poljaci. S obzirom da je osnovna sirovina za preradu mala plava riba i da je tržište gotovog proizvoda u tendenciji porasta, bilo bi dobro ispitati mogućnosti prerade i plasmana naše male plave ribe slijedeći nizozemski primjer.

 Riba pripremljena za dimljenje

 

U petak 21. sječnja je bio posljednji dan studijskog putovanja na kojem je organiziran posjet veletržnici ribe u Scheveningenu i posjet Ministarstvu ekonomije, poljoprivrede i inovacija u Den Hagu.

Na veletržnici je prikazan sustav za aukcijsku prodaju ribe koji je potpuno prilagođen internetskoj aukciji tako da se aukcija može proširiti i izvan same veletržnice u kojoj je aukcijska sala. Načelo aukcije u Nizozemskoj je pokretanje počeka nadmetanja od neke visoke procijenjene cijene prema nižoj cijeni pa tako tko se prvi prijavi postaje kupac ponuđene partije ribe. Sustav omogućava potpunu informiranost kupca o brodu koji je ulovio ribu, o datumu ulova i o području ulova što predstavlja osnovne podatke za uspostavu slijedivosti proizvoda.

 

Veletržnice ribe u Scheveningenu

U Ministarstvu ekonomije, poljoprivrede i inovacija u Den Hagu je gospodin Leon Lomas održao prezentaciju o novoj ribarstvenoj plitici Europske unije koja će se dogovoriti nakon usklađivanja stavova članica. Stanje u ribarstvu je procijenjeno lošim zbog sve slabijeg stanja prirodnih stokova ribe, velike količine odbačenog prilova, značajnog utjecaja na prirodna staništa i sukoba u korištenju prostora. Propisi su postali prekomplicirani, ribarska industrija općenito ima nedovoljno značajan ekonomski status, riba ima relativno malu cijenu, a ribarske flote su postale prevelike. Gospodin Leon Lomas je ukazao je i na problem koji je nastao nakon uključivanja novih članica koje su „unijele“ nova specifična područja pa se zato razmišlja o mogućoj regionalizaciji nove ribarstvene politike. Sasvim sigurno je međutim da će se donijeti opća stajališta koja će se unijeti u sva područja upravljanja, a tu se prvenstveno misli na zaštitu resursa, jačanju tržišta ribe, očuvanje biološke raznolikosti. Ministarstvu ekonomije, poljoprivrede i inovacija je postavilo tri osnovna stupa razvoja ribarstva: Inovacijska platforma, Europski fondovi za ribatsvo i organiziranje ribara u studijske grupe. Gospodina Frans Vroegop je prezentirao razvojnu strategiju te je obrazložio potrebu za ovakvim pristupom. Inovacije su prema stavu Ministarstva nužne za izlazak iz situacije u kojoj rastu troškovi poslovanja, pada ulovna kvota i raste kritika društva na način korištenja resursa. Inovacijski projekti bi trebali odgovoriti na postavljene probleme za što je previđena stavka u Europskom fondu za ribarstvo. Također je naglašena i potreba za aktivnim sudjelovanjem ribara u iznalaženju novih rješenja.