Osvrt, Vijest

Od kako je unazad nekoliko godina na području Požeško slavonske županije posađeno oko 110  hektara lijeske s 300, 500 i više kom/ha postavlja se pitanje kako ekonomično održavati i njegovati biljke radi postizanja zadovoljavajućeg i stabilnog uroda, visokog kvaliteta, bez štetnih posljedica za okoliš i ljudsko zdravlje? Lijeska na okućnicma, u mješovitim vrtovima i nasadima raste slobodno bez prskanja to jest bez primjene pesticida. Za nju vrijedi da je otporna i skromna biljka. Plantaže lijeske u zemljama vodećim u proizvodnji lješnjaka zasnovane su na velikim površinama, a njihovo održavanje teče bez velikih ulaganja u gnojidbu i zaštitu. Na terenu Požeško-slavonske županije prisutne su različite situacije, od potpunog izostajanja prskanja do potpunog pridržavanja preporuka proizvođača zaštitnih sredstava.

Koliko je prskanje lijeske zaista nužno i s kojim preparatima uz istovremeno poštivanje prioritetnog zadatka proizvodnje hrane – proizvodnje zdrave hrane, bez kemije i GMO?

Voćnjak i njegov voćar grade svoju zajedničku priču. Na koji način zavisi od cjelovitosti promatranja i djelovanja, prije svega kako voćar doživljava svoj voćnjak i kakvu komunikaciju uspostavlja s biljkama u njemu. Na tome se temelji glavna  razlika između konvencionalne poljoprivrede, koja je potpuno kemizirana, integrirane i ekološke kao prijelazne, te biodinamičke i miroljubive zemljoradnje koje su puno bliže razumijevanju prirodnih zakona. O pozicioniranju ekološke poljoprivrede i osnovne karakteristike ostalih vidova poljoprivredne proizvodnje prisutnima je izložila Snježana Pešut-Pilon dipl. ing,agr. viša stručna savjetnica za integriranu i ekološku poljoprivredu u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu.