Sjetva žitarica

Kod sjetve pšenice, ječma, zobi, leguminoza, trava i drugih sitnozrnatih kultura, osnovni je zadatak sijačice željenu količinu sjemena jednolično razmjestiti po jedinici površine te sjeme položiti na odgovarajuću dubinu. Pri sjetvi strnih žitarica ne zahtjeva se velika preciznost sjetve kao kod primjerice sjetve okopavina (kukuruza, suncokreta, šećerne repe i dr.). Za visoki je prirod od velike važnosti pravilan razmještaj zrna na površini jer se ispravnim razmještajem biljaka na površini tla postiže najbolja opskrbljenost biljaka hranjivim tvarima, zrakom i svjetlom. Kako još uvijek veliki broj domaćih sijačica sije više sjemena nego je to potrebno, cilj mi je skrenuti pozornost proizvođača na pripremu za proljetnu sjetvu. 

Načini sjetve

Razlikujemo nekoliko načina sjetve obzirom na razmak redova i razmještaj zrna u njima:

a)    ručna sjetva – primjenjuje se od najranijih dana čovjekova uzgoja bilja, gdje se sjeme razbacuje ručno na pooranu i pripremljenu površinu. Nedostatak ovog načina sjetve je neujednačen razmještaj sjemena po površini i nejednolika dubina sjetve kao i veći utrošak sjemena i manji prirod.

b)    sjetva u uske redove – s razmakom od 7 do 8 cm zasijanom se sjemenu nastojao osigurati bolji vegetacijski prostor.

c)     sjetva u redove – s razmakom od 12 do 18 cm uporabljuje se u sjetvi strnih kultura pri čemu se najčešće primjenjuju univerzalne sijačice s razmakom redova od 12,5 cm.

d)    širokoredna sjetva primjenjuje se u proizvodnji ratarskih kultura u kojih se obavlja međuredna kultivacija. Razmak redova je od 30, 45, 50 i 70 cm.

e)     sjetva odnosno polaganje zrna u trake koja se uglavnom primjenjuje pri sjetvi povrtlarskih kultura i trava.

Sijačice za strna žita trebaju udovoljiti sljedećim agrotehničkim zahtjevima:

    jednolično razmještanje količine sjemena po površini i dubini tla,
    polaganje sjemena na pripremljenu sjetvenu površinu,
    održavanje zadane dubine,
    malo oštećenje sjemena pri izuzimanju iz spremnika,
    lako i jednostavno podešavanje količine sjemena,
    mogućnost podešavanja količine sjetve.

Sijačice za žitarice

Za sjetvu žitarica najčešće se uporabljuju univerzalne sijačice koje sjeme polažu u već pripremljeno tlo, a u novije se vrijeme sve češće uporabljuju sijačice koje imaju mogućnost u jednom prohodu obaviti obradu tla i sjetvu. Osnovni sklopovi sijačice:

    okvir s uređajem za priključenje o radni stroj,
    spremnik za sjeme (u nekih sijačica i spremnik za mineralno gnojivo),
    uređaj za doziranje sjemena,
    sijaće cijevi s ulagačima,
    pritiskujući kotači,
    sustavi za pogon uređaja,
    marker.

S obzirom na način doziranja sjemena, razlikujemo sijačice s pojedinačnim doziranjem sjemena u kojih je broj redova istovjetan broju dozatora sjemena i sijačice s centralnim izuzimanjem sjemena koja ima rotirajući dozator, a transport sjemena obavlja se centrifugalnim ili pneumatskim načinom (Zimmer i suradnici, 1997).

Zračne (pneumatske) sijačice

Opravdana uporaba zračnih sijačica je na velikim gospodarstvima gdje su pokazale visoku učinkovitost i veliku sigurnost u eksploataciji.

Sastoje se od sijaćih aparata s centralnim mehaničkim doziranjem sjemena i pneumatskim transportom sjemena kroz sijaće cijevi do tla. Centralni sijaći aparat sastoji se od jednog ižlijebljenog ili bradavičastog valjka čija je uloga podešavanje količine sjemena, uređaja za doziranje koji pogon dobiva od voznih kotača sijačice i radijalnog ventilatora kojeg pogoni priključno vratilo. Rade na principu rotacije valjaka koji zahvaćeno sjeme ubacuju u zračnu masu koju proizvodi ventilator te nosi sjeme kroz injektor. Nadalje sjeme prolazi kroz centralnu provodnu cijev do razvodnika od kojeg se radijalno širi u sijaće cijevi do ulagača (Zimmer i suradnici, 1997).

Podešavanje sijačica na željenu normu sijanja

Prije svakog rada, sijačicu je potrebno podesiti na željenu normu sijanja koja se iskazuje u kg/ha, a određena je sklopom biljaka, apsolutnom masom sjemena, uporabnoj vrijednosti sjemena i vremenom sjetve obzirom na agrotehnički rok. Svaka sijačica ima upute i tablice normi sijanja koje vrlo često ne odgovaraju stvarnim rezultatima podešavanja sijačice.

1.  podizanje sijačice da se pogonski kotači slobodno okreću
2.  postavljanje plastičnih posuda ili vrećica ispod sijaćih cijevi
3.  izvođenje pokusa (najčešće se izvodi pokus za površinu tla od 100 m 2  što je 1/100 ha)

Izvođenje pokusa:

1. utvrđivanje površine koja se zasije s jednim okretom kotača, a izračunava se prema sljedećoj formuli:
                                                                    A1=OxBr(m 2),
gdje (A 1) označava površinu koja se zasije za jedan okret kotača u m2, (O) opseg kotača u metrima, a (Br) radni zahvat sijačice u metrima koji je jednak umnošku broja redova (n) i njihovog razmaka (a).

2. potrebno je utvrditi koliko se puta kotači sijačice moraju okrenuti da bi se zasijalo 100 m2. Broj okretaja kotača (n1) jednak je kvocijentu površine za koju se pokus izvodi (A) i površine koja se zasije pri jednom okretaju kotača (A1)
                                                                       (n1) = A/A1

3. Okretanje potrebnog broja pogonskog kotača mora odgovarati brzini rada u polju i mora se obaviti u određenom vremenu (t)
                                                           t = (3,6 x O x n1) / V (s),
gdje je (t) vrijeme okretanja kotača u sekundama, (O) opseg kotača (2r) u metrima, (n1) broj okretaja kotača za 1/100 ha i (V) predviđena brzina rada sijačice u polju u km/h.

4. Masa sjemena (q) koju izuzmu sijaći aparati u svim plastičnim posudama ili vrećicama mora biti 100 puta manja u odnosu na željenu normu sjetve za 1 ha (Q)
                                                                 q = Q / 100 (kg)

Ukoliko izuzeta masa sjemena ne odgovara željenoj normi sjetve, pokus se mora ponoviti a na orijentacijskoj skali ili rupama sijaćice smanjiti ili povećati vrijednost sve dok se ne postigne željena norma sjetve.

U današnjih je sijačica za sjetvu strnih žitarica dopušteno odstupanja izuzetih masa po ulagaču ±3 %. Ukoliko su odstupanja veća treba utvrditi i otkloniti uzroke njihovog nastajanja.

Pripremi za ispis