Ratarstvo, Savjet

Heljda je vrlo stara krušarica porijeklom iz Azije. Uzgaja se zbog zrna koje je dobro probavljivo te služi i kao dijetalna hrana. Zbog sličnosti u kemijskom sastavu zrna kao i načina korištenja svrstavamo je u žitarice iako prema botaničkoj pripadnosti spada u porodicu Polygonaceae. Kod nas se koriste sinonimi za heljdu; hajda, hajdina, ajda, eljda, jelda. Slama heljde se izjednačava po hranivoj vrijednosti sa slamom jarih žitarica, ali se stoci ne smije davati u većim količinama jer sadrži alkaloid fagopyrin. Heljda je također i dobra pčelinja paša jer dugo cvate i ima cvijet na koji pčele lako sjedaju, ali samo u jutarnjim satima. Pri povoljnim uvjetima može se dobiti 80-100 kg meda sa 1 ha. Zbog vrlo kratke vegetacije heljda se može uzgajati i kao naknadni ili postrni usjev.Kod nas je najviše udomaćena u Međimurju i Hrvatskom Zagorju gdje se najčešće sije nakon skidanja ječma ( zbog plodoreda i boljeg iskorištavanja tla). Heljda kroz vrlo kratku vegetaciju stvara veliku nadzemnu masu pa može poslužiti i za zelenu gnojidbu, ali i kao čistač tla. Stabljika je razgranata,visine oko 150 cm  sazrijevanjem dobiva crvenkastu boju. Listovi su srcoliki a zrno je trokutastog oblika. Oljušteno zrno sadrži oko 80 % škroba, 10 – 15 % bjelančevina, 1 – 2 % sirovih vlakana, 2 – 3 % masti i 1 – 2% mineralnih tvari; željezo, fosfor i jod te povećan sadržaj B1 i B2 vitamina. Zrno se nakon ljuštenja može izravno koristiti za juhu, hajdinu kašu, a nakon mljevenja kao brašno za gibanicu, žgance, pogačice, torte i dr. Obzirom da ne sadrži ljepak gluten (kao prave žitarice) koristi se kod problema sa Celijakijom. Od 100 kg zrna heljde može se dobiti 60 – 75 kg tamnog brašna. Zeleni listovi i cvijet heljde mogu se koristiti kao izvor rutina, glikozida koji se upotrebljava u medicini kao ljekovito sredstvo za bolesti kao što su hipertenzija (povišen tlak), reumatizam i dijabetes, dok čaj od heljde pomaže kod oporavka od zračenja i kemoterapije.

Zbog relativno niskih prinosa ( oko 2 t/ha) proizvodnja heljde kao glavne kulture (može se sijati od 01.05.) je manje isplativa, pa se kod nas gotovo isključivo uzgaja kao postrni usjev nakon skidanja ječma ili ozimog krmnog bilja. S obzirom da prema tlu nema velike zahtjeve , tj. može se uzgajati i na blago kiselom tlu ( do ph 5,5), ali zahtijeva humidniji klimat ( sa više oborina) jer je dosta osjetljiva na sušu i visoke temperature, naročito tijekom cvatnje i nalijevanja zrna. Osnovna obrada tla se obavlja na dubinu 20 – 25 cm oranjem u jesen ili proljeće ovisno o predkulturi. Ukoliko je tlo izrazito siromašno hranivima i nije gnojeno, tada se može prije obrade pognojiti sa oko 50-60 kgN/ha, 50-60 kgP2O5/ha, 60-70 kgK2O/ha. Heljda je osjetljiva na polijeganje pa je potreban oprez kod prihranjivanja dušikom. Sjetva se obavlja kada se tlo zagrije na oko 15ºC. Kod nas se najčešće sije domaća sorta Bednja ili tzv. „siva heljda“ iz Slovenije. Sjetva može započeti od 01.05 do 15.05 kada više nema opasnosti od mraza. U ranijem sjetvenom roku je potrebno oko 80 kg sjemena po ha dok je u postrnoj sjetvi potrebno 80 – 100 kg sjemena po ha. Heljda je vrlo kompetitivna biljka sa korovima zbog brzog nicanja i jakog početnog porasta, pa brzo zasjeni površinu, a time i iznikle korove. Upravo zbog toga je dobro posijati heljdu kao krušaricu i funkcionalnu hranu, a prema potrebi i za zelenu gnojidbu, nago ostaviti neobrađeno tlo i na taj način dati mogućnost korovima za nekontrolirano širenje.