Događaji, Vijest

Pčelarska proizvodnja je jedna od rijetkih poljoprivrednih proizvodnji koja premašuje potrebe hrvatskog tržišta i ostvaruje izvoz. Oko 10.000 pčelara, s nešto manje od 200.000 proizvodnih košnica, proizvede prema procjenama od 2500 do 4500 t meda godišnje, a nemjerljiva je korist pčela i u oprašivanju biljaka.

Približavanje EU postavlja nove uvjete proizvodnje i gospodarenja poljoprivrednim resursima.

Cijena „bezimenog meda“ na tržištu EU je 1,3 EUR-a, dok med s geografskim podrijetlom postiže trostruko veću cijenu.

Problemi u nas su slijedeći:

• još uvijek nije napravljen katastar pčelinjih paša,
• još ne postoji titular vlasništva pčelinjih paša,
• još nitko ne upravlja niti gospodari pčelinjim pašama,
• hrvatski med na domaćem i svjetskom tržištu nema svoje ime i prezime, niti zemljopisno podrijetlo.

Ovo je samo maleni dio problema, od dugog niza, koji opterećuju hrvatsko pčelarstvo.

Upravo zato se u Karlovcu 14. i 15. lipnja 2007. sastala pčelarska grupa stručnih savjetnika pojedinih županijskih Odsjeka HZPSS-a, na čelu s mr. sc. Marijom Ševar. Prvog dana članovi pčelarske grupe (12) su poslušali četiri predavanja, a demonstriran je i rad uređaja za određivanje vlage u medu tj. refraktometra za med.

1. Pojam i definiciju Katastra pčelinjih paša dao je dr. sc. Nikola Kezić, redovan profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Katastar pčelinjih paša trebao bi biti sličan gospodarskoj osnovi, a u sebi treba sadržavati:

• popis mogućih paša i kapacitete,
• organizirani raspored pčelinjaka,
• osiguranu i kontinuiranu kakvoću paše,
• marketing oprašivanja,
• intervencije i nadzor.

S toga se za početak izrade katastra preporuča da pčelarske udruge zajedno sa Hrvatskim zavodom za poljoprivrednu savjetodavnu službu, započnu sa ucrtavanjem stacionarnih i selećih pčelinjaka u zemljopisne karte.

2. O provedbi Uzgojnog programa u pčelarstvu govorila je dr. sc. Maja Dražić, pomoćnica ravnatelja Stočarskog centra.

Posebno je istaknuto da je selekcija pčela započela pronalaskom pokretnog saća, 1851. godine.

U Hrvatskoj je dopušteno držanje samo sive pčele (Apis mellifera carnica), jer se samo tako može očuvati njezina sortna čistoća i njezina iznimno visoka kvaliteta, priznat u cijelom svijetu.

Ciljevi uzgojnog programa su:

• povećanje proizvodnje,
• smanjenje agresivnosti,
• smanjenje rojidbenog nagona,
• povećanje tolerantnosti na bolesti (varoa, vapneno leglo i nozemmoza).

S toga je izrađen poseban sustav stalne kontrole kvalitete proizvedenih matica, a uzgajivači matica moraju biti educirani i s završenom pčelarskom školom, a pod stalnim veterinarskim nadzorom.

3. Kako bi med dobio zemljopisno podrijetlo, tj. „ime i prezime“, kao i koje se predradnje moraju napraviti pojasnio je dr. sc. Dragan Bubalo, docent Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Prije svega to su:

• prirodni uvjeti proizvodnih područja (geografski, klima,pedološki)
• floristički resursi,
• peludna analiza meda,
• fizikalno-kemijske analize mada,
• ekonomska i marketinška analiza.

Sve navedeno treba pratiti najmanje tri godine.

Pred pčelarsku grupu postavljen je zadatak da afirmira i organizira pčelarske udruge kako bi se do ulaska Hrvatske u EU pčelari mogli kvalitetno organizirati, pripremiti i napraviti potrebne predradnje, a proizvedeni med prodati. Treba osigurati uvjete za prodaju meda kako na tržištu EU tako i na svjetskom tržištu i to po cijenama koje su srazmjerne kvaliteti meda, što nije moguće bez povezanosti pčelara i još bolje organizacije.

4. O elektroničnom sustavu praćenja rada pčela u košnici „Apismarin“ govorio je inž. Marin Fucijaš koji je osmislio „software“ koji snima i bilježi niz parametara u košnici, te bežičnim putem, preko interneta i mobitela dojavljuje stanje i zbivanja u košnici.

Sustav ima mogućnost da usporedbe stanja i aktivnosti pčela, matica i trutova u košnici. Usporedbom ranije snimljenih zvukova i kretanja radilica kod normalnih stanja s aktivnosti snimljenih u danom momentu, program može dojaviti pčelaru kada je došlo do kritične promjene stanja u košnici.

Putem ovog uređaja se neprekidno prate izmjeri relativne vlage i temperature u košnici, ulazak i izlazak pčela te masa košnice. Na osnovu ovih parametara može se ocijeniti jačina društva, unos nektara, stanje pčelinjeg društva kao i niz drugih događanja u košnici. Može se točno odrediti trenutak izlaska mlade matice, početak rojevnog nagona.

Ispituje se mogućnost određivanja invadiranosti pčelinjih zajednica varoom.

Snimanjem karakterističnih zvukova matice pasmine Apis meliffera carnica i varoe, utvrđeno je da varoa proizvodi zvuk vrlo sličan zvuku koji proizvodi matica, te na taj način obmanjuje pčele i prikriva svoje prisutnost u košnici. Gospodin Fucijaš je ovu pojavu nazvao akustičnom mimikrijom.

Ova tehnologija će sigurno olakšati rad pčelara u bliskoj budućnosti, jer će se izbjeći nepotrebno otvaranje i uznemiravanje društava, a ujedno pojeftiniti proizvodnja i postići veća sigurnost pčelarenja.

Gospodin Fucijaš je dao do znanja članovima pčelarske grupe HZPSS-a da višegodišnji rad i razvoj ovog polivalentnog sustava nije do sada financijski potpomognut, premda je jedinstven u svijetu, mada je putem predavanja i objave u medijima bio obznanjen. Iz navedenog razloga autor o daljnjem razvoju sustava ne namjerava upoznavati javnost, pa je predavanje u Karlovcu ujedno i posljednje za stručnu i širu javnost.

5. U HZPSS-u je u tijeku nabava uređaja za određivanje vlage u medu, refraktometra za med, za članove pčelarske grupe. Kako će savjetnici ubrzo dobiti spomenute uređaje, demonstriran je rad refraktrometra, tj. mjerena je vlaga u nekoliko uzoraka meda. S pomoću refraktometra za određivanje vlage u medu savjetnici će na terenu određivati vrijeme početka vrcanja.

U sklopu ove radionice, drugog je dana organiziran obilazak ekološkog pčelara Lovre Krnića čiji je pčelinjak smješten u Ilovcu Ozaljskom.

Ekološki pčelinjak Lovre Krnića, broji 40 proizvodnih košnica i zaista je primjeran. Naime, OPG Lovre Krnića jedno je od za sada rijetkih pčelarskih gospodarstava koje se bavi ekološkom proizvodnjom meda i ostalih pčelinjih proizvoda i koje je pokazalo da je i ova proizvodnja isplativa unatoč dosta rigoroznim propisima i većim troškovima ekološke proizvodnje u usporedbi s troškovima u konvencionalne pčelarske proizvodnje. Tako propisi nalažu da ekološki pčelinjak bude smješten na terenu udaljenom od tvorničkih i drugih postrojenja koje zagađuju okoliš kao i od poljoprivrednih površina na kojima se odvija konvencionalna proizvodnja u kojoj se upotrebljavaju pesticidi i ostala kemijska sredstva s kojima bi pčele na bilo koji način mogle doći u dodir. Ovaj je uvjet Lovro Krnić bez poteškoća zadovoljio jer se njegov pčelinjak u Ilovcu Ozaljskom nalazi pored šume i livada koje se ničim ne tretiraju i koje osiguravaju dobru pčelinju pašu. Nadalje, njegove su košnice od prirodnog materijala, drveta, obojene ekološkim bojama koje se inače upotrebljavaju za bojenje dječjih igračaka. Košnice imaju antivarozne podnice kroz čiju mrežu propadaju varoe nakon liječenja eteričnim uljima i organskim kiselinama: mravljom, oksalnom, mliječnom i octenom, koje su dozvoljene za primjenu u ekološkoj pčelarskoj proizvodnji.

U pripremnim godinama, prijelaznom razdoblju za ekološku proizvodnju najveći problem je – kako kaže Lovro Krnić – bio nedostatak ekološkog saća na našem tržištu. Satne osnove kod konvencionalnog pčelarenja, naime, sadrže određeni postotak lijekova koji nisu dozvoljeni u ekološkoj proizvodnji pa je prve deklarirane satne osnove morao nabavljati od ekoloških pčelara iz Njemačke. Sada je, međutim, i taj problem riješio, nabavio prešu kojom sam proizvodi satne osnove od vlastitog voska. Uz to je napravio i higijenske pojilice od preokrenutih staklenki kako bi voda za napajanje pčela bila potpuno čista. Higijena je na pčelinjaku, naime, od velikog značaja. U slučaju zaraze pčela bilo kojom bolešću u ekološkom pčelarenju ne smiju se upotrebljavati antibiotici niti drugi lijekovi koji nisu propisani za ekološku pčelarsku proizvodnju.

I sam način vrcanja te postupanje s medom također je regulirano zakonom i propisima o ekološkoj proizvodnji. Stoga je obitelj Krnić napravila prostor za vrcanje meda i skladište s perivim zidovima i podom. Sve posude i oprema izađeni su od nehrđajućeg čelika (inoxa) kako bi se održavala potpuna čistoća. Takav med ima sve karakteristike vrhunskog ekološkog meda i ne sadrži nikakve kemijske primjese ili ostatke rezidua i teške metale.

Sve to iziskuje više rada i veće izdatke nego rad u konvencionalnom pčelarenju. Ipak, pokazalo se da se i u ekološkom pčelarenju može ostvariti dobit ali uz uvjet da se med ne prodaje na veliko. Naime, obitelj Krnić, odnosno gospodin Lovro, supruga Pavica i sin Miroslav, proizvode sortni ekološki med svoga kraja ali i med obogaćen sokom cikle, sokom kupine, peludom, propolisom ili matičnom mliječi te mednu rakiju, pelud, propolis i druge pčelinje proizvode. Svoje ekološke proizvode pakiraju u lijepo ukrašene male bočice i plasiraju ih putem prodavaonica ekoloških proizvoda. Osim toga njihovi se proizvodi uključujući i figurice od voska i medenjake mogu naći na gotovo svim izložbama i prodajnim sajmovima u zemlji. Jedino se na taj način, plasmanom meda kroz gotove proizvode, kilogram meda može prodati po višoj cijeni te se i sa 40 košnica može ostvariti značajna dobit pa se trud ipak isplati – zaključio je ovaj izvanredni pčelar nakon što su stručni savjetnici obišli njegov pčelinjak i dobili odgovore na niz potanja o ekološkom pčelarenju i mogućnostima koje ono pruža našim pčelarima koji, eto, i nemaju velik broj košnica.

Odsjek HZPSS-a Splitsko-dalmatinske županije,
Bernard Bokšić, dipl. inž. agr., stručni savjetnik,
Član pčelarske grupe HZPSS-a

HZPSS-a Primorsko-goranske županije,
Mirta Blažević, dipl. inž. agr., rukovoditelj Odsjeka
Član pčelarske grupe HZPSS-a