Ratarstvo, Savjet

Zadnjih godina sinonim za sjetvu ozimog ječma je Pivarski ječam, međutim još uvijek značajno veće površine koje se siju u jesen imaju cilj i namjenu u ishrani stoke. Ove dvije spomenute primjene i jesu najvažniji razlozi uzgoja  ozimog ječma.

Za ishranu stoke koriste se šesteroredne sorte. Ječam je iza kukuruza prva žitarica po zastupljenosti u ishrani stoke. Naročito je pogodan u ishrani svinja, zatim u ovčarstvu i govedarstvu, a manje u peradarstvu. Druga već spomenuta važnost proizvodnje ječma je u pivarskoj industriji, jer je on najkvalitetnija sirovina za proizvodnju piva. Za ovu namjenu koriste se dvoredne sorte. Osim ove morfološke razlike, ono što se razlikuje i u samoj proizvodnji, ovisno o namjeni (stočarski ili pivarski), jesu agrotehničke razlike u gnojidbi s dušikom (o tome u poglavlju gnojidbe). Još jedna različitost odnosi se i na visinu poticaja, stočni ječam pripada grupi stočnih žita s poticajem od 1250,00 kn/ha, a pivarski ječam ima poticaj kao i krušna žita, odnosno 1650,00 kn/ha.

Ono što je važno napomenuti, obzirom da predstoji sjetva ozimog ječma, je optimalni rok za sjetvu, a to je kalendarski gledano period između 01.10. – 10.10. Za ječam je inače karakterističan  kraći svjetlosni stadij u odnosu na druge žitarice. Kao takav značajno brže prolazi prve etape organogeneze. Brzi prelazak tih etapa u direktnoj je korelaciji između IV etape i produktivnosti (potencijalnog prinosa). Za ovu etapu karakteristično je zametanje klasića,  klasovi su jednocvjetni, a spomenuta korelacija između produktivnosti i same etape odnosi se na vremensku dužinu trajanja. Jedna od glavnih agrotehničkih mjera, s najvećim direktnim utjecajem na dužinu trajanja IV etape organogeneze, samim time i povećanje potencijalnog prinosa, je rok sjetve.

Skromnijih je zahtjeva prema vlazi i toplini u odnosu na pšenicu. Klijanje se odvija i pri temperaturi od 1 – 2  ^oC, optimalna temperatura za porast je 15 ^oC, a također podnosi i niske temperature do – 20 ^oC. Međutim, u odnosu na druge žitarice ima slabije razvijen korijenov sustav. Radi toga osjetljiv je na  tla slabije kvalitete (naručito pivarski) te kisela tla, a optimalan pH = 6,5-7,2.

U proizvodnji ječma, naročito pivarskog, treba voditi računa o predkulturi. Najbolje predkulture su krumpir, industrijske kulture (suncokret, uljana repica, šeć. repa) i zrnate mahunarke. Iza DTS i kultura intenzivnije gnojenih dušičnim gnojivima treba izbjegavati sjetvu, a pivarski ječam svakako isključiti, kao i sjetvu iza drugih žitarica posebno iza zobi.

Ovisno o predkulturi – ranija ili kasnija, ovisiti će i osnovna obrada.  Kod ranih predkultura obično se vrše dva oranja, pliće iza žetve predkulture i dublje – osnovno 2 – 3 tjedna pred sjetvu (do 25 cm). Ne rijetko se ovo zadnje provodi i pred samu sjetvu.  Ono što je važno uz oranje i što bi svakako trebalo prakticirati je zaoravanje mineralnih gnojiva.

Dopunskom pripremom tla (tanjurača, drljača, sjetvospremač ili roto-drljača) treba stvoriti usitnjeni površinski sjetveni sloj graškasto – mrvičaste strukture do dubine sjetve, a ispod nešto krupniju i malo zbitu  strukturu, jer ječam voli dobro slegnuto tlo kako bi se potencirao što brži i ujednačeniji proces nicanja.

Gnojidbu i količinu gnojiva planiramo prinosom, a najsigurniju, najtočniju i najracionalniju gnojidbu odredit ćemo ako obavimo analizu tla.

Obzirom na ispred opisane karakteristike ječma glede brzog prolaska određenih feno faza i slabijeg korijena vratio bih se na važnost zaoravanja osnovnih mineralnih hranjiva (fosfora i kalija). Zbog tradicionalnih problema – nedostatka financijski sredstava u ovom dijelu sezone,  koji prate ne samo sjetvu ječma, već i ostale ozime kulture, osnovna gnojidba u zaoravanju se baš ne prakticira. U agrotehnici proizvodnje ječma to može i ima negativne posljedice na konačan prinos. Radi dobro poznate sporije migracije fosfora i kalija u tlu, dodavanjem ovih elemenata tek u proljetnoj gnojidbi površinski, gotovo da i nema koristi. U toj fazi ječam je obično već odmakao u svom razvoju, i sam korijen je na većoj dubini gdje ovih hranjiva nema ili ne dostaje. Čak ni jači kišni interval ne može ispraviti ovu pogrešku jer se fosfor i kalij neće spustiti dovoljno duboko. Činjenica da do kraja busanja, koje puno prije nastupa nego kod pšenice, ječam treba usvojiti ½ ukupnih količina P₂O₅  i 2/3  ukupnih količina K₂O, isto tako ide u prilog važnosti zaoravanja ovih hranjiva. Specifična je i gnojidba s dušikom. Ječam zbog svoje nježnije građe ne podnosi obilje ovog hranjiva i u takvim uvjetima velika je vjerojatnost da polegne. Kemijska industrija ovom problemu pokušava odgovoriti kroz uvođenje određenih regulatora fiziološkog rasta, čija je svrha smanjiti dužinu internodija stabljike. Na taj način stabljika se skraćuje, rast se prenosi u širinu i stabljika postaje nešto čvršća.

U ovom dijelu svakako bih istaknuo i važnost umjerene gnojidbe s dušikom u proizvodnji pivarskog ječma. Jedna od bitnih kvalitetnih osobina ječma za proizvodnju pivskog slada je sadržaj bjelančevina. Veći udio dušika kroz vegetaciju stimulira povećanje bjelančevina u zrnu što je svakako nepoželjno, a sadržaj ne bi smio iznositi preko 10%.

U agrotehnici se preporučuju obično dvije prihrane s dušikom, prva na samom početku proljetne vegetacije (40 – 50 kg/ha čistog hranjiva), druga po potrebi početkom vlatanja (max. 20 – 30 kg/ha čistog hranjiva)

Na račun svega iznesenog režim gnojidbe bio bi: u osnovnoj gnojidbi zaorati NPK gnojiva s povišenim sadržajem P₂O₅ i K₂O  (npr. NPK 7:20:30, 10:20:30, 6:18:36 i sl.) i to ukupne planirane količine, ili 2/3 ovim putem a 1/3 istih dodati pred-sjetveno (gnojivo s izbalansiranim sadržajem sva tri hranjiva: NPK 15:15:15; 18:18:18; i sl.) što teoretski ima prednost. Zatim u proljetnom dijelu vegetacije prihrane izvršiti KAN-om, ili gnojivom sličnog oblika dušika.

U sjetvi ječma obaveza je  koristiti deklarirano sjeme. Kod izbora, ako postoji mogućnost,  prednost imaju krupnije frakcije jer garantiraju uspješniju proizvodnju. Sije se na dubinu 3 – 5 cm. Kao i sve strnine,  tako se i ječam sije na broj klijavih sjemenki/m². Sjetvena norma prije svega ovisi o propisanom sjetvenom sklopu sorte i fizičkim osobinama sjemena. U prosjeku je to od 300 – 500 klijavih sjemenki/m².

U jesenskom periodu agrotehnike proizvodnje ozimog ječma mjera zaštite od korova također ima svoje mjesto. Za ovu namjenu na tržištu postoji čitav niz zemljišnih herbicida s ciljem suzbijanja jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova. Primjena istih je ili nakon sjetve a prije nicanja ili nakon nicanja od faze 2-3 lista do trajanja pozitivnih temperatura zraka.