Ratarstvo, Savjet

Tradicionalno najsvečaniji posao u poljoprivredi je žetva pšenice. Žetva ječma i uljane repice već je iza nas, a skoro će završiti i žetva glavne krušarice te proljetnih strnina. Znači nastupa vrijeme završetka jednog vegetacijskog ciklusa, vrijeme analiza i sumiranja rezultata, o kojima ovisi i raspoloženje svih onih koji od ove djelatnosti i žive. Tradicionalno se smanjuje i intenzitet poljskih poslova, već se planira nova proizvodnja, nastoje predvidjeti i izbjeći eventualne prethodne pogreške i tako sve ponovo u krug.

Iza skidanja usjeva na oranicama nikako ne bi trebalo zanemariti i režim obrade koja slijedi, to će naravno ovisiti o narednoj kulturi. Jedna od neizostavnih i glavnih mjera u tehnologiji ratarenja u ljetnom periodu je tzv. prašenje strništa. No prije samog prašenja strništa, postavlja se pitanje slame. Dva su glavna načina manipulacije sa slamom na njivi: 1.zaoravanje ili 2. odvoženje s njive  i daljnje korištenje slame, najčešće kao prostirke u stočarstvu. Na žalost prisutan je i treći način, iako u vrijeme žetve zabranjen, a to je paljenje strništa. To je najštetniji, najrizičniji i najgluplji mogući način koji svakako treba prekrižiti. Razlog takvom gospodarenju leži u nekoliko činjenica:

specijaliziranost ratarskih gospodarstava s malim udjelom stočarske ili bez te proizvodnje gdje slama niti nije potrebna na gospodarstvu te kombajniranja kombajnima koji nemaju sječku ili tarup za usitnjavanje slame. Slama ostaje u otkosima i takvu je nemoguće zaorati. Šibica rješava problem, međutim potencijalni rizici su ogromni: izazivanje požara, spaljivanje susjenih kulturnih vrsta, što nije rijedak slučaj, te značajni gubici organske mase koja se može stvoriti zaoravanjem, a svakako ne treba zanemariti ni ekološki faktor. 

Na umu treba imati činjenicu da je odnos suhe tvari zrna (prinosa) i ostalog djela biljke 1:1. To znači da je u tom djelu koji ostaje na njivi sadržan jedan značajan postotak usvojenih hranjiva koji se zaoravanjem vraćaju u tlo. Sama njihova mineralizacija ovisiti će o dosta faktora: dubini oranja, aktivnosti mikroorganizama, vlazi u tlu, prisustvu dušika i dr., no sada je ona bitna samo kao napomena. Zaoravanjem svih biljnih ostataka, pogotovo u današnje vrijeme kada je stajski gnoj u gnojidbi tla zastupljen u jednom vrlo niskom gotovo zanemarivom postotku, na neki način oplemenjujemo naše tlo u strukturnom i organskom smislu. Tu je svakako bitan i ekonomski faktor, jer sigurno da ovakvim načinom gospodarenja možemo nešto uštedjeti i na gnojidbi sljedeće kulture. Koliko to može iznositi jedino točno pokazuje analiza tla. U suprotnom ovi efekti se gube i zato paljenje strništa ne smije biti mjera ni dio djela gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u proizvodnji ovakvih i sličnih kultura.

Prije samog zaoravanja ljetni period iza žetve može poslužiti i za neke druge agrotehničke operacije, naravno sve ovisi o potrebama i mogućnostima:

Jedna od tih mogućnosti je uništavanje višegodišnjih korova, najčešće sirka, ali i ostalih koje je inače vrlo teško kontrolirati u usjevima ili je za njih potrebna ciljana zaštita koja je uvijek skuplja. Zbog toga je ovo idealna prilika, i vjerojatno, dugoročnije ekonomski gledano, najjeftiniji  način suzbijanja i rješavanja višegodišnjih korova. Za tu namjenu najbolje je koristiti translokacijske neselektivne herbicide tzv. totalce na bazi aktivne tvari GLIFOSAT (Cidokor, Herbokor, Glyphogan, Herkules, Clinic,  itd.) te se naravno pridržavati uputa za uporabu.

Druga mogućnost je jedna vrlo dobro poznata agrotehnička operacija a to je podrivanje tla. U današnjoj modernoj poljoprivredi uslijed korištenja i upotrebe sve težih strojeva i opreme, te izostavljanjem unošenja organske komponente u tlo, dolazi do bržeg i jačeg zbijanja tla. Negativne posljedice na rizosferu biljke očituju se kroz rast i razvoj te propusna svojstva tla, a u konačnici na pad potencijalnog prinosa. Ovisno o tipu tla, zoni nepropusnog sloja, ovisiti će i dubina samog podrivanja te učestalost ponavljanja. U svakom slučaju ljetni period je idealno vrijeme za ovu agrotehničku mjeru, jer je jedino u ovo godišnje doba dubina rada glede vlažnosti najpogodnija, a u suprotnom može doći i do kontra efekata.

Treća mogućnost korištenja ljetnog perioda je kalcifikacija, naravno ako je to potrebno. Prirodno je da se intenzivnijom agrotehnikom brže troše i prirodne rezerve u samome tlu. Kalcij je jedan vrlo važan biogeni makroelement, s vremenom i njegov sadržaj u tlu opada. Osim u razvoju biljaka  važan je za normalizaciju pH svojstava tla, o kojoj ovisi i usvajanje drugih makro i mikro elemenata. Nedostatak ovog elementa manifestirati će se simptomima kao npr.: odumiranje vrhova mladih biljaka, degeneracija korijena, pojava tamne boje listova, otpadanje pupova, slabljenjem stabljike, pojavom gorkih pjega i dr. U takvim uvjetima zemlju je potrebno dati na analizu kako bi se procijenile točne količine za kalcifikaciju i podizanja pH, jer isto tako prevelikim količinama dovesti ćemo se u drugu krajnost što će ponovo imati negativan efekt na rast i razvoj biljke. Ovisno o izvoru i vrsti materijala za kalcifikaciju, ovisiti će i distribucija na njivi, a ljetni period i prašenje strništa, zatim  pravo oranje garancija su najboljeg rasporeda i najbrže aktivacije unutar cijelog oraničnog sloja.

U slučaju da ni jednu od ispred nabrojanih mjera ne moramo provoditi, iza žetve što prije treba izvršiti već spomenuto prašenje strništa. Sama obrada uopće utječe na ukupno fizikalno stanje tla. Prašenje strništa spada u kategoriju plitke obrade 10 – 20 cm, a osim zaoravanja žetvenih ostataka cilj mu je prekidanje kapilariteta i smanjenje gubitka vlage iz tla, te pred vegetacijskog uništavanje korova. Potencijalni otpori tla pri obradi ne bi trebali biti veliki pa se može provoditi višebraznim plugovima što većeg zahvata. Isto tako prilikom drugog sljedećeg oranja  trebati će puno manje energije za dublju obradu nego da ovo prvo nije provedeno.

Na kraju niti ovaj dio ljetnog perioda koji slijedi ne bi trebao biti izrazito manje aktivan. Svakako ga treba iskoristiti kvalitetno po potrebi uz korištenje sličnih agrotehničkih mjera, jer jedino na takav način, ali i uz ostale agrotehničke mjere,  možemo održavati bonitet, čistoću i plodnost naših oranica.

Odsjek HZPSS-a Virovitičko-podravske županije,
Siniša Hrgović, dipl. ing. agr., stručni savjetnik