Proizvodnja soje i njena isplativost

Za soju se još uvijek govori kao o kulturi budućnosti prije svega radi njezina sastava sjemena i široke namjene: proizvodnje ulja, ishrane stoke i upotrebe u prehrambenoj industriji. Sjeme u svom sastavu sadrži: 40 % bjelančevina koje su po sastavu vrlo slične, gotovo identične bjelančevinama mesa, 20 % ulja, > od 30 % raznih ugljikohidrata, vitamine – C, B, A, D, E, K, minerale i dr. Vrlo važan  popratni proizvod kod soje je sojina sačma ili pogača koja predstavlja nezamjenjivu proteinsko – bjelančevinastu komponentu za izradu krmnih smjesa. Jedina otežavajuća okolnost vezana za ishranu stoke, a vezano za upotrebu sirovog zrna, je prisutnost inhibitora Trypsina. On uzrokuje slab prirast i konverziju hrane, štetan je i u probavi, stoga sjeme treba termički obraditi  prženjem soje 15 min. na temperaturi 130 oC.
Soja uspijeva u svim proizvodnim područjima dobrim za uzgoj kukuruza. Najkritičniji period glede potrebe vode  je  faza formiranja mahuna i nalijevanja zrna kada bi trebalo pasti min. 100 mm oborina. Odlično uspijeva na dubokim, plodnim i strukturnim tlima, neutralne reakcije s dobro uređenim vodno – zračnim režimom. Poučeni iskustvom zadnjih nekoliko sušnih godina sjetvu na laganim i propusnim tlima svakako treba izbjegavati.
Soja zahtjeva obradu i pripremu tla slično kao i šećerna repa. Osnovno oranje treba izvršiti na dubinu oko 30 cm, te kod težih tala, ako je potrebno,  već u jesen izvršiti poravnavanje. U rano proljeće treba posvetiti pažnju prema čuvanju akumuliranih oborina tijekom zime te što ranije zatvoriti vlagu drljačom ili sjetvospremačem. Sjetvena priprema treba biti što kvalitetnije mrvičaste strukture do dubine sjetve i površinski što ravnija. Treba imati na umu da su donje mahune vrlo nisko i blizu tla pa u suprotnom na neravnim plohama gubici su veći što je neravnina izraženija.
Što se tiče gnojidbe, svakako da ona ovisi o planiranom prinosu i rezervama u tlu, stoga ćemo najtočniju, najsigurniju i najracionalniju gnojidbu odrediti ako izvršimo analizu tla. Za izgradnju100 kg suhe tvari soji treba osigurati: 6 – 9  kg N, 3 – 4  kg P2O5,  4 – 5   K2O. Vrlo interesantna činjenica je da soja kao leguminoza simbiotskim putem fiksira dušik, pa tako kroz vegetaciju može fiksirati i do 300 kg čistog dušika. Na korijenu soje stvaraju se tzv. kvržične bakterije, a za normalan razvoj tih kvržica bitna je ph reakcija tla (što neutralnija), u suprotnom izostaje veća ili manja fiksacija pa potrebe za dušikom moramo nadoknaditi gnojidbom. Radi bolje fiksacije prije sjetve sjeme se inokulira s kvržičnim bakterijama (Biofiksin ili Nitragin – trgovački naziv za bakterije), važno je i znati  da bakterije ne smiju doći pod direktan utjecaj sunčevog svjetla.
U prinos od 3,5  t/ha ugradi se:
300 – 350  kg N
80 – 100   kg P2O5
160 – 180   kg K2O
gnojidbom bi trebalo dodati:
60 – 100  kg N
80 – 100   kg P2O5
100 – 120   kg K2O
PRAVILO GNOJIDBE:
  1. u osnovnoj gnojidbi zaorati formulacije s naglašenim sadržajem P2OiK2O (7:20:30, 10:20:30, 8:26:26, …)
  2. predsjetveno koristiti startno gnojivo s izbalansiranim sadržajem svih hranjiva (15:15:15, 18:18:18, …)
  3. prihrana se obavlja KAN-om samo u slučajevima ako pred cvatnju utvrdimo slab razvoj kvržičnih bakterija s 100 – 150 kg čistog hranjiva (dušika) po ha.
U sjetvu treba krenuti čim temperatura tla dosegne 10 oC. Optimalni rokovi najšireg područja uzgoja soje su 15.04. – 25. 04. Kasna sjetva iza optimalnih rokova u direktnoj je korelaciji s padom prinosa. Gustoća sklopa ovisi o vegetacijskim skupinama:
  • 0 grupa: 550 – 600.000 biljka/ha
  • 0-I grupa: 500 – 550.000 biljaka/ha
  • I grupa: 450 – 500.000 biljaka/ha
Dubina sjetve  na težim tlima otprilike iznosi 3-4 cm, a na lakšim 4-6 cm. Najzatupljeniji razmak sjetve je 45 ili 50 cm, međutim vrlo rane sorte, za koje je  karakteristično i slabije grananje, vrlo dobro reagiraju na sjetvu međurednog razmaka od 25 cm. Za kvalitetnu sjetvu osobito je važna već spomenuta kvalitetna priprema. Ujednačenim nicanjem bitno se podiže sigurnost provođenja zaštitnih mjera od korova u post tretmanima, koji su trenutno u proizvodnji najčešće prisutni.
Jedan od problema koji se ove godine može očekivati u sjetvi soje je nedostatak sjemena. Očuvanje kvalitete zakonom propisanih minimalnih svojstava vezanih za sjemenski materijal kod soje je vrlo specifično te smanjeni prinosi uvjetovani sušom u prošloj godini, glavni su razlozi mogućeg poremećaja na tržištu sjemena, što će sigurno imati i ekonomski značaj.
Na početku teksta spomenuta je činjenica o soji kao kulturi budućnosti. Ono što bi svakako trebalo iskoristiti je proizvodnja bez genetskih modifikacija, o kojima se baš koda je riječ o soje u zadnje vrijeme diglo dosta prašine. Soja je jedna od najzastupljenijih  kulturnih vrsta u proizvodnji GMO, više od 50 % svjetske proizvodnje je genetski preinačena soja. I zbog ove činjenice uzgoj soje na našim područjima može dobiti na većem značenju. No u svemu tome ekonomski gledano bitan je i profit, odnos troškova i prihoda u svakoj proizvodnji, pa tako i u proizvodnji soje, element je veće ili manje ukupne proizvodnje.
Ekonomski značaj i vrijednost proizvodnje soje možemo vidjeti i na jednom primjeru kalkulacije, korištene iz Kataloga Kalkulacija Hrvatskog Zavoda za Poljoprivrednu Savjetodavnu Službu koji će biti objavljen u Travnju 2004. Radi se o teoretskom primjeru kalkulacije proizvodnje soje uz usporedbu tri različite varijante prinosa koji se odnose na razlike u gnojidbi i količinama gnojiva. Cijene gnojiva su prosječne maloprodajne cijene prema cjeniku Petrokemija Kutina iz 2003 uvećane za troškove prijevoza. Troškovi zaštite odnose se na  standardne herbicide u zaštiti soje prema maloprodajnom cjeniku za 2003. Troškovi mehanizacije su prema izračunu troškova korištenih u katalogu kalkulacija HZPSS izračunatih za točno određenu vrstu mehanizacije i pripadajuću operaciju uz korištenje kombajna iz usluge.
 
  
Odsjek HZPSS-a Virovitičko-podravske županije,
Siniša Hrgović, dipl. ing. agr., stručni savjetnik
Pripremi za ispis