EU, Vijest

"To je dalekosežna tradicija našeg kraja koja bi trebala postati  prepoznatljivi hrvatski proizvod jer se radi na tradicionalan i složen, ali posve prirodan način i razlikuje se od industrijske proizvodnje.“​ – rekla nam je Tea Dvanajščak iz Vinske kuće Dvanajščak–Kozol.

Ovo malo obiteljsko gospodarstvo, uz 8 hektara vinograda koje obrađuje, ima vrlo lijepo uređenu i klimatiziranu kušaonicu vina. Uz kvalitetna vina nude se i domaći proizvodi te topla i hladna jela, a jedno od tih jela je upravo i meso ‘z tiblice.

"Ono što nas posebno veseli je da se meso ‘z tiblice jako dobro sljubljuje s „Pušipelom“, našom autohtonom sortom koju smo zadnjih godina podigli na zavidnu razinu."

Pušipel je naime, županijska robna marka koja se dobiva od vina zvanog moslavac, šipon, furmint… Ambiciozan projekt koji okuplja i nekoliko najpoznatijih hrvatskih vinara s dugom tradicijom (Cmrečnjak, Štampar, Jakopić…), a iz vinarije Dvanajščak-Kozol dolazi najbolji pušipel, sa značajkama vrsnog internacionalnog vina. Međimurci svoje pušipele dijele na classic (uvjet je 10 tona grožđa po hektaru) i prestige (6 t/ha), a uvjet za ime Pušipel je i taj da od Državnog zavoda za vino mora dobiti 85/100 bodova na organoleptičkoj ocjeni.

Autohtone sorte vina i ovakav gastro proizvod sa zaštićenom oznakom izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog porijekla je najbolji put za podizanje turizma u Međimurju na jednu višu razinu. Vinsku kuću Dvanajščak–Kozol vode mladi poljoprivrednici koji nastavljaju tradiciju svoje obitelji, a kojima u svemu pomažu i djelatnici Savjetodavne službe sa stručnim savjetima.

 „Međimursko meso ‘z tiblice“ je proizvod sastavljen od dva sastojka: „slanína“ i dimljenih i termički obrađenih komada svinjskog mesa. U proizvodnji „Međimurskog mesa ‘z tiblice“ kao sirovina se upotrebljava svježe svinjsko meso (svinjski but u komadu bez kostiju i kože, svinjska leđa i slabina, lopatica, vrat, rebra i potrbušina) i leđna slanina. „Slaníne“ su proizvod dobiven termičkom obradom leđne slanine uz kontrolirane uvjete. Termički obrađeni komadi svinjskog mesa slažu se u „slaníne“ tako da svaki komad mesa mora biti obložen „slanínama“. Zrenjem u trajanju od najmanje 45 dana dobiva se gotov proizvod „Međimursko meso ‘z tiblice“ koji je spreman za konzumaciju.

"Napraviti meso ‘z tiblice je tehnologija poput proizvodnje vina. To nije meso samo zaliveno u masti, kako mnogi misle, već mnogo kompleksniji, ali i zdraviji i ukusniji proizvod." – pojasnila nam je Tea Dvanajščak.

Specifični mikroklimatski uvjeti s hladnim zimama i vrućim ljetima odnosno visoka relativna vlažnost zraka tijekom čitave godine, te izostanak značajnijih zračnih strujanja (vjetrova) onemogućili su čuvanje mesa sušenjem u Međimurju. Obzirom da se svinjsko meso nije moglo sušiti te isto tako nisu postojali rashladni uređaji u kojima se meso moglo čuvati, Međimurci su morali osmisliti kako na jednostavan način sačuvati što više svinjskog mesa, a da se ne pokvari. Danas je to vrhunska gastronomska delicija s pričom koju je prepoznala cijela Europa.

„Međimursko meso ‘z tiblice“ postalo je 18-tim hrvatskim proizvodom čiji je naziv registriran u EU.