EU, Vijest

CAP se sastoji od skupine pravila i mehanizama koji reguliraju proizvodnju, prodaju i plasiranje poljoprivrednih proizvoda u Europskoj uniji, uz poseban naglasak na razvoj seoskih područja. Zajednička poljoprivredna politika je jedno od najvažnijih područja djelovanja i koncentracije sredstava kojima raspolaže Europska unija. Takav položaj poljoprivreda ne zauzima samo zato što na nju otpada 50 % proračuna EU, broja ljudi i područja koje obuhvaća, nego i zbog simbolične važnosti i prijenosa suvereniteta u tom području, s nacionalnog na viši, europski stupanj. Važnost CAP-a ogleda se i u velikoj povezanosti s reguliranjem jedinstvenog tržišta i Europske monetarne unije – dvaju ključnih temelja za provedbu plana europske integracije. Ciljevi CAP-a definirani su prema članku 39 Ugovora o funkcioniranju Europske unije:

CAP se financira iz sredstava Europskoga fonda za jamstva u poljoprivredi (European Agricultural Guarantee Fund – EAGGF) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD).

 

 

Zajednička poljoprivredna politika je uspjela postići ciljeve koji su joj postavljeni:

Usporedno s pozitivnim, pojavile su se i negativne posljedice. Prije svega, proizvodnja je uvelike premašila potrebe unutarnjeg tržišta stvarajući goleme robne viškove, pa su izdvajanja za potporu poljoprivredi eksponencijalno rasla. CAP je stoga u proteklih gotovo pet desetljeća proživio nekoliko reformi.

 

U 1972. su u CAP uvedene strukturne mjere moderniziranja poljoprivrede. No unatoč kontinuiranim strukturnim promjenama, osnovni je problem i dalje ostao: odnos ponude i potražnje na tržištu poljoprivrednih proizvoda nije bio uravnotežen, i robni su viškovi neprestano rasli.

 

Reforma 1992. godine. Upravo je ta reforma označila prekretnicu u razvoju CAP-a, jer je predviđeno snižavanje cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda radi njihove konkurentnosti na unutarnjem i svjetskom tržištu, a sniženi prihodi seljacima su kompenzirani izravnim plaćanjima. Osim toga, reformom su uvedene dodatne mjere za uređenje tržišta i zaštitu okoliša. CAP također uzima u obzir nova pitanja, kao što su sigurnost hrane te, osobito, strah da su intenzivnija poljoprivreda i stočarstvo krivi za "bolest kravljega ludila", dioksin u mlijeku, umjetne hormone u mesu i druge zdravstvene brige povezane s hranom. Higijena, kvaliteta hrane i dobrobit životinja također dobivaju sve veću pozornost i financijsku podršku.

 

Agenda 2000. Trenutno se provode glavne reforme koje primjenjuju načela iz Agende 2000 i koje su dogovorene sredinom 2003. godine. One predstavljaju većinu radikalnih promjena u CAP-u otkada je osnovana. Subvencije za proizvodnju sve više nestaju te se zamjenjuju izravnim plaćanjima poljoprivrednicima. Ta plaćanja su uvjetna i ovise o pridržavanju ekoloških standarda, standarda sigurnosti hrane, zdravlja životinja i biljaka te standarda dobrobiti životinja, kao i o očuvanju poljoprivredne zemlje u dobrome stanju – kako za obrađivanje, tako i za očuvanje krajolika. EU financira velik broj istraživanja za održivu proizvodnju, uporabu prirodnih resursa te za biljne i životinjske bolesti. Agenda 2000. bila je najradikalnija i najopsežnija reforma u povijesti CAP-a. Njezini su temelji u procesu koji je počeo 1992. godine i koji je bio osnova za razvoj poljoprivrede EU. Točnije, reforma je predvidjela:

Tako je, kao dio "Agende 2000" EU-a, ruralni razvitak službeno postao drugi stup poljoprivredne politike EU-a, zajedno s poljoprivredom. Ruralnom gospodarstvu pristupa se sveobuhvatno, uzimajući u obzir to da ruralna područja pokrivaju 80% teritorija proširene Unije te obuhvaćajući poljoprivredu, šumarstvo, okoliš, prirodu, diversifikaciju ruralnoga gospodarstva, ruralnu kvalitetu života, inovaciju u poljoprivredi, nove uporabe za poljoprivredne proizvode (primjerice biogoriva i biomasu za stvaranje energije), zaštitu okoliša u ruralnim područjima te stvaranje novih radnih mjesta.

 

Reforme su također pripremile CAP za proširenje EU iz svibnja 2004. godine, kada je 15 država članica postalo 25 država članica, a broj se poljoprivrednika u Uniji povećao za gotovo 70%. Poljoprivrednici i proizvođači hrane u novim državama članicama bili su financirani kako bi se modernizirali čak i prije proširenja. Tijekom tri godine članstva, poseban paket financiranja sačinjen za potrebe tih poljoprivrednika omogućuje 5,8 milijardi eura kao pomoć za rani odlazak u mirovinu, manje privilegirana područja, zaštitu okoliša, pošumljavanje, poluseoska imanja, skupine proizvođača i pridržavanje standarda EU-a glede hrane, higijene i dobrobiti životinja.

 

 

Od 1. siječnja 2005. u deset se država članica primjenjuje nova poljoprivredna politika u skladu s reformom dogovorenom u lipnju 2003. Glavni je element nove politike subvencioniranje poljoprivrednika neovisno o njihovoj proizvodnji, a u prijelaznom razdoblju do 2007. godine države članice mogle su zadržati vezu između proizvodnje i subvencija.

Devet Europskih zemalja (Austrija, Belgija, Danska, Njemačka, Irska, Luksemburg, Portugal, Švedska i Velika Britanija) odlučile su od 1. siječnja 2005. početi primjenjivati novi CAP zasnovan na jedinstvenom plaćanju za poljoprivrednike – Single Payment Scheme – SPS.
Preostalih pet „starih članica“ (Finska, Francuska, Grčka, Nizozemska i Španjolska) primjenjuju SPS od 2006., a Malta i Slovenija od 2007. Osam novih članica u prijelaznom će razdoblju primjenjivati nešto drugačiju shemu plaćanja. Poljoprivrednici iz tih država dobivat će subvencije čiji se iznos definira po hektaru (Single Area Payment Scheme – SAPS), a plaća iz regionalnih financijskih sredstava no i te će države najkasnije 2009. prijeći na SPS.

Iznos subvencija sada je izravno povezan s mjerama koje se provode:

Uz subvencije, poljoprivrednici mogu koristiti i sredstva koja se dodjeljuju kroz politiku     ruralnog razvoja, a u sklopu tih mjera smanjit će se izravna plaćanja velikim poljoprivrednicima (tzv. modulacija).

Uz reformu poljoprivredne politike, EU provodi i programe ruralnog razvoja te horizontalne mjere. Tako je Europska komisija odobrila 20 informativnih trogodišnjih programa o poljoprivrednim proizvodima koji će se provoditi u 11 država članica. Programi su namijenjeni promicanju europskih proizvoda, osobito njihove kvalitete, sigurnosti, poštivanja zaštite okoliša tijekom proizvodnje i slično. EU također financira sudjelovanje na sajmovima, informativne kampanje o podrijetlu proizvoda, zaštićenom zemljopisnom podrijetlu, tradicionalnoj proizvodnji i kvalitetnim vinima kontrolirana podrijetla.

 

U studenom 2007. Opća uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj Europske Komisije predstavila je plan reforme CAP-a pod nazivom “zdravstvena provjera” (“health check”). Cilj je “zdravstvene provjere” unaprijediti reforme CAP-a otpočete 2003. Nastojati će se sistem izravnih potpora učiniti efikasnijim i jednostavnijim, osuvremeniti instrumente tržišne potpore CAP-a te pronaći adekvatne odgovore na nove izazove kao što su klimatske promjene ili zaštita bio-raznolikosti.

 

EU promovira proizvodnju kvalitetnih te međunarodno konkurentnih prehrambenih proizvoda kroz financijsku pomoć za inovacije u poljoprivredi i preradi hrane te uporabi dobrovoljnih oznaka o kvaliteti. To uključuje oznake o tome kako utvrditi koji prehrambeni proizvodi dolaze u potpunosti iz jednoga područja EU-a korištenjem know-howa, zatim koji su dobro poznati prehrambeni proizvodi s jasnom zemljopisnom povezanošću s nekim dijelom EU-a, hranu proizvedenu s tradicionalnim sastojcima ili korištenjem tradicionalnih metoda i oznake za ekološki proizvedenu hranu. EU ne samo da ima pravila koja definiraju ekološki proizvedenu hranu, nego i pravila o tome što predstavlja ekološko poljoprivredno dobro. Priznajući važnost koju potrošači sada pridaju ekološki proizvedenoj hrani, promovira ovaj tip poljoprivrede putem Akcijskog plana za ekološki proizvedenu hranu i poljoprivredu.

Zajednička poljoprivredna politika CAP trebala bi biti reformirana do 2013. Povjerenik Ciolos lansirao je 12. travnja 2010. javnu raspravu o budućnosti Zajedničke poljoprivredne politike, njene ciljeve, načela i doprinos za strategiju Europa 2020. Osim pitanja kako CAP može doprinijeti razvoju strategije Europa 2020, javna rasprava okupljenih se vrtila i oko četiri glavna pitanja:

Na temelju rezultata javne rasprave i razmjene s Vijećem i Europskim parlamentom, Komisija je 18. studenog 2010 predstavila Priopćenje o "CAP prema 2020", koje daje opcije za budućnost CAP-a i pokreće raspravu s drugim institucijama i sudionicima.

Nova reforma CAP-a u EU potrebna je iz sljedećih razloga: