Biološko suzbijanje kestenove ose šiškarice u sastojinama pitomog kestena

Biološko suzbijanje kestenove ose šiškarice u sastojinama pitomog kestena

Kestenova osa šiskarica se smatra jednim od najznačajnijih štetnih organizama pitomog kestena u Europi i ima status karantenskog štetnog organizma.

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba je u suradnji sa Hrvatskim šumarskim institutom izvršila početkom svibnja ispuštanje parazitoida Torymus sinensis  u sastojine pitomog kestena koje su u vlasništvu šumoposjednika na području naselja Vitešinec i Prigorec (sastojine oko crkve Sv. Duha).

Kako je pitomi kesten naša gospodarski vrijedna vrsta, ne samo u pogledu drvne mase, nego i važna medonosna vrsta, a njegov plod jedu i ljudi i životinje želja je da se smanji negativan utjecaj kestenove ose šiškarice koja je u Hrvatskoj prisutna od 2010. godine.

Kestenova osa šiskarica se smatra jednim od najznačajnijih štetnih organizama pitomog kestena u Europi i ima status karantenskog štetnog organizma. U Hrvatskoj je jedini domaćin pitomi kesten i štetnik se ne može razviti niti na jednoj drugoj vrsti drveća.

Kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus) je štetnik podrijetlom je iz Kine od kuda je zaraženim sadnicama proširena dalje po svijetu. U Europi se javila prvi puta 2002. godine u Italiji, od 2005. je prisutna u Sloveniji, Francuskoj i Mađarskoj, a u Hrvatskoj je prvi puta zabilježena 2010. godine na području Lovrana, Medvednice, Zagreba, Samoborskog i Žumberačkog gorja te se kasnije proširila na sva područja na kojima obitava pitomi kesten.


Slika 1.

To je štetnik koji stvara šiške na izbojcima i listovima pitomog kestena te na taj način smanjuje prirast tj. sprječava razvoj izbojaka i smanjuje urod kestena, a višegodišnjim napadima dolazi do postupnog smanjenja vitalnosti kestenovih stabala. Šiške su lako prepoznatljive i ne mogu se zamijeniti sa simptomima zaraze niti jednog drugog štetnog organizma. Nalaze se na mladim izbojcima, glavnim žilama lista i pri bazi muških cvjetova, veličine su od 5 do 40 mm.   Ovogodišnje šiške su zelene, ružičaste do crvenkaste (Slika 1.), a prošlogodišnje su smeđe i drvenaste.  U svakoj se šiški nalazi jedna do nekoliko komorica s ličinkama.  Na listu se može nalaziti i više šiški koje deformiraju list i smanjuju lisnu površinu.

Odrasle ženke ovog štetnika su vrlo sitne crne osice koje izlaze iz šiški od polovice lipnja do kraja srpnja, ovisno o temperaturi i nadmorskoj visini. One odlažu tri do pet jaja u pup pitomog kestena, a svaka ženka može odložiti preko 100 jaja. Životni vijek ženki je oko 10 dana. Ličinke izlaze iz jaja za 30-40 dana, a rani larvalni stadiji prezimljava u pupu. U proljeće za vrijeme vegetativnog rasta na listovima i izbojcima stvaraju šiške u kojima se nalaze komorice s jednom do nekoliko bijelih ličinki.

Jedini i za sada vrlo uspješan način suzbijanja kestenove ose šiškarice je unošenje parazitoida Torymus sinensis, prirodnog neprijatelja osice u sastojine pitomog kestena. Parazitoid se kao biološko sredstvo suzbijanja u Hrvatskoj počeo koristiti 2015. godine u Istri, a zatim i na drugim područjima.

Torymus sinensis (naslovna slika) je također porijeklom iz Kine i jedini je prirodni neprijatelj kestenove ose šiškarice te napada samo i isključivo kestenovu osu šiškaricu. Kao biološko sredstvo suzbijanja Italija je uvela ispuštanje u prirodu 2005. godine. Prije puštanja u prirodu izvršena su testiranja na autohtonim ne –ciljanim vrstama te niti na jednoj vrsti nije došlo do odlaganja jaja i razvoja ličinki. Dakle, biologija parazitoida je u potpunosti prilagođena štetniku tj. kestenovoj osi šiškarici. Parazitoid ima jednu generaciju godišnje. Odrasli oblici tj. osice izlijeću iz starih prošlogodišnjih šiški početkom vegetacije, a takve su i postavljene na našem lokalitetu Vitešinec – Prigorec, što je točno usklađeno s vremenom otvaranja pupova kestena i razvoja mladih šiški kestenove ose (Slika 2. i 3.). Ženke parazitoida odlažu jaja u mlade šiške kestenove ose tj. u ličinke koje se nalaze u šiškama i na taj način se smanjuje populacija kestenove ose šiškarice te njezin štetan utjecaj.


Slika 2.



Slika 3. 

Prirodni neprijatelj, Torymus sinensis, uzgaja se u entomološkom labaratoriju Hrvatskog šumarskog instituta. Prvi primjerci suhih šiški skupljeni su u ožujku 2015. godine u Italiji (Torino) gdje je Torymus sinensis rasprostranjen u prirodi te su djelatnici Hrvatskog šumarskog instituta uzgojili parazitoide koji su korišteni ili se koriste za druge lokalitete na području RH.

Rezultati ispuštanja parazitoida na lokalitetu Vitešinec – Prigorec očekuju se u razdoblju od dvije do tri godine u kojem bi ovaj prirodni neprijatelj mogao smanjiti populaciju ose šiškarice ispod 30 %, što se smatra prihvatljivo.

Ispuštanje ovog parazitoida općenito u Republici Hrvatskoj je ujedno i prvi primjer korištenja biološkog suzbijanja jedne invazivne vrste u šumarstvu Hrvatske.

Suzana Gotal, dipl.ing.šum.

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr