Pojava potkornjaka u dalmatinskim borovim šumama

Pojava potkornjaka u dalmatinskim borovim šumama

Nedavni događaji vezani uz sušenje borova u Park šumi Marjan ukazali su na problem pojave potkornjaka u sastojinama i kulturama mediteranskih borova u privatnom i državnom vlasništvu, duž jadranske obale od Dubrovnika do Zadra te u dalmatinskom zaleđu (Submediteranu).

OPĆENITO O POTKORNJACIMA

Potkornjaci (Scolytinae), potporodica kukaca iz reda kornjaša (Coleoptera), veličine 1-8-mm, jajolikog, okruglog ili vretenastog tijela žive pod korom  ili u drvu  stabala. Spadaju u fiziološke i tehničke štetnike. Ispod kore rade hodnike koje dijelimo na materinske i larvalne, a oblik hodnika važan je determinacijski element. Potkornjaci imaju potpunu preobrazbu, tj. 4 stadija razvoja: stadij jaja, ličinke, kukuljice i imaga (odrasli kukac).

Primjer životnog ciklusa za vrstu Tomicus destruens (izvor: preuzeto ovdje)

Ženka nakon rojenja radi materinski ili centralni hodnik, duž čijeg ruba polaže pojedinačno jaja. Iz jaja izlaze ličinke koje rade posebne hodnike, pod određenim kutom od centralnog, ovisno o vrsti. Kukulje se na kraju larvalnog hodnika, iz kukuljice izlazi odrasli kukac (imago) i sam radi izlaznu rupu za van.

Prvenstveno su sekundarni štetnici što znači da napadaju stara, fiziološki oslabljena, bolesna ili oštećena stabla, ali u određenim okolišnim uvjetima prelaze u primarne štetnike te napadaju zdrava stabla. To se obično događa nakon kalamiteta izazvanih olujama, snijegom, gromom, požarom ili nakon jakih napada drugih štetnih organizama. Šume u kojima se tijekom života nisu provodili nužni uzgojni radovi ili su nepravilno provedeni, kulture (umjetno podignute sastojine), naročito monokulture, podložnije su napadima.

Potkornjaci mogu uzrokovati sušenje cijelih stabala, u većim napadima i kompletnih sastojina te umanjuju vrijednost drvne mase. Smatraju se najznačajnijim štetnicima drva, naročito četinjača.

 

POTKORNJACI U DALMACIJI

Dr. sc. Milan Pernek, dipl. ing. šumarstva, predstojnik Odjela za zaštitu šuma i lovstvo pri Hrvatskom šumarskom institutu u Jastrebarskom, u suradnji s djelatnicima Park šume, proveo je istraživanje Park šumi Marjan.

Iako se na početku sumnjalo na borovu nematodu (Bursaphelenchus xylophilus, Steiner&Buhrer, 1934), istraživanje je pokazalo da je uzročnik sušenja mediteranski potkornjak, Orthotomicus erosus, vrsta koja inače obitava u borovim šumama i zajedno s različitim gljivama, ostalim kukcima i drugim organizmima sudjeluje u ubrzavanju procesa raspadanja drvne tvari i kruženje hrane u prirodi. Uslijed neke vrste stresa (suše, djelovanja vjetra i oluja, požara i sl.) na oštećenim stablima brojnost populacije raste, a time i potreba za hranom pa napada i zdrava stabla. Napadnuta stabla mogu biti različite starosti, od mladih do starih stabala. Prema riječima dr. sc. Milana Perneka, radi se o kompleksnom problemu nastalom zbog klimatskih promjena zbog kojih se klimatski ekstremi događaju sve češće i s težim posljedicama i smatraju se ključnim za nastanak zaraze. U slučaju Marjana ekstremna suša i visoke temperature izazvale su pojačanu pojavu potkornjaka i sušenje stabala.

Orthotomicus spp. nije jedini rod potkornjaka koja napada mediteranske borove. Jako je bitno poznavati biologiju pojedine vrste kako bi se pravovremeno poduzele mjere.

U priobalju i dalmatinskom zaleđu dominiraju rodovi: Tomicus spp. (T. destruens, T. piniperda, T. minor), Orthotomicus spp. (O. erosus, O. laricans…), Ips spp. (I. sexdentatus) i Pityogenes spp. (P. quadridens, P. bidentatus, P. calcaratus, P. calcographus).

Primorski borov srčikar (Tomicus destruens, Wollason, 1865) ima dvije do tri generacije godišnje, kod nas obično dvije. Odrasli kukci ulaze u srušena i oštećena stabla već tijekom jeseni i zime kad se i događa i glavno ubušavanje, a roje se u travnju i svibnju te mladi kukci izlaze u lipnju i odlaze na dopunsko žderanje na mlađe izbojke. Početkom jeseni ponovo se ubušuju i roje (razmnožavaju). Ugrožene su opožarene površine.

Veliki borov srčikar (Tomicus piniperda, Linnaeus, 1758) roji se u veljači, u hladnijoj godini u ožujku. Prag rojenja mu je 8°C. Krajem svibnja napušta hodnike, a ženke idu na regeneracijsko žderanje na prošlogodišnje izbojke te polažu manji broj jaja iz kojih do zime izađu imaga.

Iz zimske generacije jaja izlaze mlada imaga i ubušuju se u mlade izbojke na krošnji (dopunsko žderanje). Pred zimu zavlače se pod koru na glavi korijena i tako prezime.

Mali borov srčikar (Tomicus minor, Hartig, 1834) je kod nas najčešći na crnom boru gdje najradije napada granjevinu i mlađa stabla glatke kore. Može imati jednu ili dvije generacije godišnje, ovisno o klimatskim prilikama.

Šestozubi borov potkornjak (Ips sexdentatus, Börner 1776) ima do 6 generacija godišnje, ovisno o temperaturi i ostalim klimatskim prilikama. U Hrvatskoj prisutne su dvije generacije godišnje, u travnju i srpnju. Roji se iznad 20 °C, imago preživi do -19 °C, a ličinka do -9 °C. Imago može letjeti do 50 km. Čest je u nagorenim, još živim stablima borova.

Mediteranski potkornjak (Orthotomicus erosus, Wollaston 1875) ima godišnje 2-7 generacija, ovisno o temperaturi. Dvije generacije uobičajene su u Turskoj, Francuskoj i Maroku. U Tunisu su pronađene 3-4 generacije, a u Izraelu 3-5, u obalnim područjima Izraela do 7 generacija. U Europi su zasad utvrđene dvije generacije. Vrijeme razvojnog ciklusa traje 26-76 dana, prosječno 35 dana za jednu generaciju. Prezimljavaju o stadiju imaga (odrasli kukac), aktivni su u rasponu temperatura 14-38 °C, iako postoje primjeri da aktivnost počinje već kod 12 °C. U Hrvatskoj vrsta nije dovoljno istražena.

Dvozubi borov potkornjak (Pityogenes bidentatus, Herbst 1783) napada razne vrste borova i može napraviti značajnije štete. Ima dvije generacije godišnje, roji se u kasno proljeće i ponovo ljeti. Iz ovog roda još nalazimo P. quadridens,  P. bistidentatus i P. calcaratus (vrsta koja je najčešća na primorskom i alepskom boru).

 

SIMPTOMI ZARAZE

Kod napada potkornjaka, napadnuta stabla lako je uočiti tek kad zaraza uznapreduje - pojedinačna stabla ili skupine stabala karakteristične crvenkaste krošnje, odlupljene kore na različitim dijelovima krošnje i debla, s izlaznim rupama primjetnim na kori, a nekad i smolnim tuljcima.

Početak napada zdravih stabala je teško uočljiv, pogotovo ako je napad samo u gornjim dijelovima krošnje. Prvi simptomi su promjena boje iglica (iglice polako gube jaku zelenu boju i postepeno prelaze u žutosmeđu).

Ovisno o vrsti, simptomi se mogu javiti na različitim dijelovima debla ili krošnje, a kod mladih može biti napadnuto cijelo stablo. Klimatski uvjeti se mijenjaju, zime su blaže i toplije što pogoduje ranijoj pojavi štetnika.


Orthotomicus erosus – crvene iglice i odlupljena kora (Park šuma Marjan, sastojina alepskog bora) (izvor fotografije: Ksenija Franulović)


1. Smolaste nakupine (tuljci) na crnom boru-posljedica napada Ips sexdentatusa (izvor fotografije: Ksenija Franulović)


Ips sexdentatus-hodnici (Muć, sastojina crnog bora) (izvor fotografije: Ksenija Franulović)

 

MJERE PREVENCIJE I SUZBIJANJA ŠIRENJA ŠTETNIKA

Lako je uočiti da je veći broj zaraženih stabala uz požarišta i u šumama stradalih od jakih vjetrova ili drugog mehaničkog oštećenja kao i nakon jakih, učestalih napada drugih vrsta štetnika i bolesti.

Zaraženim stablima zajednička je fiziološka slabost, a time podložnost napadima potkornjaka.

Iz tog razloga najbitnija preventivna mjera je uklanjanje starih, oštećenih i bolesnih stabala iz šume jer upravo na tim jedinkama potkornjaci prvo dolaze i povećavaju svoju brojnost.

Kod izostanka uzgojnih radova njege dolazi do prekomjernog broja stabala koja u tom slučaju nemaju dovoljno prostora za rast i razvoj, stabla su pretanka i visoka, reducirane krošnje i korijenskog sustava.

Takva stabla osjetljivija su na nepovoljne vanjske utjecaje te su potencijalne „žrtve“ kod jačeg napada potkornjaka.

Za kontrolu brojnosti i suzbijanje u suvremenom šumarstvu uvijek se primjenjuju metode integralne zaštite šume.

Integralna zaštita šuma je kombiniranje svih prihvatljivih metoda i sredstava za zaštitu na način da su postupci što manje invazivni za šumsku sastojinu, a što učinkovitiji u suzbijanju štetočinje. U ovom slučaju, osim već spomenutih mjera koje su i same dio iste, to uključuje intenzivan monitoring feromonskim klopkama, pravovremeno otkrivanje i doznaka napadnutih stabala koja još uvijek mogu biti zelena ili djelomično požutjele krošnje i njihova sječa i izrada, primjena insekticidnih mreža u uvjetima kad drvo ne možemo iznijeti iz šume ili usitnjavanje posječene granjevine i drvne mase koja nije za daljnje korištenje te rušenje „lovnih stabala“ (zdrava stabla koja služe kao mamac), ali uz poseban oprez i pravovremeno uklanjanje istih iz šume. Uništavanjem prve generacije uvelike smanjujemo potencijal štetnika.

Gdjegod je moguće potrebno je održavati populacije prirodnih neprijatelja–predatora (ptice, ose najeznice, kornjaše, grinje)… i parazita  npr. gljivična oboljenja).

Za vrste koje su nam nepoznate ili djelomično poznate potrebno je provoditi daljnja istraživanja.


Prirodni neprijatelj potkornjaka-Temnochila caerulea, Oliver 1790) (izvor fotografije: Ksenija Franulović)

 

Od kemijskih sredstava u Hrvatskoj je dopušteno sredstvo STORANET (aktivna tvar: Alfa-cipermetrin).

STORANET je mreža tretirana insekticidom namijenjena za zaštitu oborenog drva, trupaca i rezanog drva bjelogorica i crnogorica od napada štetnih kukaca.

Primjena: Insekticidna mreža se postavlja preventivno prije pojave štetnih kukaca od proljeća do jeseni. STORANET ima brzo kontaktno djelovanje na insekte obzirom da se aktivna tvar nalazi na samoj površini mreže. U slučaju da su štetnici već prisutni u drvu, pokrivanjem mrežom sprječavamo njihov izlazak i širenje napada. Učinak mreže traje do 6 mjeseci. Mreža se može više puta upotrijebiti pod uvjetom da je ispravno skladištena.

Veličina mreže:

a) 50 m2 za prekrivanje pojedinačnog debla;
b) 100 m2 za stovarišta za trupce, hrpa drva do najviše 19 m3;
c) 200 m2 za stovarišta za trupce, hrpa drva do najviše 38 m3.

Dodatne informacije: Insekticidna mreža kontaktnog djelovanja namijenjena za zaštitu: oborenog drva bjelogorica i crnogorica odloženog u hrpi ili pojedinačnih debala na stovarištima, u šumama, na livadama i u skladištima i rezanog drva bjelogorica i crnogorica u pilanama i skladištima od napada: potkornjaka (Scolytidae), a naročito koraša i drvaša (mušica) u crnogoricama (Ips typographus, Pityogenes chalcographus, Ips sexdentatus, Tomicus spp., Pityokteines spp., Cryphalus piceae, Xyloterus lineatus, Gnatotrichus sulcatus), u bjelogoricama (Scolytus intricatus, Xyloterus signatus, Xyloterus domesticus, Xyleborus spp., Xylosandrus germanus). Na oborena debla zaštićena sredstvom STORANET obavezno je postaviti upozoravajući natpis: “Mreža je tretirana insekticidnim sredstvom. Izbjegavati svaki dodir s kožom i odjećom, ne zadržavati se u neposrednoj blizini.”
(preuzeto ovdje)

U budućnosti pratiti preporuke struke, na vrijeme i kontinuirano provoditi radove biološke obnove šuma te voditi računa o higijeni šume odnosno šumskom redu. Da bi se izbjegla opasnost, svaki šumoposjednik može kao preventivu, bez obzira na vrstu potkornjaka, posječenu drvnu masu okorati, a granjevinu usitniti. Oštećena, bolesna ili izvaljena stabla redovito uklanjati iz šume.

Lovna stabla, insekticidne mreže i feromonske klopke primjenjivati isključivo uz stručni nazor.

Provođenjem radova biološke obnove šuma, naročito radova njege i obnove priprema se stanište za povratak autohtone vegetacije tj. klimatogenih zajednica, a na područjima gdje su one već prisutne, održavanjem optimalnih uvjeta osigurava se njihov opstanak.

 

Ksenija Franulović, dipl. ing. šum.
Stručna savjetnica za šume šumoposjednika

 

(još o potkornjacima: savjeti - potkornjaci i održavanje ravnoteže)

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr