Zimske gljive

Zimske gljive

Zima, općenito vrijeme sveopćeg mirovanja, tišine, sivila i hladnoće, svakako je vrijeme svojih draži glede svijeta gljiva.

Kada u ovo hladno doba priroda počinje tonuti u san neke vrste gljiva tada pronalaze pogodno vrijeme za svoj razvoj. Iako od zime kao godišnjeg doba ne možemo očekivati bogatstvo određenih vrsta kao tijekom ostalih godišnjih doba, priroda nas može iznenaditi pojedinim jestivim gljivičnim vrstama koje baš tada krase prirodu.

Tu možemo spomenuti nekoliko jestivih, ujedno i ljekovitih vrsta gljiva:

JUDINO UHO (Auricularia auricula-judae)

Slika 1: Auricularia auricula-judae na odumrloj grani crne bazge (Sambucus nigra)

(Foto: Martin Šimek)

Gljivu judino uho najčešće nalazimo na odumrlim stablima vrste Sambucus nigra (crna bazga) koja su još u dubećem stanju, ali i na granama i deblima poleglim po tlu. Na crnoj bazgi je najčešća ali dolazi i na drugom listopadnom drveću te na crnogorici. Najčešće se javlja od kolovoza do ožujka.

Slika 2: Judino uho na vrsti Fraxinus angustifolia (poljski jasen)

(Foto: Martin Šimek)

Plodno tijelo je više ili manje nepravilnog oblika, nalik ljudskom uhu po čemu je ova vrsta dobila ime te po vjerovanju da se Isusov apostol Juda objesio upravo na stablu bazge. Promjera je 2-10 cm. Za supstrat se drži centralno ili postrance svojom stražnjom stranom koja je smeđaste boje sa crvenkastim daškom, koja kada se osuši postaje sivkasta ili crnosmeđa. Plodni dio gljive, odnosno njena prednja strana je smeđe-crvene boje.

Slika 2: Auricularia auricula-judae (Foto: Martin Šimek)

Meso gljive je želatinozne strukture, elastično i mekano koje kada se osuši smanji svoj obim, smežura se, otvrdne i postaje hruskavo, ako se namoči ponovno postane želatinozno.

Gljiva je dobra za jelo različitih načina pripreme, osvježavajućeg okusa. Pogodna je za juhe, variva, pirjanje, sušenje. Može se konzumirati i u sirovom stanju. Pomiješana sa nekim likerom (npr.orahovac) uz dodatak šećera u prahu predstavlja pravi gljivarski specijalitet.

Gljiva posjeduje značajna ljekovita svojstva. Aktivne tvari judinog uha djeluju na krvožilni sustav regulirajući cirkulaciju, smanjujući razinu kolesterola i imaju snažni antitrombotski efekt, imunostimulator. Ova gljiva iznimno je cijenjena u Kini i Japanu.

BARŠUNASTA PANJEVČICA (Flammulina velutipes)

Baršunasta panjevčica je jedna od rijetkih vrsta gljiva koje priroda zimi nudi kao jestive. Od zanimljivosti koje se vežu uz ovu vrstu je i ta da je ovo prva vrsta gljive koja je napustila zemljinu orbitu. Dakle, znanstvenici su htjeli dokazati da gljive mogu rasti u okolini lišenoj gravitacije, pri čemu su u Space Shuttle-u Columbia 1993. godine lansirali komad drveta sa sporama ove vrste. Kako nije bilo čvrstog tla na koje bi padale spore gljive su rasle u svim smjerovima.

Klobuk je uglavnom 2-12 cm velik. Pretežno žute boje, prema tjemenu i sa starenjem i riđ i narančast, ljepljiv, masnog sjaja. Uz rub većinom, no ne uvijek iscrtan.

Slika 3: Flammulina velutipes

(Foto: Martin Šimek)

Stručak 3-10 cm visok, 0,5-1,5 cm debeo, prema dnu uži. Vrlo tvrd, vlaknast te ga kod sakupljanja valja odbaciti. U donjoj polovici smeđe-crne boje, a prema gore prelazi u medeno žutu boju. Prekriven je baršunastom opnom koja je to izraženija što je gljiva starija.

Listići u usporedbi sa stručkom svjetliji, bijeli ili žućkasti. Kod starijih primjeraka narančasto žuti.

Meso je vrlo tanko, bijelo ili žućkasto, slatkog i oštrog kemijskog mirisa, no taj miris se termičkom obradom gljive gubi te ga tada zamijeni prefinjena  blaga aroma.

Slika 4: Flammulina velutipes

(Foto: Martin Šimek)

Ovo je saprotrofna ali i parazitska vrsta koja raste na panjevima, korijenju, drvetu ili živom drveću pri čemu bira oboljela stabla. Može se dogoditi da je drvo ukopano u tlo i tada izgleda kao da panjevčica raste iz tla, što je naravno samo prividno. Preferira vrbe, zatim bukvu i brijest. Na brijestu je rjeđa jer ga je poharala holandska bolest brijesta (brijestov potkornjak u interakciji sa fitopatogenom gljivom roda Ophiostoma). Baršunasta panjevčica može se pronaći na topoli, orahu, javoru, lipi, divljem kestenu, bazgi, jasenu, hrastu. Također se može i relativno lako uzgajati. Odlično podnosi mraz i do -25˚C. Može se pronaći i pod snijegom gdje se odaje svojom prelijepom bojom. Raste u kasnu jesen i zimi.

Ova gljiva također je ljekovita i poznata po tome što suzbija rak i njegovo širenje. Aktivni sastojci u ovim gljivama imaju antibakterijska i antivirusna svojstva. Dugotrajnom konzumacijom liječe se peptički čir, bolesti jetre, zlatni stafilokok i Alzheimerova bolest. Ova gljiva sadržava bjelančevinu koja zaustavlja astmu, alergijski rinitis i razvoj ekcema. Smanjuje šećer u krvi.

BUKOVAČA (Pleurotus ostreatus)

Ova gljiva dolazi na odumrlim panjevima i živim i oborenim stablima različitog bjelogoričnog drveća, rjeđe na crnogorici. Na drveću je uzročnik bijele truleži. Većinom iz zajedničkog bijelog korjenastog i na dnu dlačicama obraslog trupa izbija niz klobuka od kojih krupniji natkriju sitnije poput crijepa na kući.

Klobuk je školjkastog oblika i gol, 5-10, pa i do 30 cm širok koji je s gornje strane gladak i pomalo sjajan, podvinuta i malo pustastog obruba. Mlad je svijetlosiv do čelično plav, a star posvijetli te postaje svijetlosmeđ.

Slika 5: Pleurotus ostreatus (Izvor: www.boletus.hr)

Lisići su bijeli ili svijetlosivi, široki i dugo se spuštaju niz bijeli, vrlo kratak i debeo stručak koji je često ekscentrično postavljen, postrance školjke. 1-6 cm visok i 1-2,5 m debeo, ponekad se uopće i ne razvije, vrlo ekscentričan do lateralan, nadolje uži, zakrivljen da bi klobuk stajao vodoravno. Većinom srastao sa drugim.

Bijelog i tankog je mesa osim iznad stručka, blagog okusa i bez mirisa. U stručku plutasto pa se on prilikom sakupljnja odbacuje.

Jako je dobra jestiva gljiva koju možemo naći u prirodi ali i u kontroliranom uzgoju. Njeno uzgajanje je dosta rašireno. Dolazi na najrazličitijem listopadnom drveću, često i kao parazit. Raste od listopada do ožujka, dakle zimska je vrsta iako neki varijeteti izbijaju i u proljeće, a neki u toku ljeta.

Ova gljiva je također ljekovita što se očituje u blagotvornom djelovanju na ljudski organizam, snižavanju kolesterola, antitumorskom djelovanju, stimulaciji imunog sistema. U Kini, gdje je opisana još u Dinastiji Sung, koristi se za ublažavanje bolova i relaksaciju mišića. Upotrebljava se u liječenju lumbaga, ukočenosti ekstremiteta i tetiva kao i za liječenje loše cirkulacije.

Slika 6: Pleurotus sp. na vrsti Euonymus europaeus

(Foto: Martin Šimek)

Martin Šimek mag.ing.silv.

Izvori:

  • www.boletus.hr
  • Časopis Hrvatske šume, broj 229/230, siječanj/veljača 2016.
  • Časopis Hrvatske šume, broj 66, lipanj 2002.
  • I. Focht: Gljivarski vikend, proljeće, ljeto. Posebno izdanje
  • Ivan Focht: Ključ za gljive
  • Romano Božac: Gljive; morfologija, sistematika, toksikologija

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr