Pajasen - Ailanthus altissima P. Mill

Pajasen - <i>Ailanthus altissima P. Mill</i>

Pajasen, kiselo drvo, smrdljivo drvo je listopadna, dvodomna, heliofilna, brzorastuća vrsta (preko 1,5 m godišnje), podrijetlom iz Istočne Azije (Kine).

Danas je rasprostranjen na cijeloj planeti, izuzev najhladnijih zona. U Hrvatskoj ga se može se naći u svim županijama pa čak i u nacionalnim parkovima .

Može narasti do 30 m. List je sastavljen, perast, s izduženim i ušiljenim listićima koji u donjem dijelu, odmah iznad baze lista imaju žljezdu (glandulu) koja ispušta karakterističan, neugodan miris nalik na mačju mokraću.

Sjeme je okriljena perutka koju lako raznosi vjetar, razmožava se generativno i vegetativno.

Jedno dobro razvijeno stablo godišnje proizvede više od 300.000 sjemenki koje izrazito lako klijaju. Sjemenke raznosi vjetar. Osim toga širi se i izdancima iz korijenovog sustava koji se pojavljuju i na 20 metara udaljenosti od matičnog stabla.

Drvo pajasena je tvrdo i savitljivo, koristi se za namještaj i galanteriju, u Kini se koristi kao građevno i alatno drvo, u Japanu za proizvodnju celuloze, pokazuje dobre osobine kao ogrjevno drvo, pajasenov ugljen je po kalorijskoj vrijednosti približan bukovom drvu.

Čest je element urbanog zelenila zbog svoje otpornosti na onečišćenja.

Pajasen se ubraja među najtolerantne i najotpornije biljke na onečišćenje zraka. U svojim listovima apsorbira čak i sumpor-dioksid. Ima sposobnost da izdrži cementne prašine i isparenja katrana kamenog ugljena, vrlo niske razine fosfora i visok nivo saliniteta.

To je ujedno i osnovni razlog njegove introdukcije u Europu i Ameriku. U Sjedinjene američke Države, Philadelphiu, unesen je 1784 g. U Europu je prvi put unesen 1740. godine kad je jedan isusovac poslao sjeme iz Pekinga preko Sibira, svom prijatelju botaničaru u Francusku. Engleski naziv ove vrste je Tree of heaven (nebesko drvo).

Medonosna je biljka, pčele ga obožavaju, a med je izrazito aromatičan.

Bogat je različitim kemijskim spojevima te se kontinuirano rade istraživanja o mogućnostima njihovog korištenja za prirodne herbicide, a izlazni rezultati obećavaju. Ima i ljekovita svojstva. Vodena otopina pajasenovog lišća u tropima služi kao sredstvo protiv dizenterije (Dekk), ali i za prirodno liječenje drugih infektivnih bolesti-diareje, gonoreje i sl.

Koristi se za pošumljavanje aridnih područja. U Hrvatskoj je u prošlosti korišten kao vrsta za pošumljavanje. Danas je pajasen zabranjeno unositi u prirodne šumske sastojine kao i na šumska i poljoprivredna tla te je na listi je invazivnih vrsta.

Prema stručnim podacima s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, radi se o "iznimno oportunističkoj, agresivnoj i prilagodljivoj vrsti koja raste na različitim tipovima tla, a ne trpi samo suvišak vode i duboku sjenu. Danas se smatra jednim od najinvazivnijih vrsta stabala na svijetu".

Slika 2 . Obilan pomladak pajasena na rubovima sastojine alepskog bora u Park šumi Marjan

Iako pokazuje dobre osobine, zbog svoje otpornosti i prilagodljivosti stanišnim uvjetima, ova vrsta predstavlja opasnost za bioraznolikost, očuvanje autohtonih vrsta i narušavanje biološke ravnoteže - raste na različitim tlima, sjeme je lagano i brzo se širi, na novim staništima koje osvaja nema njegovih prirodnih neprijatelja. Raste na različitim tipovima tala, najviše mu odgovaraju tla s dosta vlage, ali bez problema uspijeva i u dijelu mediteranskog i submediteranskog pojasa, potiskujući domaće vrste. Razlog je taj što je biljka-naročito korijen bogat kemijskim tvarima (npr. ailanton po kojem je i dobio ime) koje djeluju kao inhibitori za druge vrste. Na taj način pajasen se rješava konkurencije, osvaja staništa i mijenja kemijski sastav tla. Vrsta je svijetla pa se širi uz rubove šuma, livade, pašnjake, zapuštena poljoprivredna tla, napuštena eksploatacijska polja mineralnih ruda, napuštena naselja i sl.

Ima rijetku krošnju što onemogućava gnjezdenje ptica, alergena je vrsta, pelud izaziva iritaciju kože i crvenilo, a kemijski spojevi iz listova glavobolje i mučninu.

Iz svega navedenog, preporuka šumoposjednicima i poljoprivrednicima je potpuno uklanjanje ove vrste sa svojih posjeda na način da se mehaničkim putem ukloni cijelo stablo zajedno sa korijenom ili kemijskim putem-herbicidima kojim se premazuju panjevi, injektiraju u panj ili dubeće stablo. Kod mlađih razvojnih stadija tretira se cijela obrasla površina.

Samo mehaničko uklanjanje nadzemnog dijela biljke neće dati žaljene rezultate zbog sposobnosti regeneracije iz ostatka biljke. U Hrvatskoj je dopušteno korištenje preparata na bazi glifosata.

Slika 3: Uspješna regeneracija biljke iz ostatka posječenog stabalca

Ksenija Franulović, dipl. ing. šum.
Stručna savjetnica za šume šumoposjednika

Korišteni izvori podataka:

http://biologija.com.hr/modules/AMS/article.php?storyid=9546

http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0378112710003622

http://www.sumari.hr/sumlist/gootxt.asp?id=195609&s=30&s2=43

http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0378112710003622

http://www.mdinvasivesp.org/species/uploadpdf/Tree_of_Heaven_Control_Pannill.pdf

Na usluzi poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu

Kontakti

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba
Bani 110
Buzin
10010 Zagreb, Hrvatska
Tel.: +385 (0)1 4882 700
Telefax: +385 (0)1 4882 701
savjetodavna@savjetodavna.hr
www.savjetodavna.hr