Hortikultura, Povrćarstvo, Savjet

Puno je upita s terena vezano uz savjetovanje za rješavanje problema na rajčici i krastavcima u zaštićenom prostoru. Proizvođači su najprije posegnuli za sredstvima za zaštitu bilja, „jer je to sigurno neka bolest“. Međutim, uzročnik trenutnog stanja biljaka nije živi organizam – gljiva, bakterija ili virus.

Simptomi bolesti koje „dođu i prođu“

Ekstremni i promjenjivi vremenski uvjeti ovog proljeća – kolebanje temperature, jačina sunčevog osvjetljenja, jak vjetar i kiša, uzrokovali su žuto, bijelo, prošarano, smeđe-broncavo i krhko lišće. Ovakvi znakovi se javljaju najprije na starijem lišću. Stoga se mogu zamijeniti s nedostatkom (N, P, K, Mg, Mo) ili suviškom nekog hranjiva.

Da su posljedica djelovanja lošeg vremena može se zaključiti iz sljedećeg:

• nakon nekog vremena i bez primjene sredstava za zaštitu bilja se više ne pojavljuju i ne šire se kao kod napada uzročnika bolesti ili štetnika,
• uz uobičajenu gnojidbu i bez korektivne prihrane simptomi slični nedostatku nekog hranjiva nestaju i biljka normalno raste i razvija se.

Onečišćeni zrak također može prouzročiti stres kod uzgajane kulture, naročito kod više osjetljivih kultura. Oštećenja se najčešće javljaju nakon vjetra i visokih temperatura kod uzgoja na otvorenom polju, najprije na starom lišću, koje postaje bijelo i srebrnasto, a novoizraslo lišće normalno izgleda i raste. Slike prikazuju oštećenja od toksičnog nakupljanja ozona i sumpornog dioksida u zraku na različitim lokacijama.

Slika 1. Šteta na lišću lubenice od ozona

Slika 2. Šteta od sumpornog dioksida na lišću graha u vidu paleža brončane boje

Štete od hladnoće u zaštićenom prostoru bez grijanja također su česte u proljeće na plodovitom povrću. Prošle godine velike štete dogodile su se uslijed kasnog proljetnog mraza sredinom svibnja, u uzgoju u zaštićenom prostoru, na krastavcima te na otvorenom najviše u proizvodnji graha zrnaša.

Slika 3. Štete na lišću i plodu krastavca iz uzgoja u zaštićenom prostoru nakon mraza

Slika 4. Smrznuti plodovi krastavca skupljeni na hrpu

Fitotoksičnost

Neke povrtne kulture pokazuju „alergije“ na primjenu kemijskih sredstava i to se zove fitotoksičnost. Ona je sve češći problem, a manifestira se kao kloroza i nekroza na listu i izbjeljivanje lista. Oštećenja lista su rubna ili po cijeloj lisnoj plojki.

Fitotoksičnost biljke je najčešće uzrokovana:

• folijarnom prihranom uz višu koncentraciju otopine hranjivih soli od propisane,
• neodgovarajućim uvjetima kod prskanja, npr. problem može biti primjena bakra na mokrom listu, prskanje pri visokim temperaturama, po vjetru i dr.,
• miješanjem kemijskih preparata bez prethodne provjere kompatibilnosti,
• miješanjem folijarnih gnojiva s pesticidima.

Slika 5. Fitotoksičnost na krastavcu salataru uslijed miješanja folijarnog gnojiva s bakrenim fungicidom – vidljivi znak od mnoštvo paleži uzrokovano različitim „koktelima prskanja“

Moguća rješenja

Na vremenske uvjete ne možemo znatno utjecati, osim odgovornijeg ponašanja prema prirodi. Prevencija pojave određenog poremećaja u rastu i razvoju kulture ne svodi se samo na primjenu sredstava za zaštitu bilja.

Znakovi poremećaja u biljci mogu se krivo dijagnosticirati i lako zamijeniti s uzročnikom, koji nije biotski. Stoga treba poznavati kulturu, koju uzgajate i njezine potrebe za ishranom, vodom i dr. Treba pratiti vremenske uvjete, koji uzrokuju pojavu nametnika, kojima je kultura domaćin. Moguće greške u procjeni problema su npr.: mehaničko oštećenje lista od vjetra ili nepažljivo prskanje ne mora značiti da je biljka „bolesna od gljive“; mrlje na plodu rajčice uzrokovane virusom vrlo su slične simptomu nedostatka kalija na plodu – dvojbe se mogu ukloniti uzimanjem uzoraka za laboratorijsku analizu (često samo mikroskopiranjem).

Preventivne uzgojne mjere pojave bolesti uzrokovanih mikroorganizmima na koje poljoprivredni proizvođači najprije posumnjaju, najbolje su za sprečavanje šteta.

Sprečavanje pojave bolesti provodi se sljedećim mjerama:

1. korak u prevenciji je uporaba otpornih kultivara/hibrida na pojavu bolesti.

Otpornost može biti potpuna ili djelomična i navedena je u opisu karakteristika odabranih kultivara.

2. korak je osigurati plodored.

Izmjena domaćina bolesti i štetnika nije moguća kod svih bolesti, ali djelomično sprečava njihovu pojavu.

3. Uporaba kvalitetnog biljnog materijala:

– deklariranog sjemena, zdravih presadnica, sterilnih posuda i supstrata.

4. Odabir mjesta i načina uzgoja:

– dovoljno mjesta za kulturu, uzdignute gredice, primjena navodnjavanja ili odvodnje, prozračivanje u plasteniku, vertikalni uzgoj kultura uz odgovarajuće formiranje stabljike.

5. Sprečavanje širenja uzročnika bolesti:

– uklanjanje zaraženog biljnog materijala, zaoravanje ostataka, uklanjanje korova kao prenosnika bolesti i štetnika, praćenje brojnosti štetnika.

Sunčica Dombaj, dipl. ing. agr.,
stručna savjetnica za hortikulturu