Savjet, Voćarstvo

Nakon krčenja starih nasada vinograda, voćnjaka i poljoprivrednih površina obraslih šumskom vegetacijom, odmah se pristupa sadnji, bez prethodnog «odmora» tla.

Važno je istaknuti da poslije krčenja takve vegetacije u tlu zaostaju drvenasti dijelovi biljaka, na kojima se naseljavaju gljive truležnice. To su većinom gljive Armillaria mellea i Rosellinia necatrix, koje parazitiraju na velikom broju šumskih vrsta, ali i na voćnim vrstama i vinovoj lozi. Na nadzemnom dijelu biljke te dvije gljive izazivaju slične promjene, kao što su: gubitak karakteristične zelene boje, smanjenje godišnjeg prirasta mladica te u konačnici uzrokuju i sušenje cijele biljke. U kontinentalnim krajevima zabilježena je češća pojava gljive Armillaria mellea. Njezin micelij je bijelih končastih isprepletenih niti, a nakon što biljka oslabi ili se osuši, u prizemnom dijelu nastaju plodišta gljiva mednjača (puza). Razvoju te gljive pogoduje kisela reakcija tla pH 4-5 i temperatura tla od 20 do 25 ºC. Kod gljive Rosellinia necatrix micelij stvara kratke bijele niti, koje se vide na truloj kori, a na površini tla ne stvaraju se plodišta gljiva. Razvoju te gljive pogoduju vlažna tla s visokim sadržajem organske tvari kod pH 5-7.

Obje vrste gljiva na odumrlim drvenastim dijelovima žive kao saprofiti i kao takvi u tlu mogu preživjeti više godina. Bliskim kontaktom, preko korijena, prelaze na najbližu zdravu biljku (trs, voćku), na kojoj postaju paraziti. Dugo vremena na zaraženim biljkama se ne vide promjene, već se one manifestiraju u nekim stresnim situacijama kao što su suša, poplava, mehanička oštećenja korijena, presađivanje, oslabljenje biljke zbog jakog napada bolesti, štetnika ili jednostavno zbog starosti.

Nakon pojave bolesti napadnutim biljkama nema pomoći, već se treba spriječiti širenje na ostale biljke. Bolesnu biljku treba što prije iskopati i zajedno s korijenom iznijeti iz nasada i spaliti. Najbolja zaštita sastoji se u preventivnim mjerama. Nakon krčenja vinograda, voćnjaka ili poljoprivrednih površina obraslih šumskim raslinjem potrebno je što je moguće dublje odstraniti sve drvenaste dijelove promjera debljeg od olovke te takvu krčevinu ostaviti na „odmoru“ 3-5 godina prije sadnje višegodišnjih nasada. Takvo zemljište može se ostaviti na ugaru ili zasijati kulture, koje popravljaju strukturu tla, kao što su rauola, facelija, lupina i dr.

Tu mjeru potrebno je provesti zbog još nekih patogena, pogotovo ako je prethodni nasad  bio zaražen virusima infektivne degeneracije  ili apoplektičnog venuća vinove loze. Najčešće izolirani uzročnici apoplektičnog venuća su gljive Phaeomoniella chlamydospora, Phaeoacremonium aleophilum i Fomitiporia mediterranea.

Slike 1. i 2. Mladi nasad vinove loze iza prve vegetacijske sezone, sađen jednim dijelom na «odmorenom» tlu (slika lijevo), a na drugom dijelu sađen godinu dana nakon krčenja vinograda (slika desno)

Bez obzira na savjete stručnjaka, malo je vinogradara i voćara spremno čekati tako «puno» godina pa odmah kreću u sadnju. Predstoji im duže vrijeme neugodnog čekanja, jer do prvih slučajeva propadanja voćke ili trsa može proći 5 do 6 godina, a cijelo to vrijeme pitaju se jesu li imali sreće i hoće li gljive truležnice ili neki drugi patogen ,koji je preživio u tlu, uništiti njihov nasad.

Budući da su ulaganja u podizanje višegodišnjih nasad vrlo velika, ništa ne treba prepustiti slučaju te „odmor“ tla na iskrčenom tlu treba biti prva preventivna mjera prije podizanja višegodišnjih nasada.

Tanja Lasić Jašarović, dipl. ing. agr.
viša stručna savjetnica