Savjet, Stočarstvo

Najrašireniji način borbe protiv parazita je upotreba akaricida. Nažalost učinkovitost akaricida se smanjuje jer varoa razvija otpornost na primijenjene aktivne tvari. Nasuprot tome, integrirana zaštita pčelinjih društava upotrebom bioloških metoda ne izaziva pojavu rezistencije te smanjuje rizik onečišćenja pčelinjih proizvoda pesticidima. Osim toga pčelinja društva biološku zaštitu u pravilu dobro podnose.

Prema podatcima iz stranih časopisa, znanstvenici su pri proučavanju organizama koji bi bili pogodni za borbu protiv varoe, posebno obratili pažnju na slijedeće:

• patogene gljive i to gljive Beauveria bassiana i nedavno otkrivenu Beauveriu varroe. Te gljive se prirodno javljaju na grinjama, a neki njihovi sojevi vrlo snažno utječu na grinje.
• Velike nade u biološkoj zaštiti pčela također se polažu na bakterije Bacillus thuringensis koje svojim toksinima specifično djeluju na varou, a ujedno ne djeluju na pčele.
• Intenzivno se proučavaju i nematode koje mogu zaraziti varou. Problem pri istraživanju nematoda je relativno visoka temperatura u košnici koja ne pogoduje njihovom razvoju.
• Znanstvanici istražuju i uzročnike iz roda Nosema. Činjenica da se Nosema prilagodila životu u košnici daje znanstvenicima nadu da će se pronaći soj sposoban uništavati Varrou destructor.
• Krajem 90-tih godina prošlog stoljeća u mišićima i masnom tkivu varroe otkriveni su virusi koji značajno skraćuju životni vijek ovog nametnika. Nažalost prijenos virusa sa zaraženih na zdrave grinje nije uspio.

Pri traženju prirodnih neprijatelja Varroe destructor znanstvenici su se okrenuli proučavanju lažištipavaca (Pseudoscorpionida). U svijetu je poznato više od 3.000 vrsta lažištipavaca od čega gotovo 900 vrsta živi u Europi. U Hrvatskoj živi 109 vrsta lažištipavaca po čemu je Hrvatska jedna od najraznovrsnijih zemalja u svijetu. Lažištipavci spadaju u paukolike životinje iz razreda Arachnida. Svoje ime mogu zahvaliti svojoj sličnosti sa štipavcima jer imaju duge prednje ekstremitete sa štipaljkama  kojima love plijen te pomoću kojih u plijen ubrizgavaju otrov. Lažištipavci su  veliki 2-8 mm, a najveći narastu do 12 mm. Žive na skrovitim tamnim mjestima, u špiljama, pod korom drveća, ispod lišća, kamenja, u gnijezdima ptica i sisavaca, a pronađeni su i u košnicama. Hrane se svim razvojnim fazama raznih vrsta kukaca i grinja. Na Novom Zelandu uočena su 2 soja lažištipavaca koji se hrane raznim ličinkama između ostalog i varoom, a ne ugrožavaju pčelinje leglo. Zato se rade pokusi sa umjetnim uzgojem lažištipavaca, njihovim naseljavanjem u košnice kako bi se ustanovilo da li su pogodni za borbu protiv varoe. Utvrđeno je da jedan lažištipavac dnevno pojede od 1 – 9 varoa. Iz toga proizlazi de je za pčelinje društvo sa 10.000 pčela koje su zaražene sa 1.000 varoa za smanjenje populacije tog štetnika potrebno oko 25 lažištipavaca. S obzirom na to da su lažištipavci osjetljivi na pesticide kojima se suzbija varoa, nije ih moguće koristit paralelno. Nakon višegodišnjih pokusa znanstvenici su uspjeli naseliti lažištipavce u košnice za vrijeme zimskog mirovanja. Lažištipavci su u košnicama sagradili gnijezda te se počeli samostalno razmnožavati. Autori pokusa su zaključili da je u košnicama sa lažištipavcima ustanovljeno smanjenje broja varoa.

Iako znanstvenici intenzivno rade na pronalaženju prirodnog neprijatelja koji bi bio dovoljno efikasan u borbi protiv varoe, s očekivanjima ipak treba biti oprezan. Naime teško je očekivati da će se za suzbijanje Varroe destructor pronaći jedinstven odgovor jer je već više puta dokazano da je ona sposobna vrlo brzo se prilagoditi novonastalim situacijama. Stoga je za kontrolu populacije varoe u pčelinjim društvima potrebno primjenjivati kompleksan pristup kroz cijelu godinu.

Ukoliko su nekog lažištipavci zainteresirali može pogledati kratki film na https://www.youtube.com/watch?v=qkdrRuWmbm4 gdje su lažištipavci snimljeni pri lovu na varou.

Jaromir Vrbicky, dipl. ing. agr.
stručni suradnik (stočarstvo)