Savjet, Stočarstvo

Da bi došlo do prirodnog nasađivanja kokoš treba imati izražen materinski instinkt da bi počela kvocati i da pokaže nagon za sjedenje na jajima. U tom periodu kokoš ne nese jaja i stalno sjedi na gnijezdu. Da bi kvočka do kraja sjedila na jajima (tri tjedna) potrebno ju je smjestiti u posebnu prostoriju, polumračnu gdje se neće uznemirava, također joj treba osigurati čistu pitku vodu i hranu.

Piliće je nakon valjenja potrebno staviti u kutiju u koju se na dno stavi stelja ili papir, pri temperaturi od 33-35^oC prvi dan, a nakon toga se smanjuje za 2-3 ^oC tjedno.

Kada kutija postane pretjesna piliće treba premjestiti u odgovarajuće kaveze koji su najčešće na malim gospodarstvima izrađena od metala. U njima se smješta voda i hrana, a podni dio je rešetkasti tako da omogućuje da izmet pada na pod s kojeg se može lakše očistiti. Obično ih prvi mjesec dana držimo u kavezima pod određenim temperaturnim režimom, a kada operjaju i ojačaju možemo ih pustiti van na dvorište.

Međutim, u industrijskoj proizvodnji i u velikim uzgojima kvocanje je nepoželjno svojstvo, jer takva kokoš ne nese jaja. U takovoj proizvodnji za proizvodnju pilića služe inkubatori čije prednosti pred kvočkom su: pomladak se vali bez obzira na doba godine i u neograničenim količinama te je veća higijena.

S obzirom na smještaj jaja inkubatore možemo podijeliti na: jednoslojne i višeslojne. U jednoslojnom inkubatoru jaja se nalaze u jednoj razini i oni su većinom manjih kapaciteta, do 100 jaja. Višeslojni inkubatori imaju ugrađene ladice u dva ili više sloja, a kapaciteti su im od nekoliko stotina pa do više tisuća jaja.

Jednoslojni inkubator (kapaciteta 80 kom)-gore
Višeslojni inkubator (kapaciteta 500 kom)-dolje

Osnova za uspješnu proizvodnju inkubiranih jaja su kvalitetna rasplodna jaja čiju kakvoću određuju slijedeći čimbenici: oplođenost, težina, starost, izgled i čvrstoća ljuske, te sposobnost valjenja.

Oplođenost jaja ovisi o: odnosu spolova u jatu, starosti jata, razdoblju nesivosti, ishrani rasplodnih nesilica i pijetlova i uvjetima držanja. Da li je jaje oplođeno ili ne, može se utvrditi tijekom inkubacije sedmog dana metodom koja se zove lampiranje jaja.

Za inkubaciju se uzimaju prosječno teška jaja, što znači da se ekstremi ne uzimaju za inkubaciju. Za odvajanje jaja po težini možemo koristiti ručnu vagu, ocjenu od oka ili s pomoću stroja za sortiranje.

Da bi dobili optimalne rezultate valjenja važna je i starost jaja, koja bi trebala biti od jednog do najviše sedam dana. Jaja za inkubaciju trebaju se čuvati  pri temperaturi od 15 do 18 ^oC, relativna vlažnost zraka traba biti od 75-80 % s okretanjem jaja najmanje jednom dnevno. Što je dužina čuvanja jaja veća to je valjivost manja.

Što se tiče izgleda i čvrstoće ljuske, utvrđeno je da valjivost opada s odstupanjem jajeta od njegova elipsoidnog oblika pa se zato za rasplod ne ostavaljaju izdužena jaja i jaja sasvim okruglog oblika. S druge strane čistoća ljuske je jako važna i u inkubator se stavljaju samo čista jaja. Također u inkubator se ne stavljaju jaja s tankom ljuskom iz razloga što se lako lome i brzo gube vlagu a onda je i valjenje lošije.

Kokošja jaja vale se prosječno za 21 dan. Dvadesetog dana inkubacije pile tzv. jajnim zubom počinje trugati ljusku oko tupog vrha jajeta a kada to uspije oslobađa se iz ljuske i dolazi na „svijet“. U idućih nekoliko sati osuši se i spremno je za daljnji uzgoj.

Tihana Bišćan, mag. ing. agr.
viši stručni savjetnik