Proizvodnja mlijeka bez mikotoksina

28. veljače 2013.0

Mikotoksini su otrovni spojevi koji nastaju kroz metaboličku aktivnost plijesni. Plijesni su mikroskopske gljive koje se nalaze u prirodi. Postoji oko 100 000 vrsta plijesni, preko 200 vrsta plijesni mogu proizvoditi mikotoksine, a jedna vrsta plijesni može proizvesti više vrsta mikotoksina. Poznato je više od 400 različitih mikotoksina.

Plijesni su stalno prisutne u okolišu i stoga mikotoksini mogu nastati u bilo kojoj fazi proizvodnje stočne hrane: na usjevima u polju, žetvi, skladištenju i obradi. Razvoj plijesni obično je povezan s uvjetima okoline (visoka vlaga, visoka temperatura). Na pojavu plijesni mogu utjecati štetnici koji oštećuju biljku, žetva žitarica s previsokim udjelom vlage zrna, skladištenje proizvoda s više od 14 % vlage i/ili loši uvjeti čuvanja proizvoda.

Bez obzira na provedbu svih agrotehničkih mjera u proizvodnji žitarica, u stočnoj hrani će uvijek biti prisutna određena količina mikotoksina. UN-ova Organizacija za poljoprivredu i hranu (FAO) procjenjuje da je svake godine širom svijeta oko 25 % usjeva onečišćeno mikotoksinima.

Zbog neutralizacije mikotoksina u buragu mliječna goveda su puno otpornija na mikotoksine od monogastričnih životinja (svinje, perad) ali zbog konzumacije različitih vrsta hrane (nus-produkti pivarske industrije, silaže, sjenaže i sijena) izložena su puno većem broju potencijalno opasnih mikotoksina.  

Najveću zabrinutost u proizvodnji mlijeka izazivaju:

  • aflatoksin kojeg proizvodi plijesan roda Aspergillus;
  • deoksinivaleol, zearalenon, T-2 toksin i fumonisin koje proizvode plijesni roda Fusarium;
  • ohratoksin, PR-toksin, ROC, mikofenična kiselina koje proizvode plijesni roda Penicilium.

Svi navedeni mikotoksini izazivaju zdravstvene poremećaje kod mliječnih krava i gubitke u proizvodnji.

Opravdanu zabrinutost kod potrošača izaziva prisustvo mikotoksina u mlijeku i mliječnim proizvodima zbog dokazanog štetnog djelovanja mikotoksina na zdravlje ljudi.

Prema znanstvenim i stručnim saznanjima plijesni roda Aspergillus, a time i aflatoksini pojavljuju se primarno na zrnju žitarica. Kukuruz je u hranidbi mliječnih krava najzastupljenija žitarica bilo kao zrno ili silaža cijele stabljike. Zbog velikog udjela stabljike i lista u odnosu na zrno količina aflatoksina u silaži dobivenoj od kontaminiranog kukuruza je razrijeđena i obično ne utječe značajno na količinu aflatoksina u mlijeku. Zrnje kontaminiranih žitarica, odnosno krmne smjese proizvedene od kontaminiranih žitarica sadrže najveću koncentraciju aflatoksina, a time su i glavni izvor aflatoksina u mlijeku.
Pojavu plijesni na sjenaži i sijenu trava uglavnom ne uzrokuje Aspergillus, već najčešće drugi rodovi plijesni, pa je malo vjerojatno da su sijena i sjenaže izvor aflatoksina.

Preporuke stočarima vezane za mikotoksine

Za sada se nikakvim metodama mikotoksini ne mogu u potpunosti ukloniti iz nečišćene hrane pa stalno treba naglasak stavljati na preventivne mjere. Najbitniji čimbenici za prevenciju plijesni su: kontrola vlage, kontrola svježine hrane, održavanje čistoće opreme i primjena inhibitora plijesni. Vlaga može potjecati iz samog krmiva, tehnološkog procesa ili okoline u kojoj se krmivo skladišti. Lomljeno zrnje je higroskopnije i više je podložno plijesnima.

Kontroliranje svježine hrane neka vam bude stalna navika. Ostatke stare hrane redovno uklanjajte jer se na njoj najbrže mogu razviti plijesni koje će prijeći na svježu hranu. Posebnu pozornost obratite na hranu u silosima. Krmiva bliže stjenkama silosa imaju veću mogućnost doticaja s vodom (npr. kondenzacija ili direktno cijeđenje oborinske vode uz stjenku). Dotok zraka uz zidove silosa također je vrlo čest što doprinosi razvoju plijesni i oslobađanju mikotoksina.

Opremu za manipulaciju hranom održavajte čistom. Stara, zaostala hrana na opremi podložna je razvoju plijesni i oslobađanju mikotoksina.

Nemojte životinje hraniti s pljesnivom krmom. Sve pljesnive dijelove silaže ili sjenaže brižljivo uklonite. Ukoliko znate da je kukuruz bio pljesniv, prestanite ga koristiti u hranidbi krava.

kuruza28_2.png

kuruza1_28_2.png

Ako ste na svojem kukuruzu pri berbi ili skladištenju imali ovakve prizore, u krmi sigurno posjedujete aflatoksin.

kuruza2_28_2.jpg

Nedovoljno osušeno zrno pospremljeno u skladište često izgleda ovako. Ne pokušavajte ga koristiti ni za kakvu stočnu hranu, čak ni „razrjeđivanjem“ sa zdravim komponentama.

kuruza3_28_2.png kuruza4_28_2.png

U nedovoljno suhom sijenu ili previše suhoj silaži plijesni su redovita pojava. Odbacite pokvareno krmivo i ne koristite ga čak ni za stelju, jer će ga i kao takvog stoka konzumirati, osobito u nedostatku sirovih vlakana. Slame, kukuruzovina i stara sijena upotrijebljena za stelju mogu biti opasan izvor mikotoksina.

kuruza5_28_2.png

U zračnim džepovima nedovoljno zbijene silaže razvijene plijesni proizvode mikotoksine. Odstranite pokvarene dijelove i udaljite ih od silosa.

Ukoliko u mlijeku s vaše farme bude utvrđena povišena koncentracija aflatoksina (viša od dopuštenih 0,05 mikrograma), potrebno je odmah u stočnu hranu dodati mikofiksatore.

Trenutno na tržištu postoji veliki broj mikofiksatora, potrebno je izabrati onaj za kojeg su znanstvena istraživanja utvrdila da je efikasan. Mikofiksatori imaju poroznu strukturu i kao spužva na sebe vežu mikotoksine.

Prilikom upotrebe mikofiksatora potrebno se pridržavati uputa proizvođača (doziranja).

Posebnu brigu posvetite kravama koje proizvode najviše mlijeka (krave u ranoj fazi laktacije), koje jedu najviše koncentrata i zbog toga imaju osjetljiviji burag (subakutna acidoza) pa ne mogu u potpunosti neutralizirati mikotoksine.

U obrok mliječnih krava poželjno je dodati pufere (natrijev bikarbonat) radi stabilizacije buraga.

Nakon uklanjanja iz obroka kontaminirane hrane ili uvođenja mikofiksatora potrebno je 3 do 4 dana da koncentracija aflatoksina u mlijeku padne ispod dopuštene granice (0,05 mikrograma po kilogramu).
Konzultirati se sa stručnjakom po pitanju balansiranja obroka.

Potrebno je osigurati da krave koje proizvode najviše mlijeka i time i unose najviše mikotoksina u laktofriz dobiju potrebnu dnevnu količinu mikofiksatora (individualni pristup). 

Preporuča se dati svu stočnu hranu na analizu u ovlašteni laboratorij, da se utvrdi gdje je povišena razina aflatoksina i tu hranu izbaciti iz upotrebe. 

Brižno čuvajte račune i deklaracije za svu kupljenu stočnu hranu (bilo gotovu krmnu smjesu ili pojedine komponente). Ako se pokrene proces sljedivosti radi zaštite potrošača, a vi ste potrošač kupljene stočne hrane, dokumentacija bi vam mogla koristiti u eventualnim sudskim sporovima ali prije svega radi mogućnosti ulaženja u trag neispravnoj hrani za životinje i poduzimanje propisanih mjera.

Pripremi za ispis