Ratarstvo, Savjet

Poljoprivredne površine koje nisu zasijane oziminama valja pognojiti i duboko poorati da bi se u proljeće mogle što kvalitetnije zasijati jarine. Obradom tla popravlja se struktura tla, suzbijaju korovi i unose žetveni ostaci i gnojivo u tlo te konzervira vlaga. Pod utjecajem obrade mijenja se ukupno fizikalno stanje tla, te kemijska i biološka aktivnost. Promjene fizikalnog stanja tla redovito dovode do promjena u volumnoj gustoći tla, koja mijenja odnos čvrste, tekuće i plinovite faze tla. Pri većoj gustoći, odnosno zbijenosti, potrebno je tlo učiniti rahlim kako bi se omogućio nesmetani razvoj korijena i povećala propusnost za vodu, a često i infiltracija, tj. upijanje vode ako je površina zbita.

S praktične točke gledišta, tlo se smije obrađivati samo kada se takvim zahvatom popravlja njegova struktura. Ako je tlo suviše mokro, ono se pod utjecajem obrade razmazuje. Ako je pak suviše suho, tada ima visoki stupanj kohezije, kida se u velike grude i raspršuje pri čemu se kvari njegova struktura. Mnogo veće i dugotrajnije štete za plodnost tla nastaju ako se tlo obrađuje kada je mokro. Mikrostrukturni agregati s vodenim omotačem kao nositelji strukture tla vrlo su osjetljivi na tlačenje pa se deformiraju, što rezultira dugotrajnijim pogoršanjem strukture i padom plodnosti tla. Razumno je oranje odgoditi do trenutka kada se stvore uvjeti za kvalitetno i učinkovito oranje. Najme, nepovoljno stanje vlažnosti tla ima i negativne posljedice u smanjenom radnom učinku i kakvoći rada, u povećanom naporu, što uzrokuje brže trošenje i kvarenje strojeva uz veći utrošak goriva i maziva.

Ako se pri vlažnosti tla većoj od 50 % poljskog kapaciteta prijeđe granica ljepljivosti, tlo prelazi u plastičnu konzistenciju. Pri obradi u takvu stanju nastaje plastično deformiranje tla sa svim štetnim posljedicama, kao što su narušavanje poroznosti, razmazivanje, taban pluga i krajnje zbijenost tla. Tako nepovoljno stanje tla ne može se ukloniti u kratkom vremenu obradom. Samo dugotrajnim djelovanjem prirodnih sila kroz bubrenje i stezanje, stvaranje pukotina pod utjecajem mraza može se postupno obnoviti uništena struktura tla. Stoga je često nužno primjeniti veće doze organskih gnojiva te žetvene ostatke ostavljati na polju da bi se zaorali. Gnojivo je namijenjeno prvenstveno izravnom udovoljavanju potreba biljaka, a potom i neizravnom, popravljanjem reakcije, strukture i drugih svojstava tla.

Prilikom gnojidbe mineralnim gnojivima u osnovnoj obradi pri oranju valja davati NPK formulacije gnojiva koje sadrže veći udi P i K, a neznatan N koji se tijekom zime ne može iskoristiti nego se gubi ispiranjem. P i K vežu se na adsorpcijski kompleks tla i ne ispiru se. Potrebe za mineralnim gnojivima ovise o količini hraniva koju su iz tla iznijeli predusjevi, zatim o gubicima nastalim ispiranjem, volatizacijom i denitrifikacijom, zalihama hranjiva u tlu, klimatskim uvjetima i potrebama idućeg usjeva u plodoredu. Uobičajena je praksa da se gnojidba određuje prema planiranom prinosu za određenu kulturu na određenom tlu što nije jednostavno, no u mnogome tu pomaže analiza tla da bi se mogla dati kvalitetna preporuka za racionalnu gnojidbu. Uobičajeno je pri osnovnoj obradi, ovisno o idućoj kulturi, gnojiti sa 300-800 kg/ha NPK gnojiva formulacija 7:20:30, 10:20:30, 8:26:26 i sličnih.