Ratarstvo, Savjet

Sjetvu jarih žitarica treba obaviti što je moguće ranije, jer pri kasnim proljetnim sjetvama prinos može biti značajno smanjen, što ovisi o vremenskim prilikama tijekom vegetacije, posebno o količini i rasporedu oborina i temperaturama. Preporučena sjetvena norma za jari ječam ovisi o odabranoj sorti, uvjetima i roku sjetve, a kreće se 400 do 550 klijavih sjemenki/m2 (190 – 235 kg/ha). Preporučena sjetvena norma za jaru zob ovisi o odabranoj sorti, uvjetima i roku sjetve, a kreće se 300 do 500 klijavih sjemenki/m2 (120 – 180 kg/ha).

Kod proizvodnje jarih žitarica primjenjuju se agrotehničke mjere kao i kod proizvodnje ozimih žitarica, ali uz neke razlike i specifičnosti:

• osnovna obrada tla može se obaviti u proljeće, ali jesenska osnovna obrada tla ima prednost gdje god ju je moguće obaviti
• sjetva se obavlja tijekom veljače ili ožujka (sjetvu treba završiti do konca ožujka).

Prinosi jarih žitarica niži su od prinosa ozimih strnih žitarica (oko 20 %), ali uz vrlo ranu sjetvu i intenzivne agrotehničke mjere, prinos se može približiti razini prinosa ozimih žitarica. Prilikom gnojidbe jare zobi i jarog ječma, ukupnu količinu makrohraniva, fosfora i kalija treba primijeniti prilikom osnovne obrade, a 50 % ukupnih potreba za dušikom u osnovnoj gnojidbi, a drugu polovicu dušika kroz prihranu. Formulacija mineralnog gnojiva ovisi o plodnosti tla. Za gnojidbu jare zobi potrebno je 60-90 kg/ha dušika, 60-80 kg/ha fosfora i 70-110 kg/ha kalija. Pri gnojidbi ječma nužno je voditi računa o namjeni za koju koristimo ječam. Kod jarog pivarskog ječma polovicu dušičnih gnojiva treba dodati prije sjetve, a drugu polovicu tijekom busanja, prihranom. Ukoliko jari ječam koristimo za hranidbu stoke, prihranu možemo obaviti i nešto kasnije (u vlatanju), jer time povećavamo sadržaj bjelančevina u zrnu. Kod pivarskog ječma, za proizvodnju slada povećani sadržaj bjelančevina je nepoželjan i s prihranom se ne smije kasniti.

Prilikom odabira parcele za sjetvu jarih žitarica, treba voditi računa da ječam ne podnosi kisela ni pjeskovita tla. Budući da ječam ima slabije razvijen korijenov sustav, za sjetvu treba birati kvalitetnija tla. Na lošim tlima ne može se postići odgovarajuća kakvoća pivarskog ječma. Za razliku od ječma, zob ima korijen dobre upijajuće moći i dobro koristi teže topiva hraniva iz tla. Jare strne žitarice treba prihraniti nešto drugačije u odnosu na ozime:

• prihrana jarog ječma ne primjenjuje se u dva obroka kao kod ozimog ječma (kod hibridnih kultivara ozimog ječma dinamika prihrane razlikuje se u odnosu na sorte), već odjednom u fazi busanja (30-50 kg/ha dušika kod tla prosječne plodnosti)
• prihrana jare zobi, obavlja se u fazi busanja (30-45 kg/ha dušika kod tla prosječne plodnosti)

mr. sc. Tatjana Međimurec
viša koordinatorica za ratarstvo