Ratarstvo, Savjet

Sustavi obrade tlaimaju zadatak stvaranja povoljnog supstrata do optimalnog roka sjetve, koji će se postići različitim operacijama obrade tla ovisno o dužini intervala između nestanka pretkulture sa tla i roka sjetve naredne kulture. Ljeti je potrebito obaviti prašenje strništa te kasnije sjetveno oranje.

Plitkim oranjem, prašenjem strništa sprječava se gubitak vlage iz tla isparivanjem prekidanjem sustava kapilara u površinskom sloju tla, aktiviraju korovi na klijanje kao i pojača biološka aktivnost mikroorganizama posebice ako se zaorava slama. Kvalitetna i pravodobna obrada strništa ima veliki značaj u održavanju plodnosti tla i pozitivno utječe na prinos sljedećeg usjeva, osobito u sušim područjima. Neizostavna agrotehnička mjera trebala bi biti u kontinentalnim predjelima Hrvatske, osobito ako je razlika između prašenja strništa i sjetvenog oranja za sljedeći usjev dulja od četiri tjedna. Prilikom prašenja strništa u tlo se mogu unijeti materijali za kalcifikaciju i mineralna gnojiva. Plitko ljetno oranje koje bi trebalo uslijediti približno mjesec dana nakon prašenja strništa kako bi se iznikli korovi zaorali, a preostale sjemenke korova provocirale na nicanje, zbog poskupljenja obrade u praksi se sve više napušta, a kompenzacija njegovih pozitivnih učinaka želi se postići nešto dubljim prašenjem strništa i pomicanjem sjetvenog oranja za ozimine više prema ljetu. Oranje za sjetvu najdublji je zahvat sustava obrade tla za ozimine kojim se ispunjavaju preduvjeti za svaranje kvalitetnog sjetvenog sloja u kojem sjeme može naći povoljne uvjete za nicanje i ravnomjeran razvoj. Redovito se izvodi lemešnim plugom na prosječnu dubinu 20 do 25 cm. Sjetveno se oranje za ozimine može započeti već tijekom ljeta, što se sve češće čini. U tzv. ‘mrtvoj sezoni’ ravnomjernije se koristi mehanizacija i pravodobno kvalitetnije unose u tlo žetveni ostaci. Najnepovoljnija je praksa ako se nakon ozimina u daljnjoj sukcesiji zahvata za ozimine izostavi prašenje strništa, a oranje za sjetvu provodi izravno nakon žetve, jer se time odričemo korisnog rada mikroorganizama na procesu ugaranja tla. Ako se žetveni ostaci unose u tlo onda je gotovo neizvodljivo prašenje strništa u klasičnom smislu, dok slama koja leži na tlu služi kao malč protiv prejakog isušivanja tla. U takvim se situacijama prakticira nešto dublja obrada strništa ili se izravno izvodi sjetveno oranje. U kvalitetnoj pripremi tla za ozimine mekota se treba donekle sleći, što se ne će dogoditi ako je interval između oranja i sjetve prekratak kao kod slučajeva kada oziminama prethode jarine, posebice koje kasnije napuštaju tlo.

Ozimine u mnogome stradaju i zbog neuređenosti parcela, a željeni prinosi usjeva se ne postižu jer se ne kontrolira stanje hraniva u tlu. Poslije žetve žitarica u ljetnom razdoblju vrijeme je za uređenje parcela te obavljanja agrokemijskih analiza tla i provedbe kalcifikacije ako je potrebna.

Uređenjem zemljišta stvaraju se optimalni uvjeti za uzgoj poljoprivrednih kultura. Ekološki gledajući, uspostavlja se ravnoteža stanišnih čimbenika, klime, reljefa i tla. Biološki gledajući, svakoj biljci se na proizvodnoj površini osigurava optimalan vegetacijski prostor, što podrazumijeva nesmetano pritjecanje atmosferskih i edafskih čimbenika, sunčeve energije, CO₂, kisika, vode i hraniva. Tehnički gledajući uređenjem zemljišta stvaraju se uvjeti za najpovoljnije korištenje poljoprivredne mehanizacije, te lak, učinkovit i brz transport. Ekonomsko-organizacijski gledajući, na uređenim se zemljištima smanjuju režijski troškovi učinkovitijom organizacijom rada, a viši prinosi uzgajanih kultura povećavaju profitabilnost.

Uzorke tla za agrokemijske analize najbolje je uzimati kada je tlo slobodno tj. poslije žetve, berbe, pa do obrade tla za sljedeći usjev. Prosječan uzorak se uzima s površine čije je tlo ujednačeno, homogeno tj. istoga je tipa, mehaničkog sastava, prethodne obrade itd., najčešće sa površine od oko dva hektara. Dubina do koje se uzimaju uzorci tla ovisi o načinu korištenja. Kod oranica se uzorci uzimaju do dubine oraničnog sloja, do 30 cm, a kod travnjaka do 10 cm. Ako je veličina parcele s koje se uzima prosječni uzorak do dva hektara, potrebno je 20-25 pojedinačnih uboda sonde, šila, svrdla ili lopate. Prikupljeni uzorci u kanti se na kraju dobro promješaju i predstavljaju prosječni uzorak iz kojeg se izdvoji oko 1 kg tla koji se stavlja u vrećicu i uz pripadajuči listić sa podacima vlasnika parcele, broju ili nazivu parcele, dubini uzimanja uzorka, prethodnoj i kulturi za koju će se gnojiti, datumom uzimanja uzorka i imenom osobe koja je uzela uzorak, šalje u agrokemijski laboratorij.

Kalcifikacijom se biljkama osigurava kalcij, ponekad i magnezij kao biljno hranivo, povećava pH kiselih tala i stvaraju uvjeti da i druga biljna hraniva postanu pristupačna biljkama i da se smanji toksičnost uvjetovana aluminijem, željezom i manganom, te nekim mikroelementima. Za izvođenje kalcifikacije najpovoljnije je ljeto, kada su i putovi i površine suhe. U pravilu, to je nakon žetve strnih žitarica. Ako se provodi plitka obrada strništa, rasipanje vapnenog materijala može prethoditi tom zahvatu, kao i bilo kojem drugom zahvatu koji se provodi tijekom ljeta. Također, aplikacija vapnenog materijala može prethoditi jesenskom oranju, kada se vapneni materijal unosi dublje u tlo. Bitno je da se kod aplikacije vapneni materijal dobro izmiješa s obrađenim slojem tla. Kod primjene velikih količina, one se mogu kvalitetnije homogenizirati s tlom ako se unose dvofazno, jedna polovina pri osnovnoj obradi tla, a druga pri predsjetvenoj pripremi. Manje bi doze trebalo unositi u površinski sloj tla neposredno prije predsjetvene pripreme.