Reportaža

Nositelji projekta su: Poljoprivredni institut Osijek, Odjel za voćarstvo i Poljoprivredni fakultet Novi Sad, Departman za voćarstvo, vinogradarstvo, hortikulturu i pejzažnu arhitekturu.

Glavni partneri su: Udruga Klaster Slavonska jabuka, RRA Slavonije i Baranje i Razvojna agencija Alma Mons Novi Sad. Suradnik na projektu je: Hrvatska poljoprivredna komora područni odjel Osječko-baranjske županije.

Cilj projekta je povećanje konkurentnosti poljoprivrednog sektora kroz jačanje tehnologije u proizvodnji voća, povećanje kvalitete proizvoda, uz jačanje prekogranične i regionalne suradnje između poslovnih, znanstvenih, istraživačkih i stručnih subjekata. U Maloj Remeti nedaleko od mjesta Irig, na južnim obroncima Fruške gore 6. rujna 2011. održana je radionica u intenzivnom nasadu jabuke, koja je okupila brojne proizvođače jabuke iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, kao i eminentne stručnjake.

Vlasnik je nasada tvrtka „Atos Vinum“, osnovana 2006. godine, kad je i zasađen višegodišnji nasad jabuke na površini od 65 ha. Cijeli nasad zaštićen je protugradnim mrežama i opremljen sustavom za navodnjavanje. Pored nasada izgrađena je suvremena ULO hladnjača, kapaciteta 3000 tona. Izgradnja hladnjače potpomognuta je bespovratnim sredstvima Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu u okviru programa razvoja ruralnih krajeva.

  ULO hladnjača

1. Iskustva u kemijskom prorjeđivanju jabuke, prof. dr. sc. Zoran Keserović, Poljoprivredni fakultet Novi Sad
2. Utjecaj prihrane jabuke na sposobnost čuvanja plodova, dr. sc. Nenad Magazin, Poljoprivredni fakultet Novi Sad
3. Utjecaj sustava zaštite od tuče na kakvoću plodova jabuke, Tomislav Soldo, dipl. ing. agr., Poljoprivredni institut Osijek
4. Preliminarni rezultati istraživanja pogodnosti sorata jabuka u sustavu ekološke poljoprivrede, Krunoslav Dugalić, dipl. ing., Poljoprivredni institut Osijek.

Poseban dojam na sudionike putovanja ostavilo je gostoprimstvo (i prijam na najvišoj razini) francuske poljoprivredne komore Chambre D Agriculture, na čelu s predsjednikom Gilbertom Brosom, te prefekta Denisa Conusa, upravitelja okruga Haute Loire, koji je za hrvatsku delegaciju organizirao svečani prijam.

Briga za farmere

– Francuska poljoprivredna komora jedna je od najstarijih, najuređenijih i najrespektabilnijih europskih komora koja je bila uzor prilikom osnivanja HPK. Posebno fascinira činjenica koliko je francuska poljoprivredna komora, koja je inače involvirana u sve segmente i događanja u životu tamošnjih farmera, u Francuskoj uvažavana. Kod nas nažalost još nije tako. No, nadamo se da će se to promijeniti te da će i naša komora biti prepoznata kao institucija s kojom treba razgovarati i pregovarati o problemima poljoprivrednika – rekao je Katalinić te dodao da prema uzoru na francusku poljoprivrednu komoru u HPK žele imati što značajniju ulogu u edukaciji poljoprivrednika.
Gilbert Bros, predsjednik Chambre D Agriculture, poljoprivredne komore okruga Haute Loire i potpredsjednik nacionalne krovne poljoprivredne komore, rekao je da komora ima izuzetno široki spektar djelovanja.

– Brinemo se o našim farmerima praktički od njihova rođenja do umirovljenja. U našem komorskom sustavu imamo niz komisija koje su specijalizirane za određena područja, od okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, utjecaja industrije na poljoprivredu, procjene šteta od suše i divljači, borbe protiv rada na crno, zaštite prirodnog izgleda imanja, upravljanja vodama, pošumljavanje i sl. Držimo da poljoprivredna komora mora biti upućena u sva zbivanja koja se tiču farmera i poljoprivrede, kaže Bros. Članstvo u francuskoj poljoprivrednoj komori je obvezno. Članarinu plaćaju svi koji posjeduju poljoprivredno zemljište iz poreza i ona u prosjeku iznosi od 4 do 5 eura po hektara.
Francuska poljoprivredna komora ima i svoj tjednik koji tiska u 4.000 primjeraka za svoje članove, stalno je na usluzi farmerima, pomaže prodati njihove proizvode, organizira zamjenu da bi mogli otići na odmor, na porodiljni dopust, brinu se i za starije farmere, za njihovo liječenje…

Zarada na proizvodnji struje

Godišnji budžet poljoprivredne komore Chambre D Agriculture okruga Haute Loire je 6,2 milijuna eura – 40 posto od toga iznosa prikupi se od članarina, 40 posto zarade savjetnici poljoprivredne komore na terenu od farmera, koji inače puno polažu na educiranje, a 20 posto sredstava dolazi od lokalnih i državnih vlasti.
Kad je riječ o okrugu Haute Loire, to je izrazito stočarski kraj s glavnim središtem – zanimljivim gradićem Le Puy en Velay, koji je inače i centar religijskog turizma. Osim što se bave stočarstvom, farmeri tog okruga uzgajaju i žitarice te zelenu leću kojoj su zaštitili zemljopisno podrijetlo.
Prigodom posjeta nekolicini tamošnjih farmi koza, ovaca i krava uvjerili smo se u razgovoru s njihovim vlasnicima koliko je važno udruživanje, jer im ono osigurava konkurentnost i plasman proizvoda. Za jačanje konkurentnosti nije nužno udruživanje velikog broja farmera, kako se to često kod nas smatra. U to smo se uvjerili prigodom posjeta farmi ovaca i krava koju drže dva rođaka. Imaju 700 ovaca i 15 krava, a obrađuju 140 hektara zemljišta. Godišnje preko asocijacije čiji su članovi prodaju oko 1.000 janjadi koja završava najčešće u Italiji. Njihovo gospodarstvo na godinu dobije ukupno 80.000 eura poticaja. Osim poticaja i prihoda od prodaje vlastitih proizvoda, dodatni prihod ostvaruju i od prodaje električne energije koju proizvode solarni paneli na krovovima farmi.
U tom dijelu Francuske gotovo sve farme imaju ugrađene solarne panele i zarađuju na proizvodnji električne eneregije. Tako i obitelj Duplomb iz Saint Pauliena, čija je glava obitelji i načelnik te općine, godišnje od prodaje električne energije iz solarnih panela zaradi oko 33.000 eura. Na toj su farmi udružena samo tri člana, na godinu dobiju 75.000 eura poticaja, obrađuju 160 hektara poljoprivrednog zemljišta, drže 50 muznih krava i na godinu proizvode oko 500.000 litara mlijeka najviše klase. Farma je inače sagrađena prema najvišim standardima, poštuju nitratnu direktivu, cijela je farma automatizirana, a krave muzu roboti.

Za posjeta tom dijelu Francuske posebno je uočljivo da na velikim farmama s velikim brojem životinja i velikim površinama radi mali broj ljudi. Tako se primjerice uzgojem koza (140 komada) i proizvodnjom sira bavi Cosme Vincent sa suprugom. Imaju dvoje male djece i sami održavaju cijelu farmu. Obrađuju 100 ha zemlje, od kojih samo 10 ha vlastite, ostalo je u zakupu koji plaćaju 80 eura po hektaru. Na godinu dobiju 25.000 eura poticaja, proizvedu 30.000 litara kozjeg mlijeka za prodaju tamošnjoj mljekari, za litru dobiju 65 centi (više od 5 kuna) te još 30.000 litara mlijeka prerade u sir koji pretežito prodaju na kućnom pragu. Godišnje proizvode 40.000 komada sirova težine 250 grama, koje prodaju za jedan euro po komadu. Farma je inače otvorena i za posjete školske djece.

Gilbert Bros poručio je hrvatskim poljoprivrednicima da ih ulaskom u EU čekaju velike promjene, ali da ih se ne boje. “EU je uređen sustav koji će vam donijeti prije svega mir, ali i osigurati plasman vaših proizvoda na veće tržište. Kada uvedete euro, to će donijeti dodatnu stabilnost, jer je valuta jako važna, što se vidi na primjeru Španjolske, Italije i Grčke, koje bi da nisu uvele euro bankrotirale. Ulazak u EU nudi posebne pogodnosti za mlade, ali i za strana ulaganja i nova zapošljavanja”, rekao je Bros te dodao kako je Unija spasila i francusku poljoprivredu.

19,6%

iznosi PDV u Francuskoj

5,5%

farmeri plaćaju porez na prodane životinje, sir i mlijeko

Hrvatsko izaslanstvo bilo je na Sommet de L Elevage, jednom od najvećih specijaliziranih sajmova u stočarskoj proizvodnji, koji se održava 20 godina, a na kojem godišnje izlaže više od 1.250 izlagača i posjeti ga i do 80.000 posjetitelja, od kojih je veći dio iz inozemstva. Tijekom tri dana održavanja sajma u ponudi je široka paleta proizvoda, održava se niz stručnih događanja, predavanja, konferencija i simpozija koji se bave poljoprivrednim temama.

U francuskoj poljoprivrednoj komori posebno drže do zapošljavanja sezonskih radnika i u tu je svrhu osnovan servis koji se time bavi. Posebno su se založili da se zapošljavanje sezonske radne snage pojednostavi i izbjegne nepotrebna birokracija. Tako je poslodavcu dovoljno da ispuni samo jedan dokument za zapošljavnje sezonaca na tri mjeseca, a on sadržava sve – od ugovora o radu, socijalnoj zaštiti i davanjima do listića za isplatu plaće i drugo. Za zapošljavanje sezonaca davanja su manja, tako da plaća sezonca iznosi 9 eura po satu (7 eura neto), a za nesezonska zapošljavanja 13 do 15 eura bruto. Na poljoprivrednim radovima u Francuskoj radi najviše Poljaka.

Teme su bile entomologija u poljoprivredi i šumarstvu, medicinska i veterinarska entomologija, entomologija tla, integrirana zaštita bilja, biologija kukaca s posebnim naglaskom na fiziologiju, neurobiologiju, razvojnu odnosno populacijsku genetiku i toksikologiju, genetski modificirani organizmi, napredna istraživanja u pčelarstvu, ekologija i zaštita krajolika i kukaca te mogućnosti razvoja poljoprivrede u skladu s temeljnim postulatima održivog razvoja. Stoga je i glavni cilj konferencije bio umrežiti entomologe iz cijeloga svijeta kako bi si obostranom razmjenom znanja i vještina međusobno pomogli, a posljedično time spasili ugrožene vrste i osjetljive ekosustave. U prilog tezi da je uspostava pravilne mreže veoma važna govori i osobno iskustvo. Naime, nakon završetka dijela konferencije o pčelarstvu otišao sam slušati prezentacije o načinima zaštite krajolika i drugih kukaca te sam u raspravi iznio neka pčelarska znanstvena iskustva u vezi s blokadom feromonskih receptora, koja će sasvim sigurno koristiti kolegi J. Offenbergu iz Danske koji već godinama istražuje uporabu tzv. mrava tkalaca (Oecophylla spp) u tropskoj poljoprivredi.

Od plenarnih predavača valja izdvojiti dr. sc. M. J. Samwaysa iz Južne Afrike koji je u svojoj prezentaciji „Projektiranje krajolika u budućnosti i njegova zaštita“ naglasio da su kukci ambasadori bioraznolikosti te da se zaštita kukaca mora temeljiti na pet točaka: održavanje fonda kukaca, održavanje krajolika u dobrom stanju koliko je to god moguće, smanjenje kontrasta između pojedinih elementa koji čine neki krajolik, umjereno i pažljivo unošenje „vanjskih rezervi“ kukaca u neki krajolik te povezivanje područja s dobrim staništima. Razumljivo da je veoma važno imati velika i kvalitetna staništa te da smanjiti izolaciju pojedinih staništa. Tako se održava dinamika metapopulacije u određenom staništu te povećavaju izgledi za njezino preživljavanje u neizbježnom kratkoročnom ili pak dugotrajnom srazu s klimatskim promjenama.

Iz pčelarskog dijela konferencije treba izdvojiti plenarno izlaganje prof. dr. sc. Siriwata Wongsirija iz Tajlanda koji je nas je upoznao o razmjerima uginuća pčela u Aziji unatrag nekoliko godina i naporima koji se ulažu kako bi se pronašli uzroci takva stanja. Navodi lošu pčelarsku praksu te moguće klimatske promjene kao potencijalne uzroke uginuća. U tom je tonu slijedilo izlaganje američkog kolege S. Petersona. On je u svojoj prezentaciji „Jesu li divlje vrste pčela održive u jugoistočnoj Aziji“ ustvrdio da gubitkom prirodnih staništa te pretjeranim iskorištavanjem od strane pčelara i uporabom pesticida ugrožavamo opstanak Apis dorsate, Apis floreae i Apis ceranae kao najvažnijih pčelinjih vrsta u Aziji, koje igraju veliku ulogu u oprašivanju biljnih vrsta. Razumljivo je da je europske i američke istraživače zanimala mogućnost uvođenja europske medonosne pčele na područje jugoistočne Azije, kao i sve posljedice koje bi pratile takav zahtjevan zadatak. Stoga smo iskoristili mogućnost da u okviru tehničkog izleta posjetimo Kambodžu i uvjerimo se u potencijale pčelarstva na području Laosa, Kambodže i Vijetnama te da vidimo postoji li mogućnost uvoza europske medonosne pčele na spomenuto područje i uvođenja pčelarstva kao važnog segmenta održivog razvoja. To bi ujedno bila prilika za mnoge hrvatske pčelare i uzgajivače pčelinjih matica da izvozom genetskog materijala pokažu razvijenost našeg pčelarstva. Valja kazati da su literaturni podaci o tome prilično oskudni, a raniji pokušaji uvođenja novih vrsta pčela nisu detaljno opisani. Stoga ostaje nejasno jesu li poteškoće kod uvođenja europske medonosne pčele nastale kao posljedica ljudske pogreške ili uzrok treba tražiti u neprilagođenosti europskih pasmina pčela drugim klimatskim i pašnim prilikama ili izloženosti egzotičnim nametnicima. Obilaskom pčelara u Kambodži uvidjeli smo određene socioekonomske poteškoće u tranzicijskom prijelazu nakon 30-godišnjeg rata. Logično je bilo očekivati da se slične poteškoće mogu pronaći i u pčelarstvu koje strateški te u tehničko-operativnom smislu bitno zaostaje za hrvatskim i europskim pčelarstvom. Posebno su bila zanimljiva kazivanja lokalnih pčelara – lovaca (honey hunters) koji svoju životnu egzistenciju temelje na hodanju džunglom ili poljanama u potrazi za divljim pčelama vrsta Apis dorsate ili Apis floraee. Pri tome se penju na visoko drveće (do 20 m visine) riskirajući često da zadobiju ozljede opasne po život ili se pak zavlače u grmlje pokušavajući skinuti saće s medom. Odmah se može uočiti da takav način pčelarenja možda osigurava kratkoročnu egzistenciju, ali duže neplansko iskorištavanje divljih vrsta pčela predstavlja prijetnju ekološkoj ravnoteži u jugoistočnoj Aziji jer pčelari lovci ne shvaćaju da je njihovim nepravilnim aktivnostima ugrožen opstanak spomenutih vrsta. No optimizam koji vlada među tim mladim ljudima, kao i želja za znanjem, ulijevaju nam nadu da će pčelarstvo uz uzgoj riže, kokosa, banana i manga ipak predstavljati dodatni izvor zarade za tamošnje stanovništvo. Razumljivo je da je potreban golem znanstveno-organizacioni trud kako bi se postigli zadovoljavajući pčelarski standardi.

Foto: Z. Tomljanović: Pčelar lovac (honey hunter) u Kambodži

Nije izostala ni znanstveno-stručna komponenta tehničkog izleta pa smo iskoristili priliku da se upoznamo s azijskim vrstama pčela i njihovim nametnicima koji bi mogli biti velika opasnost ako primjerice nekontroliranim uvozom pčela ili kontejnerskim prijevozom dospiju u Europu. Poglavito se tu radi o nametniku Tropilaelaps (sličan varoi) koji je ušao u hrvatsku i europsku pčelarsku pravnu regulativu kao moguća egzotična bolest koja se obvezno suzbija po zakonu.

Nadalje, iz pčelarskog dijela konferencije treba izdvojiti radove američkih, poljskih, ruskih, iranskih, tajlandskih i indijskih kolega koji su nas izvijestili o svojim istraživanjima s varoozom, nozemozom, vapnenastim leglom, apiterapiji, sastavu različitih vrsta meda i interakciji genotipa i okoliša.

 Također, valja istaknuti da sam na konferenciji prezentirao rad pod nazivom „Dobra veterinarska praksa u pčelinjaku – smjernice za budućnost“ koji je nastao u suradnji s bosansko-hercegovačkim stručnjacima (mr. sc. Santrač). Znanstveno-stručna suradnja s Bosnom i Hercegovinom veoma je važna ne samo zbog blizine granice već i spoznaje da dio pčelara iz Hrvatske i B i H seli košnice na ispašu iz jedne u drugu zemlju. Naime, unatrag nekoliko godina često slušamo izjave poput: „…veterinari su prepreka razvoju pčelarstva; ništa ne razumiju, ne poznaju osnove pčelarstva i boje se pčela“. Logično je stoga postaviti retoričko pitanje mogu li pčelari i veterinari zajedno? Naravno, ne samo da pčelari i veterinari mogu zajedno već su i prirodno upućeni jedni na druge. Posebice se to odnosi na spoznaju da se unatrag nekoliko desetljeća znatno povećao broj uzročnika bolesti te da problematika pčelinjih bolesti predstavlja važno mjesto u suvremenom komercijalnom pčelarenju. Logično je očekivati da središnju ulogu u tome imaju veterinari koji se moraju aktivno uključiti u rješavanje navedenih problema. Potrebu za jačim uključivanjem veterinara u pčelarstvo nedavno je naznačila i Svjetska pčelarska federacija (Apimondia) koja razmatra uvođenje posebnog povjerenstva „Veterinari u pčelinjaku“.

Smisao smjernica „Dobra veterinarska praksa u pčelinjaku“ nije biti branitelj veterinara i pčelara. Smjernice žele pomoći veterinarima da ne gube vrijeme u traženju podataka koji su često zastarjeli ili netočni i služit će kao podsjetnik na nešto što su davno učili i položili na Veterinarskom fakultetu, ali i kao suvremeni izvor pčelarskih podataka koji će im pomoći u njihovu svakodnevnom radu u pčelinjaku te uspostavi partnerskih odnosa s pčelarima.

U konačnici treba kazati da je konferencija u tehničko-organizacionom dijelu opravdala očekivanja. Stečena iskustva u druženju s entomolozima iz cijeloga svijeta te upoznavanje s potencijalima pčelarstva, divljim vrstama pčela i njihovim nametnicima u jugoistočnoj Aziji zasigurno će u budućnosti pronaći svoje mjesto u mnogim pčelarskim znanstveno-stručnim publikacijama te biti temelj za razna znanstvena i primijenjena istraživanja. Razumljivo da ću stečena znanja na konferenciji prezentirati hrvatskim pčelarima u okviru predstojećih panela i radionica.

Na kraju, moja velika zahvala mnogim pojedincima i Institucijama koje su me podržali i pomogli u nastojanjima da odem na spomenutu konferenciju. Posebice hvala Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, Hrvatskom pčelarskom savezu, Gradu Sveta Nedjelja, Pčelarskim udrugama „Lipa“ i „Maja“ iz Zagreba, „Turopolju“ iz Velike Gorice te Pčelarskim udrugama iz Sv. Ivana Zeline, Vrbovca, Križa, Dugog Sela te Samobora i Svete Nedelje.

Hrvatska poljoprivredna agencija osnovala je Laboratorij za kontrolu kvalitete stočne hrane koji se nalazi u Poljani Križevačkoj pored Križevaca, a sve potrebne informacije mogu se dobiti na brojeve telefona; pozivni broj je 048 -279-073, 279-073, 279-063, 279-061 i 279-074 ili na E-mail; lksh@hpa.hr.Također sve informacije mogu se dobiti u svim ispostavama HPA na terenu i u svim ispostavama HZPSS.

Zašto su važne kemijske analize krme? Kada bi ovo pitanje postavio u Švicarskoj, Austriji, Italiji, Americi, farmeri bi me vrlo čudno gledali i pitali se, „odakle je ovaj došao“?

Svuda u svijetu je normalno da svaki farmer daje uzorke krme na kemijsku analizu, kako bi na osnovu utvrđene kvalitete krme uz pomoć stručnjaka mogao organizirati najbolju moguću hranidbu. Drugo na osnovu kemijske analize sjenaže, sijena i silaže moguće je uvidjeti pogreške i propuste u proizvodnji i spremanju voluminozne krme. Jučer sam u uredu razgovarao s jednim farmerom koji ima 40 krava i koji nikako da shvati da je on isključivo odgovoran za kvalitetu voluminozne krme, sjenaže, sijena i silaže. Na ovoj farmi bilo nas je od diplomiranih inženjera, magistara, doktora i profesora i nikako da proizvodnju mlijeka dovedemo na nivo suvremene tehnologije. Visoko mliječne krave – uvozna genetika iz Nizozemske i Njemačke, do sada je tražio pomoć svih mogućih stručnjaka i promijenio je 5 tvornica stočne hrane – koncentrata, i ne valja ni jedna smjesa. Đuro, a kada si proljetos kosio prvi otkos ljulja. Ma znam, vi to nama stalno govorite, ma kosili smo kasno već je ljulj bio oklasao i polegao. Sa strane pita moj mlađi kolega. Kakvu smjesu kupujete. Sa 19 do 21 % proteina, i nikako da se pomaknemo sa dnevnog prosjeka po kravi od 22 do 23 litre. A koliko dnevno dajete smjese po kravi, opet pita mlađi kolega. Od 6 do 10 kila. Nazdravlje, rekli bi kod mene u Lici. E moj Đuro, tebi nije kadar pomoći ni jedan profesor, niti će ti valjati bilo koja smjesa ako kasno kosiš travu ili djetelinu. Ma znamo to, ali mi ti to zanemarimo. Sa njegove farme smo do sada napravili čitavi niz kemijskih analiza krme i opet sve zajedno nije pomoglo, jer nikako da se shvati, ono što reče Dubravko Vajdić, novom farmeru – kozaru, Maronić Pavlu. Od svega, najvažnije ti je da ljuljeve, lucernu, crvenu djetelinu, DTS ili TDS, kosiš svakih 21 do 25 dana, do najkasnije 30 dana ovisno o vremenu. Da ovisno o vremenu. Znaš ja sam sada u listopadu skinuo 5 otkos, a bila su samo 3 dana lijepog vremena, kada je trebalo kositi. Znači pratio si prognozu vremena. Da, da, veli Dubravko, na internetu, kod nas, u Austriji i Njemačkoj, i kada ti pravovremeno spremiš sjenažu, odmah koze drugačije doje.

Drugo pitanje sa Savjetovanja u Zadru bilo je oko praktične edukacije i obuke farmera. Još jedno Dubravkovo zapažanje je vrlo važno. U Austriji ili Švicarskoj, na svim farmama ti je ista tehnologija. Kod nas 10 farmi, imaš 10 tehnologija. Svatko radi po svome i kako zna, a to nije dobro.

 Koju kvalitetu i ocjenu treba imati sjenaža, kao osnova hranidbe u proizvodnji mlijeka i mesa, te uzgoja podmlatka, održavanju dobre kondicije i zdravlja proizvodnih koza i ovaca? Vrhunsku, sa ocjenom 5 ili 4! Ova godina je bila jako nepovoljna za spremanje vrhunski kvalitetne krme. Ipak neki su farmeri skinuli 5 i 6 otkosa pravovremeno. Zahvaljujući; strepnji, pažnji i budnosti. U radu svakog farmera, pravovremena košnja je „najvažnija stvar u životu“ .

OPG Dubravka Vajdića (rođ. 1963.,SPŠ) i Mirjana (rođ. 1968., SPŠ), selo Majurec – Križevci.

Na OPG-u Vajdićevih na praktičnu edukaciju doveo sam novog budućeg farmera koji je ove godine počeo sa osnivanjem kozarske farme. Radi se o Pavlu Maroniću (rođ. 1980., Srednja poljoprivredna škola i VPŠ u Križevcima). Nedostaje mu još 3 ispita da bude inženjer poljoprivrede.

Ovom prilikom uz praktičnu edukaciju na farmi, uz sva pitanja o organizaciji i tehnologiji i svemu onome što ne piše u knjigama, već dogovaraju kupnju čistokrvnih jarica za sljedeću godinu koje će Dubravko osobno odabrati kao za sebe. Kod Dubravka se jarice mogu kupiti samo ako se dogovore godinu dana ranije. Pavao bi za sada kupio 10 alpina jarica i jednog jarca, ako ga bude. Naime Dubravko je u suradnji s Centrom za reprodukciju kupio 8 doza sperme uvezene iz Francuske. Umjetno je osjemenjeno 8 najboljih koza od kojih je bređe ostalo 5 sigurno, koje se nisu pretjeravale, za 1 kozu ne zna, ali sumnja da je bređa pošto još uvijek nije smanjila proizvodnju mlijeka, a 2 koze su se pretjeravale. Kontrola na bređost pomoću ultra zvuka odraditi će se ovaj mjesec. Dubravko za sada ima u planu za sebe ostaviti samo jednoga mladog jarca, a ako ih bude više, ti će biti za prodaju. Do sada je rezerviran jedan za OPG Žampera sa Dugog Otoka, a još jedan je za sada ako ga bude rezerviran za Pavla Maronića.

U Koprivničko-križevačkoj županiji na umjetnu oplodnju koza sa uvoznom spermom – genetikom, išao je još Stjepan Šatrak iz Cirkvene, koji ima sanske koze. Kod njega je osjemenjeno 10 koza. Ovaj program je rađen sa dr.sc. Mariom Matkovićem, dipl ing.biol. iz Centra za reprodukciju domaćih životinja,  telefoni 01-23-90-188 i 098-274-932. Cilj programa je unos vrhunske francuske genetike u naša stada, i ulaganje novca u ovaj program svakom farmeru će se sigurno višestruko isplatiti.

Danas Dubravko ima pripuštenih 98 koza za koje smatra da su gotovo sve bređe. Ove godine u priplodu je imao 4 jarca. Kompletno stado je čistokrvna alpina pasmina. Dubravko je mlade jarice kupio samo jednom 2001. godine, a ostalo je sve vlastiti uzgoj. Uz to kupuje stare koze koje su još u mužnji, pa ih može ocijeniti i „pročitati“. Te koze pripušta pod kvalitetne jarce i tako radi na vlastitom uzgoju i vlastitoj selekciji.

U laktaciji 2010. bilo je 64 koze. Dnevna proizvodnja mlijeka po kozi kod prvojarki kretala se oko 1,2 litre. Oko 40 koza dnevno je imalo proizvodnju po 4 litre, pet koza po 5 litara, te jedna po 6, a jedna je dnevno dojila do 8 litara mlijeka. Koze sa dnevnom proizvodnjom od 5, 6 i 8 litara su jerčevske majke. Koze sa 6 i 8 litara su gotovo za cijeli pedalj više od ostalih koza. Znači da mogu i više pojesti od drugih koza.

Porođajna težina jarića kreće se do 5 kg. Cijeli uzgoj najviše ovisi o kvaliteti voluminoznog obroka i količini koncentrata.

Koze Dubravko i Mirjana zasušuju na sljedeći način. Na prvi dan zasušivanja koza, koze ne dobivaju sjenaži i smjesu. Taj dan dobivaju samo zobenu slamu, sijeno i vodu, i tako 14 dana.

Za rasplod se ostavlja jarad koji se ojarili do kraja veljače. Sva kasnija jarad ide na klanje, a svibanjsku jarad poklanja.

Prije 4 godine Dubravko je izjavio da mora doći do 80 vrhunskih dojnih koza i dnevne proizvodnje od 500 litara. Ove godine sa 64 koze najveća dnevna proizvodnja bila je 220 litara. U stadu je bilo 18 prvojarki koje imaju znatno manju proizvodnju od odraslih koza.

Na farmi je do ove godine stalno bilo po 60 koza.

Cijelo vrijeme Dubravko radi na selekciji genetskog potencijala i kvaliteti voluminozne krme.

Od kada je HPA otvorila laboratorij u Križevcima – Poljana Križevačka, za svaki otkos radimo kontrolu kvalitete sjenaže. Kvaliteti sjenaže posvećena je najveća moguća pažnja. Samo vrhunska krma omogućava rad na selekciji, te traženju i otkrivanju najboljeg genetskog potencijala u pojedinih koza. Da je Dubravko hranio svoje koze sa lošom krmom, nikada ne bi znao da u stadu ima koza koje mogu dnevno proizvesti 5, 6, ili čak 8 litara mlijeka.

Koze u dobroj kondiciji na završetku proizvodne godine

Standardna kvaliteta sjenaže na OPG-u – farmi Vajdićevih je: u suhoj tvari (ST) sjenaže, sadržaj bjelančevina kreće se od 19 do 21 %, a vlakana od 23 do 26 %. Ovaj sadržaj vlakana – celuloze omogućava probavljivost hranjivih tvari od 75 do 80 %. Ovu kvalitetu sjenaže moguće je postići samo u okviru košnje, odnosno porasta trava, lucerne i crvene djeteline od 25 do 30 dana.

U stadu nemam problema sa šepavošću, bronhopneumonijom i sa mastitisom objašnjava Dubravko, Pavlu. U uzgoju i tehnologiji vrlo ti je važna preventiva, prozračnost staje sa dovoljno svjetla. Slama, sijeno i sjenaža već odavno nisu nikada pljesnivi, niti smije biti i malo nečega pljesnivog.

Stručni savjet po ovom pitanju; „STROGO ZABRANJENO“ unošenje u staju, pljesnive krme ili slame za nastor. Mnogi griješe sa pljesnivom slamom i krmom. Po pitanju „Načela dobre poljoprivredne prakse“ te „Zaštite i dobrobiti domaćih životinja“, ZAKONOM bi trebalo zabraniti ostavljanje rolo bala slame ili sijena po polju na otvorenom. Onaj tko je mudar umotati će i sijeno i slamu u rolo balama u foliju, ako nema odgovarajuću nadstrešnicu – skladište i to tako složeno da kiša sa strane ne može zamakati bale.

Od farme živimo supruga i ja, te dvoje djece.  Dominik (2005.) i Goran (1991.) (student strojarstva). Znači, budući farmeru, to možeš i ti i tvoja obitelj, veli Dubravko, Pavlu.

Dubravko i Mirjana imaju oboje završenu srednju poljoprivrednu školu u Križevcima.

Cijela ova priča je vrlo važna za Pavla koji se ove godine oženio sa Ana Marijom (1987., SSS-trgovac) i imaju sina Leona (2010.), te njihovom planiranju da ostanu na selu i stvore svoju farmu – svoje poduzeće sa 2 radna mjesta. Pavao Maronić naslijedio je imanje od svoje bake.

Dubravko Vajdić i Maronić Pavao na parceli 1 ha DTS-a crvene djeteline, engleskog ljulja i bijele djeteline

Ovo ide u prilog oporavku hrvatskog gospodarstva koje se može oporaviti samo sa proizvodnim pogonima i stvaranjem novostvorene vrijednosti.

Maronići su iznajmili staju i za početak nabavili 35 koza koje nisu čistokrvne. Ovo stado će dobro doći za praktična iskustva koje nije stekao kroz Centar za praktičnu obuku, (kojeg mi u Hrvatskoj na žalost nemamo). Već od slijedeće godine počinje sa formiranjem čistokrvnog stada i proizvodnjom kvalitetne voluminozne krme. Dok ovo zapisujem pored mene razgovaraju Pavao i Dubravko i Dubravko prenosi Pavlu svoja praktična iskustva. Pavao postavlja pitanja, a Dubravko mu odgovara, i naglašava, „ e to ti ne piše u nijednoj knjizi, a vrlo ti je važno u praksi“.

Inače Dubravko i Pavao imaju vrlo dobru suradnju sa HZPSS i stručnim savjetnicima za stočarstvo.

Mirjana se također uključuje u razgovor oko izmuzišta, te naglašava da izmuzište mora biti šire barem 25 cm iza koza koje su već u izmuzištu, tako da slijedeće koze mogu prolaziti jedna iza druge.

Dubravko je ove godine renovirao izmuzište sa mljekovodom, a u planu je i produženje staje za još 4 boksa, sa svake strane hranidbenog hodnika po dva. Ovo planiramo iz sredstava IPARD programa.

Vajdići sada imaju 10 ha vlastite zemlje i 20 jutara u najmu. Sjetvena struktura 2010. bila je sljedeća; 1 ha lucerne u 5 otkosa, 1 ha engleskog ljulja u 5 otkosa, 2,5 ha DTS sa crvenom djetelinom u 5 otkosa, prirodne livade u najmu u 2 otkosa, 1 ha ječma, 1 ha zobi, 2,5 ha kukuruza za zrno FAO grupe 400. Ove godine posijan je 1 ha DTS, sa smjesom; crvene djeteline 60 %, engleskog ljulja 30 % i bijele djeteline 10 %.

 Lucernu i engleski ljulj Dubravko sije posebno u čistoj kulturi. Ove dvije kulture mogu se sijati i zajedno u različitim odnosima kao DTS ili TDS.

 Još jedno upozorenje i savjet. Nije dobro kupovati gotove smjese, jer u njima često puta imate pomiješane kulture koje ne idu zajedno (stara tehnologija, dobra za kasnu košnju i kozu koja daje 1 litru mlijeka dnevno). Zajedno mogu ići samo rane vrste, srednje rane vrste ili samo kasne vrste. Zatim samo visoke, ili srednje visoke ili samo niske vrste. Zašto? Suvremena tehnologija zahtjeva košnju otkosa u porastu od 21 do 25 do najduže 30 dana.

Traži se visoki prinos krme u 5 do 6 otkosa, sa visokim sadržajem hranjivih tvari, te laka i brza probavljivost. Sve preko 30 dana porasta  daje lošu krmu „gorivo“ koje ne može biti pogon za genetiku „mlažnjaka“, kozu koja dnevno doji 6 do 8 litara mlijeka. 

Na povećanje proizvodnje odlučili smo se zbog porasta troškova života, kao i još nekih planiranih investicija.

Proizvodnja na gospodarstvu Boić počela je 1993. godine podizanjem prvog nasada, s 900 stabala na 0,7 hektara i podlogom M-26 sa sortama idared i zlatni delishes. U tim je počecima sva proizvodnja prodavana veletrgovcima, a nakon četiri godine podižu suvremeni nasad na 3,3 ha na podlozi M-9, sa sustavom za navodnjavanje, sorta: idared, zlatni delišes, pink cripps, jonagold i granny smith. Istovremeno s odlukom za podizanje suvremenog nasada krenulo se u izgradnju akumulacijskog jezera kapaciteta 4,5 milijuna litara. Voda iz jezera crpi se i pročišćava te uz fertigaciju prema potrebi dovodi u nasad, gdje se upotrebljava u sustavu kap po kap.

Čuvanje ambalažnog otpada

Skladište zaštitnih sredstava

Kako kaže jedna izreka: problemi su tek izazovi. Tako su i Boići problem s otkupom jabuka nastao 1999. godine, kada su otkupljivači otkupljivali samo prvu klasu jabuke, pretvorili u izazov te se odlučili ulagati u opremu za sortiranje. Sa sortirkom kapaciteta 1.000 kg/sat smanjili su trošak ručnog sortiranja. Inače, gospodarstvo zapošljava širu obitelj uz povremeno angažiranje i sezonske radne snage.

U prvoj polovini ove godine Boići opremu upotpunjuju linijom za sušenje voća, a u jesen i linijom za proizvodnju voćnih sokova. Sušara za voće je tunelska, protočna, kapaciteta 1.200 kg/sat, u kojoj se mogu sušiti sve vrste voća i povrća. Za sušenje se koristi peć na kruto gorivo, i to peletiranu prešanu piljevinu, koja je kao gorivo tri puta jeftinija od struje ili plina, a prednost je što peć može koristiti i ostalu biomasu ako se prethodno peletira.

Proizvodnja toplinske energije

Linija prerade jabuka u sok austrijske je marke “Voran”, kapaciteta 350 kg/sat. Sam proces počinje pranjem jabuka, mljevenjem i prešanjem u kontinuiranoj preši koja pomoću valjaka i trake istiskuje sok koji se kroz grubi prečistač transportira u spremnike. Cijeli je proces hermetički zatvoren. Postoji mogućnost proizvodnje bistrog i mutnog soka. Nakon taloženja i pročišćavanja sok se pasterizira na 80-85 °C, zatim slijedi punjenje te hlađenje na temperaturi od 35-40 °C radi stabilizacije soka. Pakira se u staklene boce od litre i od 0,2 l te u plastične folije od 5 litara.

Uz preradu vlastitih jabuka, na gospodarstvu pružaju i usluge prerade jabuka u sokove i čips te uslugu sušenja šljive.

Skladište gotovih proizvoda

Treba napomenuti da su podizanje i opremanje voćnjaka te preradbeni kapaciteti financirani kreditima poslovnih banaka i vlastitim sredstvima, a pred realizacijom je prodaja proizvoda u veletrgovine. Prodaja se trenutačno obavlja na samom gospodarstvu u Skenderovcima, Brestovac.

Na kraju treba napomenuti i kako je na ovogodišnjoj izložbi jabuka i voćnih prerađevina u Požegi u kategoriji voćnih prerađevina voćarstvo Boić osvojilo prvu nagradu. Nositelj ovog reprezentativnog gospodarstva je Mirko Boić, dipl. ing. agronomije, a sin Mislav, student završne godine Agronomskog fakulteta – smjer voćarstvo, nastavit će rad na gospodarstvu.

Sljedeće godine voćarstvo Boić planira podizanje još jednog hektara nasada u skladu s postojećim te izgradnju hladnjače za sirovinu i gotove proizvode.

Područni odjel  HZPSS-a Požeško-slavonske županije
Đurđica Kšenek, dipl. ing. agr., rukovoditeljica
Ivica Prpić, dipl. ing. agr., viši stručni savjetnik za mehanizaciju 

U ugodnom okruženju zelenila i prirode, na ekološkom imanju „Bio-zrno“ u Habijanovcu goste su 26. svibnja 2010. dočekali i uputili im pozdravne riječi: predstavnik MPRRR-a Tomislav Petrović, načelnik Odjela za ekološku i integriranu poljoprivredu, gospođa Zlata Nanić, vlasnica „Bio-Zrna“ i u ime HZPSS-a, mr. sc. Marija Ševar, načelnica Odjela za integriranu i ekološku poljoprivredu.

U organizaciji boravka poljoprivrednih savjetnika iz Crne Gore sudjelovali su viši stručni savjetnici za integriranu i ekološku poljoprivredu HZPSS-a: mr. sc. Zvonimir Vukov, mr. sc. Ines Pohajda i Dražen Čačić, dipl. ing..

Poljoprivredni savjetnici iz Crne Gore su se upoznali sa stanjem i razvojem ekološke poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj, te ulozi Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu u razvoju ekološke poljoprivredne proizvodnje.

Nakon stručnog obilaska ekološkog imanja „Bio-zrno“ pod vodstvom gospođe Zlate Nanić, gosti su mogli vidjeti: proizvodnju povrća na otvorenom i u zaštićenom prostoru, proizvodnju žitarica i leguminoza, kao i proizvodnju voća. Gospođa Zlata Nanić je pionir ekološke proizvodnje u Hrvatskoj.

Zlata Nanić sa poljoprivrednim savjetnicima iz Crne Gore obilazi imanje „Bio-zrno“

Na obroncima Bilogore u Kraljevcu, gospodin Zdravko Biškup je proveo goste kroz svoj nasad kupine (1 ha) i pojasnio sve agrotehničke mjere koje provodi u istom. Postavljene kućice za obitavanje zlatooka, uholaža i solitarnih pčela dio su truda za očuvanjem biološke ravnoteže u nasadu. Osim solitarnih pčela, za oprašivanje su postavljene i košnice sa medonosnim pčelama. Poljoprivredni savjetnici su se raspitivali o mogućnosti plasmana svježe kupine, kao i prerađevina od kupine: vino, sok, marmelade i alkoholna pića.

Zdravko Biškup u razgovoru s poljoprivrednim savjetnicima

U mjestu Lepšić, na OPG-u Eko-sever poljoprivredni savjetnici iz Crne Gore, bili su ugodno iznenađeni kako veličinom gospodarstva tako i raznovrsnošću povrtnih vrsta koje se uzgajaju u plastenicima i na otvorenom. Osim polja pod žitaricama: pšenica, kukuruz, pir, heljda, suncokret, soja i lucerna imali su priliku vidjeti i zavidan stočni fond: koze, svinje i perad. Gospodin Mario Sever poljoprivrednim savjetnicima je odgovorio na brojna pitanja te su se oni zadovoljni vratili u hotel, Klet obitelji Bunčić.

Proizvodnja rajčice na OPG-u Eko-Sever

Drugog dana, 26. svibnja 2010. gosti su posjetili OPG Žeželj kraj Komina. Imali su priliku prošetati ekološkim nasadom jabuke, lješnjaka i trešnje. Govorilo se o problemu registracije i uvoza pripravaka za ekološku zaštitu bilja. Osim voća na ovom gospodarstvu se uzgajaju i kokoši Hrvatice. Srdačan prijam domaćina bio je razlog da se gosti zahvale i požele uspjeh u proizvodnji ovom

gospodarstvu.

Članovi obitelji Žeželj sa poljoprivrednim savjetnicima

Na gospodarstvu za ekološki uzgoj aromatičnog bilja i lavande, OPG-u Miroslava Špoljara u Donjoj Bistri goste je osim domaćina dočekao i gospodin Krešimir Gulić, načelnik općine Donja Bistra. Nakon pozdrava i riječi dobrodošlice domaćina, gosti su obišli jedan od nasada lavande i aromatičnog bilja te destileriju za ulje, pogon za proizvodnju krema i drugih proizvoda od aromatičnog bilja.

Miroslav Špoljar i Krešimir Gulić sa poljoprivrednim savjetnicima razgledaju polje lavande

Polja lavande

Gotovi proizvodi od aromatičnog bilja i lavande na OPG-u Špoljar

Obilazak gospodarstva Repro Eko

Trećeg dana, 27. svibnja 2010. poljoprivredni savjetnici iz Crne Gore posjetili su glavni grad Republike Hrvatske, Zagreb. U kratkom turističkom razgledanju gosti su posjetili znamenitosti Gornjeg Grada, uživali u vožnji uspinjačom, posjetili Kaptol, te Trg bana Josipa Jelačića.

Poljoprivredni savjetnici iz Crne Gore ispred Crkve svetog Marka u Zagrebu

U okviru stručnog dijela organiziran je i posjet tržnici Dolac, tržnici na otvorenom i na zatvorenom prostoru gdje ekološki proizvođači prodaju svoje poljoprivredne proizvode.

Mario Sever na tržnici Dolac u Zagrebu prodaje proizvode imanja "Eko-Sever"

Nakon razgledanja Zagreba poljoprivredni savjetnici iz Crne Gore nastavili su put Slavonije, u Zlatnu Dolinu. U Hrnjevcu, na ekološkom gospodarstvu Enjingi, poljoprivredne savjetnike iz Crne Gore su pozdravili Krunoslav Ećimović ispred domaćina i Đurđica Kšenek, rukovoditeljica Područnog odjela službe Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu Požeško-slavonske županije. Uz piće dobrodošlice, srdačan prijam, i obilazak podruma vinogradarstva i vinarstva Enjingi, poljoprivredni savjetnici su imali priliku degustirati brojna tradicionalno čudesna vina, jer sva vina obitelji Enjingi su ekološka.

Nakon posjeta podrumu uslijedio je obilazak gospodarstva Enjingi, ukupne površine 200 ha, od čega je 54 ha vinograda gdje se uzgajaju sorte: Graševina, Rizvanac, Rajnski rizling, Pinot sivi, Sauvignon, Traminac mirisavi, Pinot crni, Zweigelt, Cabernet sauvignon, Merlot i Frankovka.

Vinogradi obitelji Enjingi

Osim vinogradarstva i proizvodnje vina, gospodarstvo Enjingi se bavi agroturizmom  i stočarstvom - uzgojem goveda pasmine „Red angus“ oko 200 goveda.

Gospodin Ivan Enjingi, priključio se gostima i u ugodnom večernjem druženju iznio povijest obiteljske tradicije, vinsku priču, te iskustva o uzgoju vinograda. Vinograde uzgaja na južnim, sunčanim obroncima Krndije bez uporabe umjetnih gnojiva uz uporabu sumpora, vapna i bakra za zaštitu od bolesti.

Podrum je izgrađen 1994. na površini od 2.500 m² i suvremeno opremljen za proizvodnji i čuvanje vina.

Gospodin Ivan Enjingi sa gostima

U subotu, 29. svibnja 2010., poljoprivredni savjetnici iz Crne Gore pošli su svojim kućama. Kao njihova domaćica uvjerena sam da će iz Hrvatske ponijeti lijepe uspomene.

Reprezentativno predstavljanje ekološke poljoprivredne proizvodnje Republike Hrvatske zasigurno će potaći realizaciju nadanja i postizanje ciljeva ove uistinu vrijedne proizvodnje u našem susjedstvu.

 

HZPSS - Ured ravnatelja
mr. sc. Marija Ševar
Načelnica Odjela za integriranu i ekološku poljoprivredu

 

 

 

Gospodarstvo se nalazi u neposrednoj blizini Amsterdama, u mjestu Zunderdorp, tipičnom nizozemskom selu s niskim kućama (prizemlje i potkrovlje). Krovovi kuća često su prekriveni trstikom koja je nalik našoj raženoj slami. Ne razmeću se kvadraturom objekata za stanovanje, dok objekti za smještaj životinja moraju biti odgovarajuće površine. Kuće su okružene vodom i kanalima, vrtovi su uredni i prepuni cvijeća. Potvrđuje se ono što smo čuli: Nizozemska je zemlja cvijeća.
Na gospodarstvu „Ons verlangen“ žive četiri generacije. Svaki član obitelji Disseldorp ima svoju ulogu i odgovornost na gospodarstvu.

Obrađuju 125 ha zemlje i nekoliko prirodnih pašnjaka. Skrbe za 80 mliječnih krava, 200 junadi i 200 ovaca i janjadi, a pored toga drže patke i kokoši. Uzgajaju voće i povrće na otvorenom.

     

 

U dvorištu imaju „vrt sladoleda“, malu oazu mira gdje posjetitelji i kupci mogu popiti kavu, pojesti domaći kolač od jabuke, sira ili pak konzumirati sladoled. Pred slastičarne nalazi se automat za prodaju svježe točenog mlijeka. Cijena čaše mlijeka 2,5 dl je 0,25 €.
U trgovini na gospodarstvu se može kupiti ekološko voće, povrće, mlijeko, sir, jogurt, jaja ili pak zamrznuto meso.

Gospodarstvo posjećuju djeca iz vrtića i škola, te djeca s posebnim potrebama. Osim obilaska gospodarstva za djecu se organiziraju i kreativne radionice.

Gospodarstvo posjeduje i objekte za smještaj konja. Vlasnici drže svoje ljubimce na gospodarstvu, ali dolaze osobno skrbiti o njima tijekom dana ili vikendom.

Objekti za smještaj i trening konja

Glede vjetrovitog vremena otkazan je planirani izlet čamcima po nizozemskim kanalima te je istog časa plan zamijenjen vožnjom brodom i razgledavanjem Amsterdama iz perspektive kanala.
Amsterdam je ispresijecan plovnim kanalima. Za nesmetan prolaz s jedne obale na drugu postoji preko 900 mostova. U ugodnom ozračju broda sa staklenim krovom vjetrovito i oblačno vrijeme nije utjecalo na raspoloženje prisutnih putnika. Prolaskom kraj glavnog kolodvora u Amsterdamu začudili smo se ogromnim garažama za bicikle sa 3000-5000 mjesta, jer bicikl je omiljeno prijevozno sredstvo u Nizozemskoj. Pitali smo se: Kako vlasnici u tom mnoštvu pronađu svoj bicikl i da pri tom nitko ništa s njega ne ukrade?

Nastavak izvješća sa studijskog putovanja slijedi.