Ekološka poljoprivreda

Edukaciju su sačinjavala dva predavanja. Prvo predavanje održala je ravnateljica Centra dr. Rudolfa Steinera mr. sc. Dijana Posavec, dipl. ing. Predavanje se temeljilo na povijesnim činjenicama iz života Rudolfa Steinera, njegovom podrijetlu, uvjerenjima, otkrićima i postignućima tijekom života. Posebno je dojmljiva informacija da je Steiner za vrijeme svog života izdao 360 knjiga, od kojih mnoge nisu još prevedene na današnji standardni njemački jezik, niti na hrvatski ili neki drugi svjetski jezik,  te je održao preko 7 500 predavanja. Također, predavanja nije održavao istočno od rodnog mjesta, točnije Donjeg Kraljevca. Govorio je da Slaveni, čijim pripadnikom se i sam osjećao, imaju svijest za biodinamičkom proizvodnjom u svojim genima,  te da znanje treba prenositi u zemlje zapadnog svijeta. Godine 1924. u Koberwitzu tadašnjoj Njemačkoj današnjoj Poljskoj održao je „Poljoprivredni tečaj“ – tečaj za spas poljoprivrede i čovječanstva na kojemu je iznio osnovne zakonitosti biodinamičke proizvodnje.

U nastavku predavanja Posavec se osvrće na globalni utjecaj konvencionalne poljoprivrede. Prema podacima Svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF,  u čovjekovom životnom vijeku od 50 godina izgubljeno je 50-70% humusa, izgubljeno je 30-35% obradivih zemljišta, 8% životinjskih vrsta je izumrlo, a 22% vrste su dovedene na rub izumiranja. Statistika govori dovoljno sama za sebe. Hrvatska, kao poljoprivredna zemlja je pri samom vrhu korištenja mineralnih gnojiva po jedinici površini, dok su prinosi u padu.

Prikaz slika 1. Materijal za pripremu biodinamičkih pripravaka

Drugo predavanje održala je Amalka Vukelić, dipl. ing. agr. također iz Centra dr. Rudolfa Steinera. Predavanje se temeljilo na osnovnim postulatima, principima, metodama i tehnikama uzgoja u biodinamičkoj proizvodnji. Također, Amalka na biodinamički način uzgaja bobičasto voće te povrće na imanju od 2ha. Osoba je koja strastveno radi i priča o biodinamici, njenom teorijskom i praktičnom dijelu. Govorila je o pripravcima 500, 501, 502, 503, 504, 505, 506, 507, 508 koji se koriste u biodinamičkoj poljoprivredi, te kako se oni izrađuju i primjenjuju, o kompostu, o plodoredu, o sjetvenom kalendaru i njegovoj primjeni te o utjecaju biljne hrane na čovjekov organizam (Prikaz slika 3.). Ono što također ističe je činjenica da biodinamičko imanje treba djelovati kao jedan organizam tj. da je samoodrživ.

Prikaz slika 3. Utjecaj biljaka na čovjeka

Pitanje koje se postavlja jest: „Može li biodinamička poljoprivreda prehraniti ljudsku populaciju?“.  Odgovoriti na pitanje zadatak je svih nas .

                                                                                                                             mag. ing. agr. Silvija Špiljak

U ekološkoj proizvodnji uključene su sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, uz agrotehničke zahvate i sustave u kojima se najpovoljnije iskorištava plodnost tla i raspoloživa voda. Osim toga, u ekološkoj proizvodnji se prednost daje prirodnim svojstvima biljaka, životinja i krajobraza, povećanju prinosa i otpornosti biljaka uz pomoć prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu eko gnojiva, ekoloških sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno međunarodno usvojenim normama i načelima.

Prema Uredbi Vijeća Europske unije ekološka proizvodnja je sveobuhvatni sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane koji objedinjuju najbolju praksu zaštite okoliša, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa uz primjenu visokih standarda za dobrobit životinja. Pri tome su bitne i sve proizvodne metode koje su prikladne u ekološkoj proizvodnji, s obzirom na to da sve više potrošača prednost daju proizvodima proizvedenim uz primjenu prirodnih tvari i procesa.

Zbog toga ekološka proizvodnja ima dvostruku ulogu, s jedne strane opskrbljuje tržište prema zahtjevima potrošača za ekološkim proizvodima, a s druge doprinosi zaštiti okoliša i dobrobiti životinja te ruralnom razvoju.

Ekološka proizvodnja trebala bi doprinositi održanju i povećanju plodnosti, stabilnosti i biološke raznolikosti tla, ali i sprečavanju zbijanja i erozije tla, kao i boljem recikliranju ekoloških materijala i korištenju obnovljivih izvora energije.

Cjeloviti pristup ekološkoj proizvodnji zahtijeva uzgoj stoke povezan sa zemljištem, gdje se ekološki proizvedeno gnojivo upotrebljava za gnojidbu usjeva u ekološkoj proizvodnji. Poticanjem prirodne imunološke zaštite životinja i odabirom odgovarajućih pasmina i dobre stočarske prakse, utječe se na održavanje zdravlja životinja. Pritom je stočarska proizvodnja bitna za organizaciju ekološke proizvodnje, kao zatvorenog ciklusa, zbog osiguranja potrebne organske tvari i poboljšanja kvalitete tla obradivih površina.

Pošto je ekološki uzgoj životinja povezan sa zemljom, životinje bi trebale imati pristup otvorenim prostorima i pašnjacima, uvažavajući visoke standarde dobrobiti životinja i odabirući autohtone pasmine koje imaju sposobnost prilagodbe lokalnim uvjetima.

U ekološkoj proizvodnji mogu se koristiti dozvoljeni ekološki pripravci ili pripravci mikroorganizama za poboljšanje cjelokupnog stanja tla ili raspoloživosti hranjivih tvari u tlu i usjevima. Za aktiviranje komposta mogu se koristiti odgovarajući pripravci na bazi bilja ili pripravci mikroorganizama.

Definicija "Ekološki proizvod" je onaj proizvod, koji je proizveden i označen sukladno s odredbama o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

“Proizvođač u ekološkoj proizvodnji" je pravna ili fizička osoba koja ekološke proizvode gospodarski proizvodi, prerađuje, odnosno njima trguje, a upisana je u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

 “Proizvodna jedinica u ekološkoj proizvodnji" cijelo je gospodarstvo ili dio gospodarstva, koji su jasno odvojeni od svake druge jedinice, a proizvode sukladno Uredbi Vijeća EU. Stvarni ekološki proizvod označen je “znakom ekološkog proizvoda", koji je jedinstvena propisana oznaka proizvoda koji su proizvedeni sukladno Uredbi Komisije u pogledu znaka ekološke proizvodnje.
Ekološki proizvodi moraju u svakom trenutku biti jasno prepoznatljivi, zbog čega se od proizvodnje, prerade pa do skladištenja vode evidencije te drže odvojeno od drugih proizvoda koji nisu iz ekološke proizvodnje. Upotreba GMO-a u ekološkoj proizvodnji je zabranjena.

Ekološki prerađeni proizvodi trebali bi se proizvoditi uz primjenu postupaka prerade koji jamče očuvanje ekološke cjelovitosti i bitna svojstva proizvoda kroz sve faze proizvodnog lanca. Prerađenu bi hranu trebalo označiti kao ekološku samo ako su ekološki svi ili gotovo svi sastojci poljoprivrednog podrijetla.

Proizvođači koji sudjeluju u ekološkoj proizvodnji ulažu velike napore u razvoj ekološkog sjemena i vegetativnog biljnog materijala, kako bi se dobio široki izbor sorata biljnih vrsta, za koje je dostupno ekološko sjeme i vegetativni reprodukcijski materijal. Kako za mnoge biljne vrste još uvijek nema dovoljno dostupnog ekološkog sjemena i vegetativnog reprodukcijskog materijala, Uredbom EU nastoji se poticati očuvanje rijetkih i autohtonih vrsta i doprinijeti razvoju i boljoj ponudi biljnog genetskog materijala prilagođenog posebnim potrebama i ciljevima ekološke proizvodnje.

Kontrolno tijelo ili ovlaštena ustanova najmanje jednom godišnje obavlja kontrolu svih ekoloških proizvođača, primijenjenih postupaka i proizvoda u ekološkoj proizvodnji prema obaveznim evidencijama koje se vode u ekološkoj proizvodnji. Uvažavanjem svih načela ekološke proizvodnje uz kontinuirano razumijevanje prirodnih procesa čuva se priroda, posebice od kemijskih pripravaka, teških metala i genetički modificiranih organizama i prema drugim načelima opisanim u zakonima i pravilnicima, sve radi boljeg očuvanja prirodnih resursa i cjelokupne prirodne ravnoteže.

Kao najvažnija svrha ekološke proizvodnje prije svega se ističe zaštita zdravlja i života ljudi uz zaštitu cjelokupne prirode i okoliša.

Sve veća važnost ekološkoj proizvodnji se pridaje iz razloga što je u klasičnoj konvencionalnoj poljoprivredi evidentno prekomjerno i neracionalno trošenje neobnovljivih prirodnih resursa, te primjena različitih mjera koje ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu prirodu i prirodne procese, narušavajući tako ravnotežu u prirodi.

Brojnim istraživanjima dokazano je da mnoge bolesti imaju izravnu uzročnu vezu s kvalitetom hrane koju jedemo, velikim dijelom zbog rezidua koji ostaju u biljkama.
Stoga je bitno osvijestiti javnost da nužna suradnja s prirodom, umjesto njezina sustavnog uništavanja ima trajniji učinak i bolje rezultate za čovječanstvo.

Zbog toga se ekološka poljoprivreda najčešće svrstava u koncept održivog razvoja, jer cijelim nizom mjera, koje obuhvaćaju ukupno gospodarenje, usmjeravaju prema ekonomski isplativoj, socijalno pravednoj i etički prihvatljivoj ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Konvencionalna poljoprivredna proizvodnja pretvorila je polja u određeni oblik industrijske proizvodnje, s ciljem postizanja što većih prinosa. Takav pristup zasniva se na neracionalnoj upotrebi energije i kemikalija, što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i iscrpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora, zbog čega su nestale mnoge biljne i životinjske vrste i njihova staništa. Današnja konvencionalna poljoprivredna proizvodnja se uz industriju i promet, smatra velikim onečišćivačem okoliša, zraka i pitke vode. Zbog toga je povećanje površina u ekološkoj proizvodnji postalo nužnost i moralna obveza, ako želimo sačuvati Zemlju za buduće naraštaje. Osim izravnog onečišćenja okoliša, konvencionalna poljoprivreda uzrok je i drugih ekoloških degradacija, smanjenja biološke raznolikosti, erozije tla i gubitka humusa, salinizacije tla, eutrofikacije voda i drugo.

Ekološka poljoprivreda je u svim zemljama EU definirana Uredbom i zakonima, pri čemu je i u Hrvatskoj akcijskim planom također predviđeno značajno povećanje udjela površina pod ekološkom proizvodnjom.

Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede predstavlja važan korak naprijed u potpori nacionalnoj ekološkoj proizvodnji hrane, te definira mjere koje su potrebne kako bi se osigurao stabilan i dugoročan rast ekološke poljoprivrede. Pri tome nije dovoljno samo  povećanje površina pod ekološkom proizvodnjom, nego i značajno povećanje ekoloških proizvoda na hrvatskom tržištu.

Za ostvarenje tog cilja značajnu ulogu imaju: educiranje i informiranje ekoloških proizvođača o stjecanju potrebnih znanja i informacija nužnih za uspješno poslovanje na gospodarstvima; poticanje svih sudionika u lancu ekološke proizvodnje u stvaranju partnerskog odnosa, održavanje  i poticanje povjerenja i svijesti potrošača o ekološkim proizvodima, davanje točnih informacija o načinima i ciljevima ekološke proizvodnje, važnosti i kvaliteti ekološkog proizvoda te njihovu označavanju. Poticanje prerade ekološke hrane uključivanjem velikih gospodarskih subjekata radi dobivanja visokovrijednih proizvoda s dodanom vrijednošću, te povećanje konkurentnosti ekoloških proizvoda; uspostavljanje i jačanje sinergije s turističkim sektorom osobito u plasmanu ekoloških proizvoda; poticanje stručne i znanstvene javnosti da se istraživačkim i znanstvenim radom verificiraju važnost i prednosti ekološke poljoprivrede.

Prehrambeni proizvodi u ekološkoj poljoprivredi, kontrolirani su i nose poseban znak, što potrošačima daje sigurnost i ulijeva povjerenje u proizvod i kompletan sustav.
Povećanje ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda potaknut će nastanak novog tržišta, vratiti povjerenje potrošača, smanjiti intenzitet iskorištavanja resursa, zaštitit će okoliš, očuvati postojanost poljoprivrednog tla, omogućiti veću transparentnost proizvoda i prerađevina, postići više cijene, omogućiti ravnopravnost proizvoda u tržišnoj utakmici na domaćem tržištu, potaknuti daljnje širenje ekološki orijentirane poljoprivredne proizvodnje usklađene s prirodnim i drugim uvjetima uz očuvanje elemenata prirodnog krajolika kao prirodne baštine.

Ekološka proizvodnja također omogućuje preorijentacije postojećih malih gospodarstava u ekološkom i profitabilnom pogledu, posebno pogodnom za specijalizirana mala obiteljska gospodarstva za ekološki proizvedene proizvode posebne kakvoće, opskrbljivanje domaćeg tržišta tim proizvodima, ali i povećano zapošljavanje u poljoprivredi za preradu i prodaju, te bolje iskorištavanje poljoprivrednih površina, revitalizaciju sela, poboljšanje kvalitete života na selu i smanjenje migracije. Uz održivo gospodarenje prirodnim resursima, smanjenjem primjene pesticida, mineralnih gnojiva i drugih agrokemikalija, te ekološkim zbrinjavanjem otpada iz poljoprivrede, kao i povoljnijim ekonomskim uvjetima proizvodnje, većim i ravnomjernijim zapošljavanjem radne snage, povećava se samostalnost gospodarstva kao cjeline, uz mogućnost oplemenjivanja rada na samom gospodarstvu kroz preradu, prodaju i turizam.

Zakonom su predviđene i definirane mogućnosti prelaska na ekološku proizvodnju, odnosno nije moguće odmah prijeći s konvencionalne na ekološku proizvodnju. Za takve proizvođače određuje se prijelazno razdoblje s konvencionalne na ekološku proizvodnju u kojemu se moraju ispunjavati svi definirani uvjeti. Poljoprivredni proizvođač koji želi dobiti status ekološkog proizvođača, mora provesti od jedne do tri godine u tzv. "prelaznom razdoblju".

Poznato je da prelazak na ekološku proizvodnju zahtijeva puno rada i truda, jer smisao ekološke poljoprivrede nije u negiranju pozitivnih dostignuća konvencionalne poljoprivrede, nego od proizvođača zahtijeva promjenu stila života i načina proizvodnje, te pronalaženje ekološki prihvatljivijih rješenja. Nedostatak ekološke proizvodnje je što se ne mogu u svim vidovima poljoprivredne proizvodnje očekivati visoki prinosi kao u intenzivnoj konvencionalnoj proizvodnji. Potrebno je puno više ručnog i mehaničkog rada nego u konvencionalnoj proizvodnji, ali dugoročno gledano, povećanjem ekološke proizvodnje utječe se na zdravlje ljudi i vraćanje ukupne prirodne ravnoteže.

Ekološka poljoprivreda ne podrazumijeva isključivo povratak na ekstenzivni način proizvodnje, nego predstavlja obaveznu sponu između suvremene poljoprivredne proizvodnje i znanosti, koja se temelji na njezinim najnovijim spoznajama i dostignućima, uz uvažavanje svih ekoloških principa u cilju očuvanja okoliša, zdravlja biljaka, životinja i ljudi.

Iako su posljednjih godina u Republici Hrvatskoj značajno povećane površine pod ekološkim uzgojem u Hrvatskoj, važan cilj u daljnjoj održivosti ekološke proizvodnje bi trebao biti prelazak malih proizvođača (koji za to imaju uvjete) na ekološku proizvodnju, uz punu podršku institucija, javnosti i potrošača, uz značajno povećanje i poboljšanje ponude ekoloških proizvoda na hrvatskom tržištu.

                                                                  Mara Bogović mag. ing. agr;
pročelnica Podružnice Varaždinske županije

Koliko se dugo bavite poljoprivredom?

Poljoprivredom se bavimo od 2011. godine i od početka smo ekološki OPG. To je bilo pitanje izazova i sretni smo danas na našem uspjehu. Baviti se ekološkom proizvodnjom je već umjetnost, a ne rad.

Da li Vam je to osnovna djelatnost i koje kulture uzgajate?

Da. Uzgajamo primarno bundeve, ali zbog plodoreda uzgajamo pir, pšenicu i ostalo kako plodored zahtjeva. U svom OPG-u imamo 12 ha vlastite zemlje.

Da li imate zaposlenike ili sav posao uspijevate odraditi obiteljski?

Većinu poslova obavljamo sami u obitelji, no pomažu nam i članovi moje obitelji:tata, mama i sestra te muževljeve obitelji , braća i sestre. Ujedno se na taj način i družimo.

Kako biste ocijenili protekle godine po pitanju prinosa?

Prinos svake godine varira, no nikad se nije dogodilo da nemamo baš ništa. Teoretske maksimalne količine se ne mogu postići. U to smo se uvjerili.

Kako biste ocijenili protekle godine po pitanju cijena koje postižete sa svojim proizvodima?

Cijene se u pravilu ne mijenjaju i ne osciliraju, no pokušavamo postići da ekološki proizvodi ipak imaju razliku od konvencionalnih proizvoda. Sve smo više mišljenja kako cijelo društvo mora doživjeti osvješćenje razlike između ekoloških i konvencionalnih proizvoda. Vani se to osjeti, a nadamo se tomu i u RH. Zbog toga i dolazimo na EKoArenu, manifestaciju kakvih bi trebalo biti više, posebno za vrijeme turističke sezone.

U kojem smjeru se mislite razvijati u budućnosti?

Mi svake godine uvedemo neku inovaciju u naše poslovanje. Prije svega radimo puno na razvoju strojeva i uređaja, odnosno mehanizacije za primarnu poljoprivredu. Treba znati kako se mehaničkim putem rješavamo korova, a za to koristimo strojeve koji su unikatni i na koje dograđujemo uvijek nešto novo kako bismo si uvelike pomogli. U smislu vađenja primjese i kvalitetnije obrade poluproizvoda također puno radimo. Tako smo razvili i dogradili nekoliko strojeva koji su se u praksi pokazali jako dobri. Sve ovo radimo s ciljem smanjenja ljudskog rada. Najviše se osjeti u smanjenju okopavanja biljaka rukom. Dakle, imamo strojeve koji kopaju biljke u redu, što nam je u primarnoj poljoprivredi donijelo značajne uštede.

Očekujete li od djece da nastave i preuzmu posao?

Od djece ne očekujemo da nastave posao, no očekujemo da shvate što je rad u poljoprivredi i općenito kako se na prirodan način proizvodi i prerađuje hrana. Ukoliko se netko odluči nakon školovanja za ovaj kompletan posao, ili jedan dio bit će nam veliko zadovoljstvo. Na neki način osjetimo kako djeca vide ovaj posao drugim očima i ponekad savjetuju iz svoje perspektive koje bismo mogli uvesti novotarije na naše veliko zadovoljstvo. Pojavljuju se ideje o studiranju nutricionizma, biotehnologije i sličnih, odnosno kompatibilnih poslova ovom našem poduhvatu.

Na koji način Vam HPŠSS pomaže?

Naše iskustvo je pozitivno. Dosadašnja suradnja je zadovoljavajuća. Dobili smo vrlo vrijedne odgovore i uglavnom mislimo kako ih treba pitati i prilično su korisni. Pri tom mislim na službu u Varaždinu, a posebno gospođu Maru Bogović

Što bi po Vama trebalo promijeniti u poljoprivredi u RH?

Najbolje bi bilo kad bi se cijeli sustav okrenuo prema onomu što je osnova hrvatske poljoprivrede a to su OPG-ovi s jedne strane i velike tvrtke s druge strane. Njihova međusobna suradnja niti jednim dokumentom nije, koliko je nama poznato, predviđena. Bilo bi dobro kad bi se za njihove zajedničke poduhvate mogao napisati projekt i financirati ih zajedno. Pri tomu mislim da bi se tako mogla razvijati mreža kooperanata za male i velike. Ako se tako postavi mreža onda ona ima drugačiju dimenzije od one današnje gdje vrijede pomalo poremećeni odnosi i iscrpljivanje i s jedne i druge strane. Kad to ne uspije onda se veliki okreću uvozu jer bez obzira na kvalitetu mogu uvesti takav proizvod. Mali ostaju sami, pada im kvaliteta i raste besperspektivnost.

Kako mislite da biste mogli povećati cijenu svojih proizvoda?

To je moguće, ali samo izlaskom na strana tržišta, povećavajući kvalitetu pakiranja i marketinga. Što se tiče kvalitete naših proizvoda smatramo kako je ona zbog prirode proizvoda kojima se bavimo na vrlo visokoj, odnosno zadovoljavajućoj razini kvalitete. Mi razmišljamo o kušaonicama i pakiranjima koja su nestandardna. Tako bismo mogli na drugi način pokazati upotrebu naših proizvoda. Npr. jednokratna pakiranja bučinog ulja za salate, jer su u restoranima u pravilu boce u kojima stoje ulja zaprljane. Jednokratnim pakiranjima, kao senf npr. Približili smo se kupcima i korisnicima te održali higijenu upotrebe.

Na koji način biste mogli uštediti u procesu proizvodnje?

Proces proizvodnje može biti ekonomičniji upotrebom obnovljive energije i drugim inovacijama, kao što je ranije već opisano. No, kad govorimo o obnovljivoj energiji, mi mali OPG ovci se ne možemo javiti niti na jedan suvisli natječaj da bismo mijenjali ili unaprijedili energetski pogon naših sušara ili drugih pogona. To bi trebali biti manji i jednostavniji natječaji. Imate dobar primjer u Virovitici gdje se proizvođačima duhana na sušarama dozvolilo na vrlo jednostavan natječaj promjena energenta. Dakle, Županija je organizirala natječaj koji je bio vrlo jednostavan, brz i učinkovit. To je dobar put.

Koje probleme s kojima se susrećete biste istaknuli kao najznačajnije?

Najveći problem hrvatske poljoprivrede je u tomu što imate brojne poljoprivrednike čiji se prihodi zasnivaju uglavnom na poticajima. Kad biste napravili analizu prihoda poljoprivrednika i odnos tih prihoda s poticajima onda biste utvrdili tri važne kategorije. Prva su oni čiji prihodi iz poljoprivrede prelaze značajno iznos poticaja, nakon toga kategorija gdje su poticaji i prihodi negdje u istom rangu, odnosno one crvene gdje su poticaji veći od prihoda iz prodaje vlastitih proizvoda. Ovo može biti vodič za upravljanje poljoprivrednom politikom, dodjelu državne zemlje, prioritete na natječajima i ostalo. Ali mislim da nisam rekla ništa novo, ovo je poznato, samo se ovim nitko ne želi pozabaviti. Za ovakvu evidenciju treba spojiti samo nekoliko državnih registara i sve je jasno.

Kako vidite budućnost poljoprivrede u RH?

Budućnost je sigurno neizvjesna. To bi se moglo riješiti kada bi poljoprivrednici koji imaju stvarne proizvedene količine i stvarne proizvode na policama mogli dobiti i nešto državne zemlje na dugoročni zakup. Mi smo se pokušali javiti na natječaj, ali neuspješno. Onda smo shvatili kakav je to surov sustav.

Koje su po Vama najveće prednosti bavljenja poljoprivredom?

Prednosti bavljenja poljoprivredom nisu financijske prirode, ali poljoprivreda spaja ljude s prirodom, pospješuje bioraznolikost, čuva okoliš i drugo, ma koliko god to izgledalo čudno iz perspektive jednog poljoprivrednika. Ona daje odmak od surovog kapitalističkog načina obavljanja svakodnevnih poslova u kojemu je sve manje kreativnosti i inovativnosti. U visoko normiranom društvu kao što je cijela EU vrlo je malo prostora za kreativnost koja nadilazi uski krug. Zato smo se mi i odlučili baviti poljoprivredom jer ona postaje rijetkost, a posebno kad se govori o ekološkoj i biodinamičkoj poljoprivredi. Zapravo, ta ljubav mora biti usidrena u čovjeku koji nakon spoznaje o načinu funkcioniranja društva uviđa da je povratak stvarnoj iskonskoj poljoprivredi zapravo rješenje brojnih ljudskih problema.

Ekološki poljoprivredni proizvođači najbolje znaju koliko je truda i ljubavi potrebno uložiti kako bi se plodovi njihova rada uspjeli plasirati i pozicionirati na tržištu. Svijest potrošača o važnosti ekološke poljoprivrede i konzumaciji ekoloških proizvoda, unatoč ograničenoj platežnoj moći domaćeg tržišta iz dana u dan je u porastu. Ipak, distribucija do krajnjih korisnika još uvijek je jedan od segmenata koji zahtjeva inovativnija rješenja.

Prodajna izložba, kontakti s potencijalnim kupcima, budućim partnerima, međunarodnim predavačima, konferencija o ekološkoj poljoprivredi, uz kulturno-umjetnički program, prilika za predstaviti svoje proizvode i metode rada, ukratko je ono što možete očekivati na EKO ARENI, 2. prodajnom ekološkom sajmu i konferenciji o ekološkoj poljoprivredi u organizaciji Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe.

Certificirani ste ekološki poljoprivredni proizvođač, želite prodati ili promovirati svoje proizvode, prijavite se i rezervirajte svoje besplatno mjesto za 30. studenog i 01. prosinca 2018. u sportskoj dvorani Srednje škole u Bedekovčini i budite dio onog najboljeg što ekološka poljoprivreda nudi u Republici Hrvatskoj.

Priloženu prijavu molimo vratite na adresu: marija.sevar@savjetodavna.hr

Ne čekajte s prijavom. Broj mjesta je ograničen.

Prijavnica EKO ARENA

Uputa izlagačima

Mogućnost smještaja za izlagače

PROGRAM 2. Eko sajam EkoArene u Bedekovčini 30. studenog i 1. prosinca 2018. 
Sportska dvorana Bedekovčina, Ulica Ljudevita Gaja

30. studenog 2018. (Petak)

12:00 – 12:30

Svečano otvorenje 2. Eko sajma u Bedekovčini

12:30 – 13:00

Obilazak sajma

13:00 – 15:00

PREDAVANJA

Što donosi europska regulativa u ekološkoj poljoprivredi u novom programskom razdoblju?
Natalija Peter Hunjadi, dipl. ing. agr. (HPŠSS)

Ekstenzivna in intenzivna ekološka pridelava sadja v Sloveniji/Ekstenzivna i intenzivna ekološka proizvodnja voća u Sloveniji
Mr. Janez Gačnik, dipl. ing. agr. (Zavod Jabolko, zavod za širjenje sadjarske kulture in ekološkega kmetovanja, predsednik sadjarskega društva Bele krajine i predsednik Zveze sadjarskih društev Slovenije)

Uvod u biodinamiku
Amalka Vukelić,  dipl. ing. agr. (Centar dr. Rudolf Steiner)

15:00 – 16:00

Okrugli stol na temu Uporaba sredstava za zaštitu bilja u ekološkoj proizvodnji
Društvo agrarnih novinara (DANH)

16:00 – 18:00

Obilazak sajma i prodaja ekoloških proizvoda

1. prosinca 2018. (Subota)

09:00 – 18:00

Obilazak sajma, prodaja ekoloških proizvoda te zabavni program KUD-ova

Sajam je otvoren za posjetitelje

Petak, 30. studenog 11:00 – 18:00 sati

Subota, 1. prosinca 09:00 – 18:00 sati