1

Kontrola i suzbijanje bolesti pčela – praktični prikaz u Đakovu

Demonstracijska aktivnost (DA) „Kontrola i suzbijanje bolesti pčela-praktični prikaz“ održana je 21. listopada na pčelinjaku i voćnjaku OPG Tomić na području Đakova, Đurđanca i Arduševca u Osječko-baranjskoj županiji. Polaznici DA upoznati su sa štetnicima i neprijateljima pčela, nezaraznim bolestima te zaraznim i nametničkim bolestima pčela. Posebno je demonstrirano na koji način bi pčelari trebali pasivno motriti na etiniozu odnosno malog kornjaša (Aethina tumida).

 

    Prirodno stanište ovog kornjaša su dijelovi Afrike južno od Sahare. Značajno je da na svom prirodnom domaćinu (afrička pčela), etine ne uzrokuju štete osim u prostorijama za vrcanje i skladištenje rezervnog saća i meda. Međutim, kod europske pčele etina nanosi velike štete te uzrokuje njihovo brzo propadanje. Godine 1998. etina se proširila iz Južne Afrike na Floridu, SAD, a uvozom pčelinjeg voska iz SAD-a, etina se 2002. godine proširila na Kanadu (Manitoba). U Egiptu, etina je utvrđena 2000. godine, a u Australiji (New South Wales i Queensland) 2002. godine. U Portugalu je utvrđena 2004. uvozom ilegalnih matica iz SAD-a, ali je oštrim veterinarsko-sanitarnim mjerama suzbijena. Međutim, u rujnu 2014. etina se pojavila u Italiji (Calabria i kasnije Sicilija) i tamo još uvijek nije iskorijenjena. Najveće štete pčelinjoj zajednici nanose ličinke etine koje se hrane pčelinjim leglom, peludom i medom i morfološki su vrlo slični ličinkama voskovog moljca. Zbog globalne trgovine pčelinjim proizvodima, rojevima i pčelinjim zajednicama postoji visoka opasnost daljnje širenje etine u Europi. Posebno su ugroženi pčelinjaci smješteni u toplijim dijelovima umjerenog klimatskog pojasa (južna Europa), na pjeskovitom tlu, u blizini zračnih luka te u blizini mjesta za istovar i pretovar roba iz uvoza (pomorske i riječne luke).

Foto: Ivana Tlak Gajger (etina u crvenom krugu)

Morfologija

Tijelo odraslog kornjaša je ovalnog oblika, duljine 5 – 7 mm i širine 3 – 4.5 mm. Glava je često podvučena pod hitinski štit te stoga nije vidljiva. Na glavi se nalaze kratke antene koje se na krajevima proširuju u kuglice. Cijelo tijelo pokriveno je hitinskim štitom tamno smeđe do crne boje. Krila su prekrivena nježnim dlačicama, a vanjski dijelovi krila kraći su od zatka, tako da je kraj istog vidljiv.

Odrasla etina (Foto: Food and Environment Research Agency (Fera – England))

 

Ličinka je bijele boje, duga 10 – 11 mm i široka 1.6 mm. Prednji i stražnji kraj su zašiljeni. Na leđnom dijelu se nalaze redovi malih bodlji te ima 3 para nogu koje su smještene neposredno iza glave. Diferencijalno-dijagnostički, ličinke etine u usporedbi s ličinkama velikog i malog voskovog moljca te peludnog moljca imaju veći broj slabije razvijenih nogu smještenih na grudima i trbuhu.

Ličinka etine (Foto: Friedrich Loeffler Institute (FLI – Germany))

Razvojni ciklus

Etina se razvija potpunom preobrazbom. Tijekom 12 mjeseci etina može imati više generacija potomaka (1 do 6 generacija) ovisno o uvjetima okoliša. Njenom razvoju pogoduju visoka temperatura i vlažnost zraka.

Jaja su bijele boje, veličine 1.5 × 0.25 mm, nalik jajima pčela, ali su manja. Odrasle ženke polažu jaja na saću ili češće u pukotinama i šupljinama unutar košnice u obliku nepravilnih nakupina.

Jaja etine (Foto: Friedrich Loeffler Institute (FLI – Germany))

 

Uznemiravanje potiče etine na parenje i polaganje jaja. Odrasla ženka tijekom 12 mjeseci svoga života može proizvesti do 2000 jaja. Nakon 1 – 6 dana iz jaja izlaze ličinke koje se hrane pčelinjim leglom, peludom i medom. Nakon 10 do 14 dana zrela ličinka etine, gmižući prema svjetlu, napušta košnicu i zavlači se u zemlju gdje se zakukulji i nastavlja svoj razvoj. Tražeći pogodno tlo, ličinka etine može prijeći put od nekoliko stotina metara. Naposljetku se zakukulji u zemlji na dubini od 5 do 60 cm. U nepovoljnim klimatskim uvjetima, aktivnost zrelih ličinaka prestaje sve do pojave povoljnih uvjeta za daljnji razvitak. Postotak preživljavanja ličinaka usko je povezan s temperaturom okoline. Pri temperaturi od 30ºC preživljava 100% ličinaka, pri 20ºC preživljava manje od 50%, a pri 10ºC ugibaju sve ličinke. Odrasle jedinke obično se pojavljuju nakon 3 do 4 tjedna, iako se mogu pojaviti u bilo kojem trenutku između 8 i 84 dana ovisno o temperaturama. Etine mogu aktivno letjeti najmanje 10 km, te je mogućnost prenošenja vrlo velika te mogu preživjeti do 9 dana bez vode ili hrane; na saću 50 dana, a na voću i do nekoliko mjeseci.

 

Bolest se najčešće prenosi prirodnim putem jer je etina dobar letač. Međutim, širenju pogoduje globalni promet pčelinjih zajednica i pčelinjih proizvoda te kupoprodaja paketnih rojeva, pčelinjih zajednica, rojeva, saća, voska ili pčelarske opreme. Također, bolest se može proširiti i transportom zemlje, voća ali i alternativnog domaćina (npr. bumbari).

Dijagnoza

Uočljivo je uništeno pčelinje leglo, sluzave naslage te galerije i tuneli po saću jer se ličinke etine hrane leglom, medom i peludom. Također je prisutna i fermentacija i cijeđenje meda koji potamni i miriši na trule naranče. Za lakše utvrđivanje prisutnosti uzročnika mogu se postaviti različiti tipovi klopki. Jednostavna klopka je izrađena od 4mm široke valovite plastike koje se postavljaju na dno i pokraj košnice. Odrasle jedinke uzročnika sakrivat će se od pčela unutar tunela klopke.

Klopke za etinu (Foto: Friedrich Loeffler Institute (FLI – Germany))

Nadzor i preventiva

     Redovan pregled pčelinjih zajednica za rano utvrđivanje jer se manji broj odraslih jedinki, jaja i ličinki vrlo teško uoči u košnicama. Presudno je uočiti sve neuobičajene kukce u i oko košnice, u što ranijoj fazi prisutnosti.

U slučaju sumnje na prisutnost etine u RH!

     Hitno obavijestiti najbližu veterinarsku stanicu odnosno nadležno tijelo koje će provesti propisane mjere. Sve sumnjive odrasle jedinke, ličinke ili jaja hitno dostaviti u nacionalni laboratorij i/ili nadležnom tijelu, na identifikaciju. Za dostavu je potrebno koristiti zapečaćenu posudu te uz popratni dopis uključiti što više podataka – ime i adresu, detaljne podatke o pčelinjaku s točnom lokacijom. Ne smiju se slati žive odrasle jedinke, ličinke ili jaja poštom. Najjednostavniji način za pravilno slanje uzoraka jest držanje uzoraka preko noći u zamrzivaču ili stavljanjem uzoraka u 70% – tni etanol.

Prevencija

Važno je održavati higijenu pčelinjaka te pčelarske opreme i prostorije za vrcanje meda. Preporučuje se upotreba svijetlog saća u medištu košnice jer je ono manje privlačno etinama. Iz medišnih nastavaka med se mora izvrcati unutar 1 do 2 dana. Voštane poklopce i saće što prije pretopiti u vosak. Pčelinje zajednice moraju biti zdrave i jake te zaposjedati što veću površinu saća. Preporuča se držanje rezervnog saća u zamrzivaču.

 

Na kraju treba istaknuti da su sudionici bili vrlo zadovoljni tijekom DA, uvijek spremni na otvoreni dijalog, učenje od kolega i spremnost na usvajanje novih metoda i inovacija. Prof. dr. sc. Ivana Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nam se pridružila na ovoj DA te je demonstrirala svoja znanja u svezi prepoznavanja etine. Velika zahvala nositelju OPG Tomić, gosp. Željku Tomić koji je uložio mnogo truda u organizaciju i provedbu DA ustupajući pri tome svoj pčelinjak i voćnjak za provođenje DA te ostalim pčelarima koji su demonstrirali svoj način prepoznavanja određenih bolesti te njihovu kontrolu i suzbijanje. Posebna zahvala pčelarima Zlatku Bošnjakoviću (Đurđanci) i Ivanu Krizmaniću (Đakovo) koji su nesebično podijelili svoja znanja i vještine. Također, zahvala na trudu kolegi Juri Ostoiću iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede u BPŽ u organizaciji i provedbi DA na području Grada Đakova.

dr. sc. Zlatko Tomljanović, voditelj Odjela za savjetovanje u pčelarstvu