PODSJETNIK O GNOJIDBI JABUKE

Iza nas je još jedna proizvodna godina. Neki su voćnjaci bili vrlo rodni, većina njih oštećeni kasnim proljetnim mrazom, a neki u alternativno nerodnoj godini. Bilo je vrlo bujnih nasada, redova, sorata, ali i vrlo slabo bujnih, a istovremeno rodnih dijelova nasada. Naravno, tu postoje i mladi, tek zasađeni voćnjaci, ali i oni stari već preko 20 godina. Sve njih na određeni način treba prihraniti, proizvođačkim rječnikom rekli bi – pognojiti. Stoga je dobro podsjetiti se na neka najvažnijih pravila..

Voćnjaci se prihranjuju najčešće tri puta: jesenska gnojidba, proljetna gnojidba te dopunska prihrana dušičnim gnojivima nakon cvatnje jabuke. Iskustvo nam govori da se kod određivanja vrste i količine prihrane treba držati sljedećih pravila:

  1. Jesenska gnojidba NPK – dio gnojidbe kojom se vraćaju iznesene količine hranjiva (N, P ,K, Mg…) tijekom vegetacije. Količine se određuju u odnosu na proteklu vegetaciju. Ako je godina bila vrlo rodna, daju se veće količine NPK gnojiva, ako je bila nerodna, količine gnojiva se smanjuju.
  2. Proljetni dio NPK (tzv. „petnajstica“, kompleksno NPK gnojivo 15:15:15)) – dio gnojidbe, kojom se nakon rezidbe i uočavanja proizvodnog potencijala (rodnih pupova) za tekuću godinu, korigira količina hranjiva prema potrebi. Ako slijedi rodna godina, daju se veće količine, ako slijedi nerodna, smanjuje se količina gnojiva ili se gnojidba izostavlja.
  3. Dušik (KAN) – dopunska prihrana dušičnim gnojivima prvenstveno ovisi o stanju bujnosti nasada ili sorte. Količina prihrane dušičnim gnojivima određuje se najčešće prema dužini jednogodišnjih grana i vodopija u protekloj vegetaciji. Za podlogu M9 to znači da je najoptimalnija dužina jednogodišnje grane od 20-40 cm.

U tablici 1. naveden je primjer uravnotežene gnojidbe za zatravljen, optimalno bujni nasad nakon normalno rodne godine i dobrog potencijala za slijedeću godinu.

Tablica 1. Uravnotežena gnojidba za zatravljen, optimalno bujan nasad nakon rodne godine
Količina/ha Kg/ha N P K
NPK 5:10:20 – po berbi 500 25 50 100
15:15:15 – proljeće 300 45 45 45
KAN – pred cvatnju 150 40 0 0
Ukupno   110 95 145

Stablo jabuke, ali i ostalih voćnih vrsta, nakon berbe oslobođeno je plodova, kao potrošača hranjiva te se ista mogu sve do početka pada lišća trošiti na razvoj cvjetnih pupova, dozrijevanje i odrvenjavanje novo naraslog drveta i na jesenski rast korijena. Jesenski rast korijena vrlo je važan, pošto u tom periodu korijen nema konkurenciju s rastom nadzemnog dijela i može se adekvatno pripremiti za proljeće. Proljetni rast korijena najčešće je u konkurenciji s rastom mladica i početkom cvatnje, jer istovremeno iz rezervi kreće i rast korijena i rast nadzemnih organa.

Aktivnost korijena odvija se samo na temperaturama tla iznad 8 -10 °C. Stoga je od velike važnosti obaviti jesensku gnojidbu dok je tlo još toplo, čim prije nakon berbe, kako bi se uredno odvijala faza jesenskog rasta i obnove korijena. Što je voćnjak bio rodniji, iscrpljeniji, to je poželjno ranije obaviti jesenski dio gnojidbe. Gnojivom i unosom  kisika u tlo treba osigurati jesensku obnovu i rast korijena, kako bi voćka u proljeće mogla nesmetano krenuti u razvoj nadzemnog dijela. Fenofaze ,kao što su bubrenje pupoljaka, listanje, cvjetanje i zametanje plodova, odvijaju se uglavnom na osnovu rezervnih hranjiva, koje je voćka uskladištila u prethodnoj vegetaciji, kao i u periodu od završetka berbe do konačnog pada svih listova sa stabala.

PRESLABO BUJNI ILI PREVIŠE BUJNI VOĆNJACI

Preslabo bujne voćnjake (prirast manji od 30 cm) ne treba odjednom jako pognojiti, već umjereno pojačane količine razbacivati više puta tijekom godine, osobito se to odnosi na dušična gnojiva (KAN). Posljedice preslabo bujnih stabala su preslaba obnova rodnog drveta i veći udio starog, izrođenog, pršljenastog rodnog drveta, što onemogućava pravilnu regulaciju rodnosti rezidbom, donosi veći udio druge klase jabuke is l.

Posljedice prebujnih stabala su predugačke jednogodišnje mladice (60-150 cm), previše vodopija po vrhovima, pojačane gorke pjege na plodovima, preveliki plodovi, potreba za pojačanim rezom, koji opet rezultira pojačanim rastom, veća osjetljivost na bolesti, otežana zaštita od bolesti i štetnika i dr. Postoje toliko bujni voćnjaci (najčešće oni gdje je sorta prešla s podloge M9 na svoj korijen), kod kojih je dužina jednogodišnjih mladica je preko 1,5 m, u kojima je potrebno izbjegavati bilo kakovu gnojidbu, naročito dušičnu.

Postoje također, voćnjaci, u kojima neke sorte treba gnojiti, a druge nije potrebno. Neke su sorte bile rodne u ovoj godini, druge nisu. Postoje voćnjaci u kojima su neki dijelovi preslabi, nema rasta jednogodišnjih mladica u zadovoljavajućoj mjeri te ih je potrebno pojačano gnojiti i dohranjivati.

STABLA RAZLIČITE BUJNOSTI

U nekim voćnjacima stabla su različite bujnosti. Od sorte do sorte, od reda do reda, a isto tako i od stabla u redu do stabla u redu. Stoga se takav voćnjak ne smije gnojiti razbacivanjem iste količine mineralnih gnojiva jednolično po čitavom nasadu. Preslaba stabla uvijek će dobivati manje hranjiva nego što im je potrebno, a prebujna stabla uvijek više nego što im je potrebno. I u jednom i u drugom slučaju nastavljaju se nepovoljni uvjeti za kvalitetan i količinski uredan prinos jabuke.

Stoga je od velike važnosti da se gnojidba, kada su u redu vrlo velike razlike u bujnosti (jesenska s NPK, proljetna s 15-ticom i dopuna s KAN-om) obavlja ručno, tako da svako stablo dobije odgovarajuću količinu mineralnog gnojiva. Kad se voćnjak jednom uravnoteži, može se nastaviti s razbacivanjem gnojiva širom ili u trake traktorskim rasipačem, ovisno o redu sorte, rodnosti, starosti, bujnosti i sl.

Na teškim ilovastim tlima za rast korijena ponekad nedostaje kisik. Ne treba zaboraviti da su za rast korijena potrebne tri elementa: hrana, voda i kisik. Stoga je poželjno nakon gnojidbe obaviti podrivanje sredine redova, do 20-30 cm, kako bi se, uz mineralna gnojiva potrebna za rast korijena, doveo i kisik. Vlage ujesen najčešće ionako ima dovoljno. Tim postupkom donekle se otjeraju i voluharice iz nasada.

Dijelovi nasada jabuke napadnuti voluharicama znaju vrlo dobro reagirati ako se više puta tijekom godine prihranjuju oštećena stabla. Stalna prisutnost hranjiva u većim količinama, uz kisik, pridonosi bržem oporavku korjenovog sustava. Rast novog korijenja pojačanom prihranom trebao bi riješiti štete od voluharica.

 

Autor teksta i slike: Adrian Horvat, dipl. ing. agr., viši stručni savjetnik hortikulture