Pčelarstvo, Ratarstvo, Savjet

Osobno iskustvo agronoma

U kontekstu prisutnih klimatskih promjena na pojedinim su područjima sve nesigurnije prirodne pčelinje paše. Pčelari koji raspolažu poljoprivrednim zemljištem i skloni su zasijavanju medonosnog bilja, najčešće koriste faceliju. Sjetvu uobičajeno obavljaju rano u proljeće i tijekom ljeta, no moguća je i jesenska sjetva, krajem listopada ili u studenom.

Ponovljena sjetva može se izvesti uz reduciranu obradu tla. Ja ostavim da sjeme dozori. Potom izvršim tanjuranje usjeva. Facelija izvrsno nikne i donosi do jeseni drugu pašu.

Moje drugo iskustvo je zatanjuravanje i/ili zaoravanje usjeva facelije s fiziološki zrelim sjemenom krajem listopada ili početkom studenog.  Facelija će do zime niknuti. Uz blažu zimu, bez velikih golomrazica, usjev prezimi i u proljeće dolazi do brzog porasta usjeva. Početak cvatnje očekujem pred kraj travnja. Pašu će koristiti pčelinja društva koja ne selim na bagrem. Ponovno čekam sazrijevanje sjemena, pretanjuram ili plitko zaorem i imam kasnu jesensku pašu, u inače bezpašnom razdoblju.

Ovo je moje iskustvo. Ne moraju se svi s njime složiti, ali mogu probati u svojim agroklimatskim uvjetima i steći osobno iskustvo.

Izgled usjeva facelije krajem ožujka 2020. godine na području sisačke Posavine. Facelija je nikla između zimskih brazdi formiranih krajem listopada 2019. godine.

Početkom travnja 2020. godine, facelija je zatvorila međuredne razmake zimske brazde. Cvjetni pupovi se počinju formirati.

Cvjetni pupovi u prvoj polovici travnja.

Facelija sijana polovinom ožujka u prvoj polovini travnja tek je u intenzivnom poniku.

Ivan Jukić, dipl. ing. agr.