Vrijeme i načini prihrane pšenice

Vrijeme prihrane treba biti usklađeno sa stanjem odnosno kondicijom usjeva, etapama organogeneze i agroekološkim uvjetima, što se može utvrditi fenološkim opažanjima u polju.

Učinkovita prihrana dušikom treba biti izvedena prema trenutnom stanju biljaka, stadiju razvoja, raspoloživosti dušika u tlu, mogućnostima njegovog usvajanja, ali i o vremenskim uvjetima. Preuranjena prva dušična prihrana ozimih žita neprihvatljiva je iz ekonomskih i ekoloških razloga i to zbog gubitka nitratnog dušika iz zone korijena ispiranjem.

Prihrana NPK gnojivima odnosno fosforom i kalijem se ne preporuča zbog njihovog neznatnog premještanja u dubinu pa hranjiva ostaju na površini, a ne u zoni korijenja. Za postizanje visokih prinosa potrebna je izbalansirana ishrana svim potrebnim hranivima.

S prvom prihranom kreće se  u trenutku proljetnog kretanja vegetacije odnosno kada se dnevne temperature ustale na 10ºC. Tada započinje brži porast nadzemne mase.  Biljke iz porodice trava kreću s vegetacijom kada su temperature tla na 5ºC. Prva prihrana obavlja se u fazi početka busanja, najčešće sredinom ili krajem veljače. U toj fazi rasta pšenica obično ima razvijena 3-4 lista. Važnost prve prihrane je formiranje većeg broja izboja u busu iz kojih će se razviti produktivne vlati. Za prvu prihranu preporuča se dodati 40-60 kg/ha čistog dušika što odgovara količini 150-220 kg/ha KAN-a.

Druga prihrana obavlja se u početku vlatanja. Pšenica tada prolazi kroz III i IV etapu organogeneze, dolazi do izduživanja konusa rasta, stvaranja klasnog vretena i začetka formiranja klasića. Taj trenutak određuje se na temelju stanja razvoja usjeva pšenice (bez obzira na kalendar radova), odnosno kad se zametak klasa primjetno odvoji od čvora busanja (~2 cm).U drugoj prihrani preporučuje se prihrana  sa 30-50 kg/ha čistog dušika što odgovara 110-150 kg/ha KAN-a.

Treća prihrana izvodi se početkom klasanja (prije oplodnje) i u ovoj se fazi mogu koristiti otopine UAN-a ili UREE. Ukoliko se koristi otopina UREE može se koristiti 20 postotna otopina, a ukoliko se koristi otopina UAN-a tada se koristi 80 litara UAN-a otopljenog u 120 litara vode za 1 ha. Pri tome treba uzeti u obzir vremenske uvjete za vrijeme tretiranja, osjetljivost sorte, položaj lista i vrijeme primjene (pred večer ili u večernjim satima) zbog moguće pojave ožegotina na gornjim listovima. Ova prihrana ima malo značenje za visinu prinosa, ali utječe na porast hektolitarske mase i veći sadržaj proteina u zrnu.

                                                                                                                                                                 Danijela Glavica-Tominić, dipl. ing. agr.